Uf, koliko lupetanja... Ajmo redom.
Privatna osoba ima pravo prodati pojedinačne predmete koji joj više nisu potrebni, ali za veći volumen prodaje zakon traži da se otvori obrt ili firma. Za vozila i nekretnine postoje definirani limiti u nekom periodu, dok za ostale predmete ipak ide po procjeni suda (primjerice, nije isto ako prodaješ 20 stolica ili 10 stolova).
Tako da uopće nije problem ako prodaješ auto, masažnu stolicu, hidromasažnu kadu, bager... Problem je ako to prodaješ u većoj količini unutar kraćeg vremena.
I ne, to nema veze s PDV-om, već s porezom na drugi dohodak, odnosno na dobit. Ako zarađuješ lovu preprodajom, na to plaćaš porez na dobit.
Dalje, porezna ima uvid u uplate na tekući račun, a tu je još jedna bitna stvar - radi se o računu maloljetnika. U određenim slučajevima banka je dužna kontaktirati socijalnu službu u svrhu zaštite interesa maloljetnika. Bilo je slučajeva gdje su ljudi za izvući poticaje otvarali stambenu štednju na svoje ime i na ime djece, pa kasnije nisu mogli do love jer je socijalna služba blokirala isplatu - taj novac pripada maloljetniku i ne može se uložiti u nekretninu u vlasništvu roditelja/skrbnika.
Što se tiče Facebooka, zakon traži da svaki oglasnik traži OIB. Ako pružaš uslugu oglasnika, moraš poštovati zakon za taj tip oglasnika. Koliko je to izvedivo kod multinacionalnih kompanija, to je već drugi problem.
I na kraju, u slučaju utaje poreza, obično se obračunava porez prema utvrđenom prometu + kazna, a ne oduzimaje kompletne zarade. Međutim, tu ne piše da je osuđena za utaju poreza, već se piše o protupravno ostvarenoj imovinskoj koristi. Osim ako ta protupravnost nepne iz korištenja kćerinog imena i računa, izgledno je da se zapravo radi o prevari.