Kao što "double slit" eksperiment kaže,sve je vjerovatnost (probability) dok netko ne napravi "mjerenje".
Znanstvenici kvantnim računalom simulirali povrata
- poruka: 33
- |
- čitano: 13.181
- |
- moderatori:
vincimus
Kao što "double slit" eksperiment kaže,sve je vjerovatnost (probability) dok netko ne napravi "mjerenje".
"Poslali su kvantne bitove, kubite, unatrag u vremenu u simuliranu prošlost, gdje je jedan od njih bio značajnije oštećen"
Da li moze neko objasnjenje sta se tu tocno radilo na tim qubitima? Sta znaci poslali, unatrag, simulirana proslost, i znacajno ostecenje?
Kao što "double slit" eksperiment kaže,sve je vjerovatnost (probability) dok netko ne napravi "mjerenje".
To je istina samo u slučaju da je "many worlds" interpretacija kvantne mehanike tačna. A to još ne znamo..
Kao što "double slit" eksperiment kaže,sve je vjerovatnost (probability) dok netko ne napravi "mjerenje".
ili još vjerojatnije objašnjenje, taj odlazak u prošlost je ionako bio "zacrtan" i samo je osigurao da se sadašnjost/budućnost dogodi. Nešto kao u 12 majmuna. Osobno mislim da je taj film na pravom tragu onome što bi se dogodilo prilikom putovanja u prošlost i "pokušaja mijenjanja" iste.
Riječ je, da izrazim autorovu misao do kraja, o determinističkom kaosu ("efekt leptira"). U nekim sustavima on postoji, u drugima ne. U kvantnim sustavima, vidimo, ne postoji. To je sve što ovaj članak hoće reći. To je i logično. Da nije tako, naš bi svijet bio posve kaotičan, posve napredvidljiv. Stoga bi bila upitna i stalnost fizičkih zakona, na kojoj se temelji fizika. Tko iz ovog zaključuje više, očito je pomiješao maštu sa stvarnošću.
Pffft pa to ti je jasno kao dan, slanjem qubita u prošlost sadašnjost se već promijenila a budući da živimo u njoj (promijenjenoj) mi ne znamo da je ona "prava" bila drugačija.
"Hvala" znanstvenicima što zbog njih sada živim u sadašnjosti gdje sam totalni luzer.
Prirodu je najbolje opisao moj cijenjeni profesor automatike i robotike kada je rekao da se priroda ponaša kao NF filter (efekat leptira se brzo poništava na nulu). Rekao je i da je nemoguće kreirati idealni diferencijator, pa je zato nemoguće predvidjeti budućnost. Moguće je samo na osnovu poznatih parametara ekstrapolirati proces za veoma mali interval u budućnost. Sve ostalo su teoretske baljezgarije koje su ovi znanstvenici eksperimentom oborili.
Inače kaos je na makroskopkom nivou uveden kao opozicija determinizmu, a kako na kvantnom nivou nema determinizma, po definiciji ne može biti ni determinističkog kaosa.
Riječ je, da izrazim autorovu misao do kraja, o determinističkom kaosu ("efekt leptira"). U nekim sustavima on postoji, u drugima ne. U kvantnim sustavima, vidimo, ne postoji. To je sve što ovaj članak hoće reći. To je i logično. Da nije tako, naš bi svijet bio posve kaotičan, posve napredvidljiv. Stoga bi bila upitna i stalnost fizičkih zakona, na kojoj se temelji fizika. Tko iz ovog zaključuje više, očito je pomiješao maštu sa stvarnošću.
pa svijet i jest uglavnom kaotičan. zbir pojedinačnih/lokalnih uzročno-posljedičnih zbivanja ne čini veliku sliku determinističkom. sve skupa gledano, u đuture: kaos, kaos, posvuda.
Dugo nisam procitao vecu hrpu gluposti.
Znači u dalekoj prošlosti u praiskonsku juhu dodamo vegetu i umjesto evolucije dobijemo proljetnu juhu.Koja hrpa gluposti pa samo da se vratite u prošlost i ubijete Teslu ili Anštajna svijet bi bio totalno drugačiji.Sve bi se promjenilo makar je to samo jedan čovjek.
Ne kuzim kako su poslali nešto u prošlost ? Zašto nisu poslali loto brojeve u prošlost sebi ?? Pa da onda vidimo dali postoji efekt leptira.
