Plivajuće mikro-robotičke alge liječe smrtonosnu u

Lijek primijenjen oralno, muskularno ili venski naposlijetku ipak završi u krvotoku, u kojem se ravnomjerno distribuira.
Recimo da smo pacijentu dali 2 g (=2.000 mg) makrolida, ta količina će se ravnomjerno rasporediti na svih tjelesnih 2.5*10^13 neutrofilnih granulocita (na stranu da to načelno nije isto što i fagociti, ali za potrebe rasprave neka bude tako).
Na svaki granulocit će se zakačiti dakle samo 0,000000000008 mg makrolida (negdje reda veličine 0,008 femtograma.) A do mjesta upale će doći manje od 0,01% ukupnog broja tjelesnih granulocita (jer i ostali imaju svoga posla drugdje po tijelu: ne može se sva vojska prebaciti samo na jedan uski sgment jednog izoliranog dijela ratišta).
Da ne duljim -- ako na alge nalijepimo 500 nanograma antibiotika i apliciramo ih lokalno u organ kojeg liječimo (a one još unutar tog organa ciljano doplivaju do izvora upale), ukupna doza antibiotika na upalnom području u tom organu će biti reda veličine 10^5 - 10^6 veća nego ako u cijeli krvotok ubacimo 2000 miligrama antibiotika od kojega će samo ekstremno malen dio doći u ciljni organ, a sav ostali dio će se beskorisno vrtiti po krvotoku dok se ne razgradi i izbaci iz tijela kao otpad.

 Bavim se... ali ne opraštam.