Pa u tome i jest stvar, saditi biljke koje niti su zahtjevne niti se mogu za nešto drugo mogu upotrijebiti. Treba znati da se drveni ugljen za roštilj i druge svrhe priređuje od kvalitetnog drva, obično od bukve i graba, dok bi se ovaj za obogaćivanje tla radio od otpada, slame, komušine, oljuštenih klipova kukuruza i sl.
Ja rekoh
Prirast aligi, posebice nekih vrsta npr. Chlorella je velik, no investicijski su troškovi visoki. Lakše je pošumiti 100 hektara goleti nego izgraditi 100 hektara bazena za uzgoj algi. Od algi se usto može dobivati ulje, a modrozelene alge mogu biti i heterotrofni organizmi tj. rasti na organskom otpadu. Ništa od toga ne valja odbaciti. Globalno zatopljenje ne može se rješti samo jednom metodom, no mnogo metoda mora na kraju dati rezultat.
Kanabis je vrhunska biljka za puno toga, na primjer proizvodi puno više kisika od ostalih biljaka, a kod prerade u celulozu i papir se može dobit neusporedivo više papira od drugih biljaka koje se koriste. A jednogodišnja biljka, u 6 mjeseci naraste stablo od 3-4 metra, biljne mase koliko ti duša želi, treba samo vodu i sunce, otporna na nametnike i bolesti, raste ko korov svugdi... Kilogram trave za pušit košta više od kilograma bilo koje druge biljke koju možete uzgajat na svom polju, osim eventualno šafrana, al njega je užasno komplicirano brat.
Al eto, mi smo tradicionalna katolička država...
Ne vidim smisao prerade otpadne mase od većine poljoprivrednih kultura jer se to ionako zaoravanjem vraća u zemlju. To je daleko najeftiniji i najbolji način konzervacije ugljika akumuliranog iz zraka.
Ne vidim smisao prerade otpadne mase od većine poljoprivrednih kultura jer se to ionako zaoravanjem vraća u zemlju. To je daleko najeftiniji i najbolji način konzervacije ugljika akumuliranog iz zraka.
Nije. To je katastrofa i ništa se ugljika ne zadrzava u zemlji, jer bakterije i gljivice sve organsko razgrađuju, a te bakterije i gljivice dišu, odnosno stvaraju CO2, tako da se to sve vraća u atmosferu. To je jedan problem kod sadnje stabala o kojem se ne razmišlja puno. Stabla su super za kupit ugljik iz atmosfere, ali kad stablo umre, dok trune taj karbon se malo po malo oslobađa zbog raspadanja stabla. Na kraju se sav zarobljeni ugljik opet oslobađa. Ako koristima drva za ogrijev, isto se događa.
Ovdje se govori o koncentraciji ugljika i njegovom direktnom spremanju u zemlju. Takav ugljik neće bakterije razgrađivat, pa se neće oslobađat njihovim disanjem.
Problem je vratit u zemlju sav ugljik koji se iskopao u obliku ugljena ili nafte. Tu je bio savršeno spremljen, a sad ga se pumpa vanka i izgara se, te se puni u atmosferu. Neće stabla to vratit duboko pod zemlju gdje je nekad bio.
Ja rekoh
"Živo tlo" su zapravo huminske kiseline. I one ne ostaju vječno u tlu. Što se tiče spremanja ugljena u zemlju, treba znati: 1.) ugljen (grafit) je kemijski najstabilniji oblik ugljika s izuzetnom dijamanta, 2.) u ugljen se može pretoriti sav organski materijal, uključujući i komunalni otpad, 3.) karbonizacijom poljoprivrednog otpada dabivaju se vrijedni nusprodukti, od gorivog plina do octene kiseline.
Ja rekoh
Da ti budem iskren, ne mogu se točno sjetit gdje sam o ovme čitao/gledao, ali kad sam malo razmislio, ima smisla. I ne, ne razgrađuje se organski materijal na CO2, nego bakterije koje jedu to stablo moraju disat, pa to proizvodi CO2. Jako malo toga na kraju ostane u zemlji, po tim nekim proračunima, sve se to vraća u atmosferu. Tu se još nadovezalo nešto i prvi zakon termodinamike, i kako je zemlja zatvoreni sustav. U taj zatvoreni sustav su dovedeni nafta i ugljen iz dubine. Jednom je karbon bio pod zemljom, sad je vanka i teško će nazad tamo gdje je bio. Drvo upija CO2 sve dok ne umre, a onda ga jedu bakterije ili ga ja spalim na kominu, pa se sav taj CO2 lagano vraća nazad u atmosferu. Zađabe stablo radilo te puste godine. Trebalo bi stablo nakon rušenja prekrit s puno zemlje, da ode duboko, i da se samo pretvori u ugljen ili naftu. Tako ostaje sve zarobljeno.
Aj baš ću probat iskopat gdje sam ovo našao, pa javim, zanimljivo je i ima logike.
