Pet milijuna programera pokreće indijski AI bum: d

Nije mi jasno zašto bi IT-jevci imali takav popust. Zašto ne neke druge, ili bolje sve, profesije. Što su IT-jevci posebni? 

Štednja je ništa, lova koja uzaludno leži na računu. istina nije kompletno uzaludno jer banka investira, ali te su investicije ograničene veličinom rezerve koju, po zakonu, mora imati. A nekretnina je investicija. Ona uvjek vraća neku vrijednost. I zato ima smisla oporezivat štednju, a nekretnine ne. Dok je IT-jevac radnik kao i svaki drugi i ne treba mu davati nikakve olakšice. Osim onim radnicima koji su deficitarni. A IT-jevci to nisu.

 Porez na štednju je porez na porez. Jer si na svoj rad već platio porez, a na ostatak se ne bi trebao plaćati porez.

 Po tebi ne bi trebalo biti inflacije, bar ne ove koju svjedočimo u posljednje vrijeme. Plaća služi da bi pokrio životne troškove, a ostatak je na tebi da odlučiš: želiš li investirati ili štedjeti za "crne" dane.

Porez na štednju bi imao smisla ako bi godišnja dobit na kamati bila veća od godišnje inflacije. Ali ne, oderat će te bez obzira.

Ova inflacija posljedica je novca koje su države naštampale za vrijeme epidemije. A pojavila se sada jer ljudi taj naštampani novac nisu trošili prije, djelom jer nisu mogli (bili su zatvoreni po kućama, a mjesta gdje se troši novac su bila zatvorena), a djelom iz nesigurnosti što će se dalje dogodit (hoću li ostat bez posla, razboljet se i plaćat troškove liječenja, možda morat pokopat kojeg ukućanina i slično). A kad se situacija raščistila i stvari se više manje vratile u normalu onda su navalili nadoknadit sve ono propušteno za vrijeme epidemije. A kad se ima novca nije važna cijena robe/usluge, jer roba/usluga je to što mi treba a ne novac. I zato ovolika inflacija. A kako novac pomalo nestaje tako se i inflacija pomalo stišava.

A štednja je najgori oblik upravljanja novcem i zato ga države oporezuju. Ali, samo oporezuju, ne zabranjuju je. Jer zabrana je najgore mjera koju netko može poduzeti, uključujući i državu.

To je zato što državom upravljaju ljudi koji griješe kao i svi ostali ljudi. Možda čak i više, jer ne griješe na svoju štetu.

Tako je svugdje u svijetu, jer postoji razlog zašto je šef šef, a podređeni podređeni. Makar taj razlog i ne bio opravdan, ali tako je odlučio šefov šef. 

Šefova, ali taj šef neće dugo biti šef i na njegovo mjesto će, u konačnici, doći šef koji za ništa neće biti kriv.

p.s.

Uz izvjesnu mogučnost da taj šef budeš ti.

Poljoprivrednici su posebni jer je poljoprivreda posebna. Iako valja priznat da naša država ne upravlja tom posebnošću baš najbolje. A brodogradilišta su bila posebna jer su neki od toga imali koristi, a oni koji su odlučivali o posebnosti nisu, donedavno, vidjeli stvari kako one stvarno stoje, drugim riječima - griješili su.  

Nemaš pojma,

1. Brodogradnja

Brodovi su najnaprednija konstrukcija koje jedno društvo može napraviti, barem do nedavno.

brodogradnja je strateška industrija.

Brodogradnja zahtjeva veliki broj visokostručnih radnika, i za sobom povlači i druge industrije, željeznicu, čeličane, industriju motora, 

brodogradnja podržava druge primarne industrije.

Naravno i kad je brodogradnja otišla za Kinu, Južnu Koreu i Japan, počela je polako deindustrijalizacija hrvatske i europe.

Sjedi jedan.

2. Poljoprivreda

Poljoprivreda je posebna iz očitih razloga, jer ako nema poljoprivrede društvo nema što jesti. Ali eto ako ima brodova, hrana se može čak i uvesti iz drugih zemalja.

Ako ih zna i može napravit tako da budu bolja i jeftinija od onih drugih. Ali ako ne znaju ili ne mogu, a mi smo znalili ali nismo mogli (a to da nismo mogli znam iz prve ruke jer sam sudjelovao u svemu tome), onda propadaju kao i sve na svijetu. Jer kao što se može kupiti hrana, još lakše se mogu kupiti brodovi.

p.s.

Da nebi bilo nesporazuma. Znali smo ih napravit bolje od drugih, ali su drugi bili jeftiniji, brži i dovoljno dobri..

 Osoba koja je radila u toj struci je rekla da je sve krenulo nizbrdo kad su Koreanci modernizirali svoju brodogradnju sa robotima. Iako smo mi bili u stanju proizvesti daleko kvalitetnije, što zbog iskustva, što zbog manualnog rada, tržište (sa prioritetom cijene) je diktiralo svoje. No to je samo jedna strana priče.

I mi smo modernizirali proizvodnju robotima. Osobno sam ih vidio. Samo naši nisu radili. Sad je li to zato što smo mi bili nesposobni upogonit ih (u što sumnjam), ili zato što radnici nisu bili zadovoljni novim kolegama pitanje je na koje nitko ne zna odgovor. Ali nije to glavni tehnološki problem. Glavni tehnološki problem je bio (i još je uvijek) ležaj (mjesto na kojem se gradi brod do porinuća). Svi naši su kosi, a svi japanski, korejski, kineski i ini su horizontalni. A napraviti nešto teško i do 40.000 t na kosini itekako povećava troškove. A o drugim, ne tehnološkim, problemima da ne pričam.