@mzopg, lako je površno nabacit komentar s profi sportašima koji su u djetinjstvu bili siromašni. Prouči malo background takvih i vidjeti ćeš da je u većini situacija postojao barem jedan član obitelji koji je osiguravao osnovna sredstva za život. A gdje su svi ostali takvi koji nisu uspjeli? Oni medijima nisu zanimljivi, a ima ih na tisuće. Ti se ulovio iznimki.
Prva asocijacija vezana uz kvalitetnu prehranu ti je luksuzni restoran.
Prodaješ priču kako su ti super undervalued stvari, a dvije rečenice dalje stoji "Imam doma privatnu kino dvoranu, uzeo sam top platno i odličan 4k projektor"
Dociraš o konzumerizmu i uzimaš si za pravo ljudima reći koji je recept za sreću, a ti si svoju našao u tom istom izlogu.
Najjače je što ne vidiš koja dvoličnost vrišti iz tebe. Mogao bi sjediti u saboru, you are natural.
Imaš cijele narode koje je teška nevolja natjerala da postanu homogeniji, napredniji, razvijeniji, tako da tvoja teza da moraš biti bogat da bi bio "uspješan" ne stoji. Sportaši su bili kao bezvezni primjer, prvo što mi je palo na pamet, ali mogao bi nabrajati primjere iz bilo koje struke. Kao što danas imaš super uspješne poslovne ljude koji su pretežno "college dropout". Vodeći se tvojom logikom to jednostavno ne bi trebalo biti moguće.
Ovo s projektorom nisi shvatio, ja sad sa svoje pozicije mogu taj projektor kupiti bez da moram raditi za njega, bez da žrtvujem više od 5min. vremena. Nekada to nisam mogao, a kupovao sam kao i svi stvari koje si nisam mogao priuštiti i onda sam za njih radio i radio i radio, na kraju niti sam previše u njima uživao niti mi itko sada može vratiti potrošeno vrijeme. Drugi nam određuju što ćemo misliti i što nam "treba". U tom kontekstu pišem da čovjek treba spoznati samog sebe i svoje potrebe, a ne ujutro upaliti TV i slušati što danas mora kupiti i računati u glavi koliko mora ekstra raditi da bi to otplatio. Balans je bitan.
Što misliš tko se bolje osjeća, onaj tko ima dovoljno za normalan život ili onaj tko ima 4 kuće, 3 stana, 7 kredita, 5 auta, 4 lizinga? Tko je od njih "bogat"? Ovaj prvi je slobodan, ovaj drugi nije, on ne može stati i mora raditi, njegova volja više nije bitna.
Ti uporno potežeš primjer ekstremnog siromaštva, ali već sam ti napisao da ne diskutiram o tim ljudima već o prosječnom Hrvatu koji upada u zamku konzumerizma. Sve je podešeno vrlo jednostavno, prvo te uvjeri da ti nešto treba, onda ti se omogući da to kupiš i onda moraš raditi još više i duže da bi to otplatio.
mzopg, to što ti govoriš ali smisla u nekom generalnom poimanju smisla života i onoga čemu treba težiti prosječna osoba, ali ti to govoriš sa stajališta osobe koja je očito financijski osigurana, odnosno, ti si tip koji ima novaca i govori drugima kako nije sve u novcu. Samim tim stajalištem diskreditiraš samog sebe.
Govorim sa stajališta osobe koja je imala novaca i koja ih nije imala. Tako da je nebitno što trenutno imam jer sam prošao i sve druge faze i svjestan sam grešaka. U tom periodu mnogi drugi su htjeli biti na mom mjestu, a ja bi bio dao sve da sam na njihovom. Imati novaca nije loše i o tome ne govorim već o putu koji će netko proći da bi ih imao, a odreći se sebe i onog što ti je stvarno bitno da bi imao novaca je krivi put.
Ja se samo nadam da ću unatoč propuštenom imati dovoljno vremena pronaći sebe i da sam na vrijeme stao. Imam dosta prijatelja i poznanika koji su prekasno stali, dođe 60 za tren, a dođe i srčani bez da te išta pita.
Pa sam si objasnio: nije SVE u novcu.
Ali bez puno novca ne možeš ni imati ono kaj te čini sretnim.
Znači, ne budeš sretan samo zato kaj si bogat, ali sigurno nebuš ni zato kaj si siromašan.
