ne čine li to već makrolidi (tipa azitromicin) koji se prikrpaju fagocitima (la krkača), a koji ionako odmah putuju do mjesta infekcije pa se antibiotik usput dozira ciljano? mislim, ak bakterijum razvije rezistenciju, onda je način dostave nebitan (ostave papirić u sandučiću?).
Plivajuće mikro-robotičke alge liječe smrtonosnu u
- poruka: 6
- |
- čitano: 4.414
- |
- moderatori:
vincimus
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
ne čine li to već makrolidi (tipa azitromicin) koji se prikrpaju fagocitima (...)
Lijek primijenjen oralno, muskularno ili venski naposlijetku ipak završi u krvotoku, u kojem se ravnomjerno distribuira.
Recimo da smo pacijentu dali 2 g (=2.000 mg) makrolida, ta količina će se ravnomjerno rasporediti na svih tjelesnih 2.5*10^13 neutrofilnih granulocita (na stranu da to načelno nije isto što i fagociti, ali za potrebe rasprave neka bude tako).
Na svaki granulocit će se zakačiti dakle samo 0,000000000008 mg makrolida (negdje reda veličine 0,008 femtograma.) A do mjesta upale će doći manje od 0,01% ukupnog broja tjelesnih granulocita (jer i ostali imaju svoga posla drugdje po tijelu: ne može se sva vojska prebaciti samo na jedan uski sgment jednog izoliranog dijela ratišta).
Da ne duljim -- ako na alge nalijepimo 500 nanograma antibiotika i apliciramo ih lokalno u organ kojeg liječimo (a one još unutar tog organa ciljano doplivaju do izvora upale), ukupna doza antibiotika na upalnom području u tom organu će biti reda veličine 10^5 - 10^6 veća nego ako u cijeli krvotok ubacimo 2000 miligrama antibiotika od kojega će samo ekstremno malen dio doći u ciljni organ, a sav ostali dio će se beskorisno vrtiti po krvotoku dok se ne razgradi i izbaci iz tijela kao otpad.
Lijek primijenjen oralno, muskularno ili venski naposlijetku ipak završi u krvotoku, u kojem se ravnomjerno distribuira.
Recimo da smo pacijentu dali 2 g (=2.000 mg) makrolida, ta količina će se ravnomjerno rasporediti na svih tjelesnih 2.5*10^13 neutrofilnih granulocita (na stranu da to načelno nije isto što i fagociti, ali za potrebe rasprave neka bude tako).
Na svaki granulocit će se zakačiti dakle samo 0,000000000008 mg makrolida (negdje reda veličine 0,008 femtograma.) A do mjesta upale će doći manje od 0,01% ukupnog broja tjelesnih granulocita (jer i ostali imaju svoga posla drugdje po tijelu: ne može se sva vojska prebaciti samo na jedan uski sgment jednog izoliranog dijela ratišta).
Da ne duljim -- ako na alge nalijepimo 500 nanograma antibiotika i apliciramo ih lokalno u organ kojeg liječimo (a one još unutar tog organa ciljano doplivaju do izvora upale), ukupna doza antibiotika na upalnom području u tom organu će biti reda veličine 10^5 - 10^6 veća nego ako u cijeli krvotok ubacimo 2000 miligrama antibiotika od kojega će samo ekstremno malen dio doći u ciljni organ, a sav ostali dio će se beskorisno vrtiti po krvotoku dok se ne razgradi i izbaci iz tijela kao otpad.
Oprostite, jel se vi bavite medicinom?
Oprostite, jel se vi bavite medicinom?
Bavim se... ali ne opraštam.
Bavim se... ali ne opraštam.
ovo objašnjava dodatno poznavanje sun-tzu-ovih tečajeva, informatike, brodovlja, bluesa, farmakoloških pripravaka od ječma i vode, s dodatkom hmelja, opću kulturu, renesansni pristup dolini suza ... i postavlja protagonista u relativno povoljniji položaj. dođeš tako do neke dobi kad se medicina počne baviti tobom (i jednako ne prašta). s medicinskim znanjem i vještinama možeš joj parirati i junački pružati otpor. meni jedino preostaje navrijeme kapitulirati i povući se s bojišta, trudeći se očuvati bar dio digniteta.
Skoro sve mi je jasno, ali kako alge "ciljano doplivaju do izvora upale"? Zar se kod direktne primjene u pluća jednostavno ne razmile na sve strane i zakutke pluća, ravnomjerno?