Ne vjerujem u njihov zaključak jer oni možda i jesu nešto promjenili ali nisu svijesni da su to promjenili. Iz te teorije mogu li dvodimezionalna bića doživjeti 3D ? Ne mogu. Isto tako mi ne možemo percepcirati 4D ako doista postoji.
Kako su samo uspjeli simulirati nešto što nije moguće?
..evo malo googlao, i to je to
Da odgovorim Ajaru. U svijetu postoje slučajni (stohastički) i kauzalni (determinstički) procesi. No u teoriji determinističkog kaosa nije o tome riječ. Riječ je, jednostavno govoreći, o staibilnosti sustava. Evo primjera. Automobil juri cestom. Njegova brzina vrlo malo ovisi o brzini vjetra. Može vjetar puhati kako god hoće, ništa se automobilu neće dogoditi. Promjenit će se, istina, malo brzina, no ta se promjena može vrlo lako izračunati iz brzine i smjera vjetra. Ako znamo snagu motora, brzinu i aerodinamički profil automobila moći ćemo s velikom točnošću predvidjeti njegovu brzinu ako zapuše vjetar te i te brzine i iz tog i tog smjera. To bi bio dakle deterministički proces. No sada uzmimo nešto drugo. U kabinu uleti osa i ubode vozača baš u oko. Ubod ose je slučajan događaj. No ono što potom slijedi, putanja automobila, ne može se predvidjeti. Jasno je, putanja automobila determinirana je položajem volana i papučice za gas, no ubod ose donosi u sustav poremećaj čije se posljedice više ne mogu predvidjeti. Ili, bolje rečeno, auto se u vozačevim rukama ponaša u režimu determinističkog kaosa: mala promjena položaja volana (početnih uvjeta) dovodi do velikih promjena u sustavu (posljedica). To bi bila i definicija determinističkog kaosa, kojeg treba razlikovati od pravog kaosa, dakle sustava u kojem ne djeluje zakon uzročnosti.
kakav bulšit
dokazali su ništa o ničemu
Simulacija, bilo na klasičnom ili na kvantnom računalu je još uvijek simulacija. Simulirati putovanje kroz vrijeme je bilo moguće oduvijek.
O čemu se ovdje radi? Simulaciju procesa pokrenete unatrag a onda u jednom trenutku promijenite detalj pa pustite play. Možete to raditi na klasičnom računalu ili kvantnom ali jasno je da se radi o promjeni stanja koja je jedino u ograničenom i izoliranom sistemu ekvivalentna putovanju kroz (apsolutno) vrijeme.
U stvarnosti:
- ne postoji apsolutno izoliran sustav,
- sasvim je jasno da slanje nečega u povijest ne može imati znatan utjecaj na okolinu koja ostaje u sadašnjosti,
- ako odvrtimo evoluciju unatrag i promijenimo gene jedne jedinke ili vrste, koliko će to imati utjecaja na okolinu (da li će izazvati butterfly efekt) pa i evoluciju te vrste ovisi što se točno mijenja i u kakvom je odnosu s okolinom.
Što se tiče butterfly efekta, ova simulacija pokazuje da jedna verzija takvog efekta nije moguća u strogo kvantnom sistemu, no neke su itekako moguće, što je i eksperimentalno dokazano (npr. https://doi.org/10.1063/1.1788661).
Da odgovorim Ajaru. U svijetu postoje slučajni (stohastički) i kauzalni (determinstički) procesi. No u teoriji determinističkog kaosa nije o tome riječ. Riječ je, jednostavno govoreći, o staibilnosti sustava. Evo primjera. Automobil juri cestom. Njegova brzina vrlo malo ovisi o brzini vjetra. Može vjetar puhati kako god hoće, ništa se automobilu neće dogoditi. Promjenit će se, istina, malo brzina, no ta se promjena može vrlo lako izračunati iz brzine i smjera vjetra. Ako znamo snagu motora, brzinu i aerodinamički profil automobila moći ćemo s velikom točnošću predvidjeti njegovu brzinu ako zapuše vjetar te i te brzine i iz tog i tog smjera. To bi bio dakle deterministički proces. No sada uzmimo nešto drugo. U kabinu uleti osa i ubode vozača baš u oko. Ubod ose je slučajan događaj. No ono što potom slijedi, putanja automobila, ne može se predvidjeti. Jasno je, putanja automobila determinirana je položajem volana i papučice za gas, no ubod ose donosi u sustav poremećaj čije se posljedice više ne mogu predvidjeti. Ili, bolje rečeno, auto se u vozačevim rukama ponaša u režimu determinističkog kaosa: mala promjena položaja volana (početnih uvjeta) dovodi do velikih promjena u sustavu (posljedica). To bi bila i definicija determinističkog kaosa, kojeg treba razlikovati od pravog kaosa, dakle sustava u kojem ne djeluje zakon uzročnosti.