Niti obijest milijunaša niti asketski život siromaha nisu ono kaj čini život dobrim.
Ukratko: moraš biti bogat ali ne pohlepan, jer ti onda ni bogatstvo ništa ne znači.
Realno, dovoljno ti je da imaš za pokriti sve svoje potrebe, i još toliko za rezervu.
Samo da te ne uzme, pa ti onda i potrebe porastu pa postaneš siromašni bogataš...
Upravo tako. Uvijek ćeš jednome biti super bogat, a drugome sirotinja. Uvijek će tu biti skuplji auto, skuplja jahta... ako ne znaš stati i pronaći svoj balans i sreću onda ćeš biti u istoj poziciji kao i onaj tko ima puno manje, ali teži imati puno poput tebe.
Ne može ti se *ebati za korupciju, nepotizam i slično jer upravo to je često razlog zašto nemaš. Pa kad sa završenim fakultetom ne možeš pronaći posao sjeti se da zbog spomenutog na tvom radnom mjestu sjedi netko tko nije sposoban taj posao raditi kako treba, ali je podoban.
Najteže u životu je naučiti biti sretan, kada to naučiš manje ti je bitno imaš li na računu za kupiti Kiu ili Teslu. Ljudi padaju u zamku konzumerizma, gdje ih se prvo uvjeri da im nešto treba, a zatim moraju raditi još više i zaraditi još više da bi si to mogli priuštiti ili otplatiti. Da bi im bilo lakše upasti u tu zamku imamo kredite, rate, revolving...
Da skratimo, ako nemaš osnovne uvjete za život, onda ne možeš raditi na sebi.
Prodaješ identičnu demagogiju koju prodaje kler svojim ovcama. Što si siromašniji i jadniji luzer, to si bolji vjernik i "sretniji". Ne znam koliko intelektualno osoba mora biti osakaćena da to proguta.
Nije isto pišat, srat, jest i spavat u istoj prostoriji u garsonjeri od 20m2 i život u 100m2. Isto tako nije isto vozit Daciu i Volvo. Nije isto jest hrenovku i biftek ili kovača. Nije isto bit na listi čekanja za pregled ili zahvat kao i odlazak u privatnu polikliniku. Poserem ti se na "konzumerizam" iz tvog konteksta.
Formula je debilno jednostavna, što više love, to imaš bolje uvjete za kvalitetniji život. Kvalitetniji život donosi sreću.
Za kraj: Kakvi ljudi si mogu priuštiti aktivnu mirovinu od svoje četrdesete, ako ne bogati?
Nažalost nemaš pojma što pišeš. Znaš li ti koliko je ljudi iz bijede postiglo čudo? Pogledaj samo koliko imaš sportaša koji su iz nikakvih uvjeta postali vrhunski sportaši. Po tebi to jednostavno nije moguće. Što više teški životni uvjeti te često tjeraju da daš maksimum od sebe, dodatno te motiviraju za razliku od zlatnih momaka koji se rode sa srebrnom žlicom u dupetu i kojima je teško pronaći motivaciju.
Naravno da nije isto živjeti komotno, luksuzno itd. ali ti uopće nisi shvatio poantu mog pisanja. Niti je financijsko bogatstvo jamstvo za sreću niti je siromaštvo jamstvo za nesreću. Kad bi to tako bilo onda bi svi bogati bili super sretni i zadovoljni, a pogledaj koliko samo poznatih i slavnih boluje od raznih depresija, alkoholizma, raznih ovisnosti, kolika je stopa samoubojstava.
Ono što sam želio poručiti je da treba prvenstveno naučiti biti sretan s onim što imaš, ali to ne znači da ne trebaš i dalje raditi na sebi i napredovati. Ukoliko nisi naučio biti sretan to nećeš biti ni kad budeš imao milijune jer ćeš uvijek željeti više i više i stalno ćeš se osjećati isprazno i nezadovoljno. Sreća će ti biti kratkotrajna i onda ćeš se opet utopiti u nezadovoljstvu. To je posljedica traženja sreće u materijalnom, ukoliko to nemaš s kim podijeliti ništa ne znači.
