I ti danas da nesto pises, pisao bi nacinom za koji mislis da će biti najbolje shvaćen i prilagodjen danasnjim mjerilima i nacinu zivota, a tvoj tekst bi isto za par tisuća godina mogao izazvati zgrazanje , sablazan i sl jer bu im krajnje neprihvatljivo nekaj kaj je danas potpuno normalno i na to uopće neobracas paznju ( smog, nezdrava hrana, voda, ratovi, genocidi, terorizam... ).
Zanemarimo na trenutak vjerske paradigme koje se logickom greskom povijesnog autoriteta i dalje guraju u debate (bozanski moral, kreacija...).
Vjerski spisi su pisani sa stajalista autoriteta grupe ljudi u svrhu sirenja vjersihe i svojevrsnih pranacionalistickih ideologija:
- - Krscanstvo i jest opstalo kao alat unutarnje borbe za prevlast u Rimskom carstvu
- Krscanstvo je i (vise puta) posluzilo kao sredstvo ujedinjavanja protiv heretickih i poganskih Gota
- Krscanstvo se podjelilo zbog politickih interesa koji su promjenili dogme tih istih novostvorenih podgrupa Krscanstva
Znaci, ne samo da su ti spisi podlozni svrsishodnoj promjeni nekada i u periodu jedne dekade, vec se kompletna religijska osnova promjenila politickom odlukom.
Sa druge strane imamo zapise istrazivaca-znastvenika iz istog doba, istog zivotnog konteksta i istog radnog okruzenja.
Euklidovi teoremi su jednako dokazljivi i danas, kao i Eratostenov eksperiment koji se eto njemu u cast odrzava kao znanstvena priredba svake godine.
Ako njihove tekstove, posebno arapskih matematicara (bez doprinosa arapskih, indijskih i kineskih znanstvenika Zapadna Europa ne bi bila u mogucnosti prosiriti svoju kulturu temeljenu na krscanstvu) lisimo vjerskih utjecaja, i dalje ostaje citljiv i razumljiv dokaz kojeg nije moguce drugacije intrepretirati.
Kad se vratimo na vjerske spise i paradigme, nemoguce je ne primjetiti da je cak i ideja morala i eticnosti u njima inherentno pogresna i neprimjenjiva na ijedno drugo vremesko-prostorno-kontekstualno razdoblje u ljudskoj povijesti.
Kuran, a samim time i Islam su zauzeli polozaj da je znanost boziji dar (te je aktivno podupirano istrazivanje), dok su postavljali pravila, a i samim time donosili sudove, u sferi medjuljudskih odnosa (i dalje krivo poradi negiranja temeljnih ljudskih prava).
Krscanstvo je zauzelo stav da je ono jedino mjerodavan donosioc istine, te je svaka sfera zivota podlozna donosenju dogmatskih pravila i provodjenju dogmatskih sudova i kazni.
Pasivniji drustveni moral razvio se i medju nereligioznim i panteoloskim drustvima, stoga i ideja o krscanskom bogu kao donosiocu morala nema uporista.
Srinivasa Ramanujan je jedan od (holivudskijih) primjera kako su znanstveni spisi liseni ideologije i drustvenog konteksta.
Imamo nova kola radi dojma, imamo stav kad nemamo pojma...
.
.