apsolutno se slažem no upravo je to taj "lokalni sustav" koji može ali i ne mora imati uzročno posljedičnu vezu. ono što sam prije napisao odnosi se na "svijet", sve nas žive i nežive. to je potpuna stohastika u svojoj ukupnosti no tu već zalazimo u filozofiju: kao što nigdje ne postoji apsolutno "ništa" (o čemu ste pisali u istoimenoj knjizi), tako (više) nema ni apsolutne slučajnosti. pomak onog prvog najsitnijeg nečega (gluon?) pri velikom bumu je doveo do ovoga. vrag zna što bi bilo da je taj šmrkavac slučajno otišao u drugačijem smjeru. jasno, špekuliram jer nemam pojma. (i uvjeren sam kako doista nije ni bitno ni u kojem smislu - imamo to što imamo i ... eto nas).
Djelić sekunde na pravom mjestu je dovoljno da se izmjeni ljudska povijest...dovoljno je da jedan drugi spermić iskoristi taj djelić sekunde da umjesto Adolpha imamo Adolphinu
Neka na kvantnom računalu simuliraju loto dobitak...i onda nek ga usporede sa stvarnim dobitkom...ali neka sa simulacijom započnu...samo 24 sata prije stvarnog izvlačenja...
Rezultati dobiveni simulacijom za potvrdu moraju biti isti onima iz stvarnosti....A s obzirom da ne postoji tehnologija povratka u prošlost...nema ni potvrde te njihove simulacije...znači bilo bi pošteno reći da ta simulacija je 50% točna i 50% netočna
Djelić sekunde na pravom mjestu je dovoljno da se izmjeni ljudska povijest...dovoljno je da jedan drugi spermić iskoristi taj djelić sekunde da umjesto Adolpha imamo Adolphinu
Neka na kvantnom računalu simuliraju loto dobitak...i onda nek ga usporede sa stvarnim dobitkom...ali neka sa simulacijom započnu...samo 24 sata prije stvarnog izvlačenja...
Rezultati dobiveni simulacijom za potvrdu moraju biti isti onima iz stvarnosti....A s obzirom da ne postoji tehnologija povratka u prošlost...nema ni potvrde te njihove simulacije...znači bilo bi pošteno reći da ta simulacija je 50% točna i 50% netočna
Eh hitler je bio samo jedna osoba s užasnim idejama. Daleko je veći problem bio što se našlo desetci tisuća onih koji su njegove ideje i stavove pretvarali u praksu. Da nije bilo njih i hitler bi bio samo jedan obični govnić u rangu trolova s 4chana.
Daklem, da se nije rodio hitler nego Hitlerina ili da se rodio neki drugi Hans/Alojzije/Rudi/Savo/šta god, možda bi imali upravo isto što se dogodilo. Možda bi imali daleko gore, možda bi Njemačka zavladala svijetom. Možda svašta možda ništa.
Samo da nadopunim, ovo s leptirom bila je izjava koja se zapravo veže uz teoriju kaosa i koliki utjecaj imaju male stvari unutar kaotičnog sustava, primjenjivao se taj izraz za nemogućnost točne vremenske prognoze jer je Zemljina atmosfera poprilično kaotičan sustav, pogotovo ako gledamo vremensku prognozu na manjem mjernom području.
https://en.wikipedia.org/wiki/Butterfly_effect
Za povratak u prošlost upotrebljavao se izraz "paradoks djeda" gdje putnik u prošlost ubije svog djeda i time sprijeći svoje rođenje što dovodi do toga da niti nije mogao otići u prošlost i ubiti svog djeda.
https://www.space.com/grandfather-paradox.html#:~:text=The%20grandfather%20paradox%20is%20a%20potential%20logical%20problem%20that%20would,make%20their%20own%20birth%20impossible.
S obzirom da vidimo da male stvari mogu i ne moraju izazvati (značajne) promjene u velikom sistemu, mislim da je za sada još prerano tvrditi da imamo ikakav dokaz što se pri putovanju u prošlost može dogodtiti. Ako povratkom u prošlost ne izazovemo nikakvu promjenu u našoj sadašnjoj realnosti onda priča s beskonačno paralelnih svemira itekako drži vodu i ispada da je Neo progutao i crvenu i plavu pilulu ali svaku u svom paralelnom svemiru.