Misliš da sam se rodio bogat? Živio sam ja dobar dio života u 20m2, jedva krpao kraj s krajem, radio po tri posla van struke i onog što me zanimalo, ali sam konstantno učio i radio na sebi. Sada sam u "mirovini", ali to nije došlo samo od sebe i sada si mogu kupiti što god želim, ali to mi jednostavno više ne predstavlja nikakvo veselje, više me raduje kupiti nekakav undervalued uređaj pa otkriti njegove skrivene vrijednosti nego otići u trgovinu i pokupovati sve najskuplje što imaju.
Po ovim usporedbama koje si naveo vidim da jednostavno nisi shvatio moju poruku, neupitno je da je Volvo ljepše voziti nego Daciu, ali nije to poanta. Imam doma privatnu kino dvoranu, uzeo sam top platno i odličan 4k projektor i uživam u gledanju, ali da sam morao žrtvovati 10 godina života da bi si to mogao priuštiti rado bi se toga odrekao i proveo tih 10 godina drugačije. Stvar je u balansu. Uvijek će postojati bolje, skuplje... pitanje je samo po koju cijenu. Vrijeme je najbitnija varijabla.
Spominješ zdravlje, da bi bio zdrav u većini slučajeva ne moraš biti bogat, što više većina bogatih koje poznajem imaju ozbiljnih problema sa zdravljem jer se uglavnom ne kreću, previše rade i konstantno su pod stresom i trpaju u sebe tone nezdrave i masne hrane. Da, oni će si moći lakše priuštiti privatnog doktora, ali da su u startu pazili na sebe on im vjerojatno ne bi ni trebao. Naravno da nisu sve bolesti iste, ali svi mi možemo paziti što jedemo i voditi brigu o svom zdravlju.
Znaš li gdje se najbolje kompenzira novac? U kupovini vremena, a vrijeme kupuješ tako da drugi umjesto tebe obavljaju svakodnevne stvari. Ne kupovina materijalnih stvari, 55 auta, 120 ručnih satova, 300 pari cipela...
Kažeš nije isto jesti hrenovku ili biftek. Znaš što, prošao sam na desetke luksuznih restorana sa Michelin zvjezdicama, i lijepo je to, prvenstveno kao iskustvo, ali prije par dana sam sa ženom sjeo na žalo uz more, ponijeli smo dva sendviča, pecivo, maslac, zimska i sir, dva pomidora i dvije breskve i ne bi taj trenutak mijenjao za 100 Michelin zvjezdica i luksuznih restorana.
Covjek je sve u pravu i tu nema daljnje rasprave, vrijeme je nezamjenjiva i nepovratna varijabla(za sad..), mogu se pronac u ovom svemu, i sam zivim i radim vani sa zenom i djetetom, tolko sam htio svoji kucu vani da nemoram stan placat(sto na moju zaradu mjesecnu neigra nikakvu ulogu),kupili smo kucu(poprilicnu cifru izvalili), dobar auto, ljetovanja brodom itd itd..Aliii, sto sebi nikad necu oprostit, i sto ce me kopkat ko sto me i sad kopka, djete propricalo, djete prohodalo, prve rijeci,smijeh itd. Nisam bio tu, nisam to dozivio, i to je nesto, sto novcem nemozes platit, tako da nije sve u novcu,al bez novca, nemozes zivit.. Tako da i dalje vrijedi ono sto je moj otac reko "Nije sve u aprama,al je sve u parama."
Hvala kolega na shvaćanju moje poruke. Upravo to pokušavam prenijeti i to iz vlastitih grešaka koje sam napravio. Je sad mi ništa ne fali, ali ono što sam žrtvovao na tom putu kao i ti više nemam niti mogu vratiti vrijeme. Treba znati pronaći dobar balans, a mnogi se izgube u tome i stalno misle ima vremena, to ću kad obavim ovo, to ću kad riješim još ovaj jedan projekt... a vrijeme neumorno ide i ne pita nas ništa.
I zasto onda bjeze programeri?
Ja ne bi rekao da bježe, nekako mi je to pogrešan izraz. Nigdje oni ne bježe, oni samo traže svoje mjesto pod suncem. Neki od njih će ga pronaći, neki će se vratiti nazad, imam među svojim prijateljima i poznanicima i onih koji su se snašli i super im je tamo gdje su otišli, a ima ih koji su se relativno brzo vratili i rekli da im je draže ispijati kavu pola dana nego trčati za poslom cijeli dan. Sto ljudi sto čudi.