Međutim kako mi možemo znati dal naš svemir je prošlost...sadašnjost ili budućnost...svaki taj svemir može u istom trenutku biti i prošlost i sadašnjost i budućnost
Ako povratkom u prošlost ne izazovemo nikakvu promjenu u našoj sadašnjoj realnosti onda priča s beskonačno paralelnih svemira itekako drži vodu i ispada da je Neo progutao i crvenu i plavu pilulu ali svaku u svom paralelnom svemiru.
Sta ako je vreme poput reke po kojoj plovimo, bacis exploziv u vodu uzvodno i voda se zamuti, ali ti istovremeno plovis po vodi istom brzinom i ta mutna voda te nikada ne stize, cak i da se vratis na mesto bacanja exploziva nakon nekog vremena, voda opet cista na tom mestu, ali posledica bacanja exploziva postoji i putuje zajedno sa vodom, samo treba uloviti posledicu.
Tako da opet ne dokazujemo postojanje paralelnih univerzuma petljanjem po proslosti koja nema uticaja na sadasnjost :(
Mada mi paralelni univerzumi imaju i te kako smisla, onda bi se lako objasnio i deja vu i intuicija i dosta jos drugih stvari koje nisu za ovaj forum.
Ako povratkom u prošlost ne izazovemo nikakvu promjenu u našoj sadašnjoj realnosti onda priča s beskonačno paralelnih svemira itekako drži vodu i ispada da je Neo progutao i crvenu i plavu pilulu ali svaku u svom paralelnom svemiru.
Sta ako je vreme poput reke po kojoj plovimo, bacis exploziv u vodu uzvodno i voda se zamuti, ali ti istovremeno plovis po vodi istom brzinom i ta mutna voda te nikada ne stize, cak i da se vratis na mesto bacanja exploziva nakon nekog vremena, voda opet cista na tom mestu, ali posledica bacanja exploziva postoji i putuje zajedno sa vodom, samo treba uloviti posledicu.
Tako da opet ne dokazujemo postojanje paralelnih univerzuma petljanjem po proslosti koja nema uticaja na sadasnjost :(
Mada mi paralelni univerzumi imaju i te kako smisla, onda bi se lako objasnio i deja vu i intuicija i dosta jos drugih stvari koje nisu za ovaj forum.
A što ako tok vremena zamisliš kao beskonačno dugačku cestu koja ide u jednom smjeru (za nas obične smrtnike) i mi se nalazimo na jednoj točki te ceste? Isto tako ta cesta nije nestala iza nas i nije da ne postoji pred nama. Znači vrijeme i svi događaji u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti POSTOJE i oni su neporecivi. Zamisli se da kao ptica nadlijećeš tu cestu i da možeš ići u bilo kojem smjeru do bilo koje točke. Putuješ kroz vrijeme? Tehnički gledano da ali zapravo je to putovanje kroz vrijeme nešto što tebe kao pticu ne zahvaća i cesta je za tebe jednaka i dostupna u svim smjerovima, i u prošlosti i sadašnjosti i budućnosti. Da li kao ptica možeš utjecati na događaje na cesti? Tehnički gledano možeš ako ne kršiš jedan osnovni postulat fizike - onaj koji kaže da nešto ne može nastati iz ničega i da nešto ne može nestati u ništa. Tako da djedov paradoks zapravo s te fizikalne strane tehnički ne bi zapravo niti smio postojati jer ubojstvom djeda unuk zapravo nestaje a upravo smo zaključili da nešto ne može nestati u ništa. Barem ne u našem svemiru (a za trenutak prije Velikog Praska fizičari još uvijek nemaju objašnjenje, već samo za onaj 0+ trenutak). Tako da ponavljam, još uvijek premalo znamo da bismo mogli reći da imamo ikakav dokaz što se točno dešava u putovanju kroz vrijeme.
Ako povratkom u prošlost ne izazovemo nikakvu promjenu u našoj sadašnjoj realnosti onda priča s beskonačno paralelnih svemira itekako drži vodu i ispada da je Neo progutao i crvenu i plavu pilulu ali svaku u svom paralelnom svemiru.
Sta ako je vreme poput reke po kojoj plovimo, bacis exploziv u vodu uzvodno i voda se zamuti, ali ti istovremeno plovis po vodi istom brzinom i ta mutna voda te nikada ne stize, cak i da se vratis na mesto bacanja exploziva nakon nekog vremena, voda opet cista na tom mestu, ali posledica bacanja exploziva postoji i putuje zajedno sa vodom, samo treba uloviti posledicu.
Tako da opet ne dokazujemo postojanje paralelnih univerzuma petljanjem po proslosti koja nema uticaja na sadasnjost :(
Mada mi paralelni univerzumi imaju i te kako smisla, onda bi se lako objasnio i deja vu i intuicija i dosta jos drugih stvari koje nisu za ovaj forum.
A što ako tok vremena zamisliš kao beskonačno dugačku cestu koja ide u jednom smjeru (za nas obične smrtnike) i mi se nalazimo na jednoj točki te ceste? Isto tako ta cesta nije nestala iza nas i nije da ne postoji pred nama. Znači vrijeme i svi događaji u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti POSTOJE i oni su neporecivi. Zamisli se da kao ptica nadlijećeš tu cestu i da možeš ići u bilo kojem smjeru do bilo koje točke. Putuješ kroz vrijeme? Tehnički gledano da ali zapravo je to putovanje kroz vrijeme nešto što tebe kao pticu ne zahvaća i cesta je za tebe jednaka i dostupna u svim smjerovima, i u prošlosti i sadašnjosti i budućnosti. Da li kao ptica možeš utjecati na događaje na cesti? Tehnički gledano možeš ako ne kršiš jedan osnovni postulat fizike - onaj koji kaže da nešto ne može nastati iz ničega i da nešto ne može nestati u ništa. Tako da djedov paradoks zapravo s te fizikalne strane tehnički ne bi zapravo niti smio postojati jer ubojstvom djeda unuk zapravo nestaje a upravo smo zaključili da nešto ne može nestati u ništa. Barem ne u našem svemiru (a za trenutak prije Velikog Praska fizičari još uvijek nemaju objašnjenje, već samo za onaj 0+ trenutak). Tako da ponavljam, još uvijek premalo znamo da bismo mogli reći da imamo ikakav dokaz što se točno dešava u putovanju kroz vrijeme.
Zapravo hoces reci da je kao film koji pustim da gledam, mogu ga pustim da ide napred, a mogu i u nazad, ali kako god uticaja nemam na radnju filma.
Zapravo hoces reci da je kao film koji pustim da gledam, mogu ga pustim da ide napred, a mogu i u nazad, ali kako god uticaja nemam na radnju filma.
Tako nekako ta izjava i stoji samo što o utjecaju na događaje iz prošlosti i reperkusije na sadašnjost još uvijek premalo znamo. Zamisli da imaš izvor beskonačne energije i da oko sebe napraviš balon (kao od sapunice) koji se ponaša kao mikrosvemir koji te izolira od našeg tijeka vremena i da tako putuješ kroj vrijeme i prostor. To je toretski moguće jer ne krši nikakva fizikalna načela ali imamo premalo znanje da bismo mogli išta zaključiti što se desi kada u prošlosti u takvom balonu udariš u čovjeka, srušiš ga na pod i on slomi ruku i recimo Picasso nikada ne postane slikar. Možda jednog dana znanstvenici ustanove da se i možemo vratiti u prošlost ali samo kao promatrači koji postoje izvandimenzionalno i tako nemamo mi kao vremenski putnici nikakav utjecaj na događaje iz prošlosti i prošlost nema utjecaj na nas (unuk ne može ubiti djeda i djed ne može ubiti unuka).
Nisu oni ništa poslali u prošlost, nego se igraju svojim modelima i predikcijama, u konačnici samo riječima.
Znači u dalekoj prošlosti u praiskonsku juhu dodamo vegetu i umjesto evolucije dobijemo proljetnu juhu.Koja hrpa gluposti pa samo da se vratite u prošlost i ubijete Teslu ili Anštajna svijet bi bio totalno drugačiji.Sve bi se promjenilo makar je to samo jedan čovjek.
Pretpostavljaš da su Tesla i Einstein bili jedini znanstvenici/inženjeri/genijalci u to doba. Potpuno krivo, bilo ih je (barem) na tisuće. A njihovi zaključci i otkrića su se temeljila na radu tisuća i tisuća drugih znanstvenika. Da nije bilo Tesle i Einsteina, bio bi neki drugi, treći, deseti... Možda nešto ranije ili kasnije, ali u konačnici, potpuno nebitno.
Isto vrijedi i za Hitlera i slične negativce koji su bili posljedica prilika i raznih uzroka svog vremena, a ne đavolskog sjemena.