PRETPOJAČALO
Za razliku od izlaznih pojačala, od kojih se traži veliko pojačanje snage, pretpojačala rade s malim snagama (naponima) što ima svojih prednosti ali i loših strana. Upravo zbog načina na koji su izbjegnute zamke koje vrebaju konstruktore pretpojačala, vrhunski modeli pretpojačala vrlo slične konfiguracije, za razliku od pojačala snage koja (ako su dobro usklađena sa zvučnicima) mogu prilično slično zvučati, vrlo će rijetko zazvučati slično. To stoga što je signal u pretpojačalu znatno osjetljiviji na sitne promjene nego onaj s kojim operiraju pojačala snage. Puno je teže naći staro i novo pretpojačalo koja zvuče slično za razlku od novog i starog pojačala snage. Nazočnost znatno većeg broja pasivnih elemenata (čiji je tehnološki razvitak tekao izvanredno brzo) u pretpojačalima nego u pojačalima snage, jedan je od osnovnih razloga tome.
OSNOVNI DIJELOVI PRETPOJAČALA
Tri su osnovna dijela pretpojačala:
1.Gramofonski ulazni stupanj (fono stage)
2.Ulazni linijski stupanj (input line stage) i
3.Izlazni linijski stupanj (output line stage)
Gramofonski ulazni stupanj (fono stage)
Gramofonski ulazni stupanj odnosno fono sekcija je daleko najsloženiji sklop unutar pretpojačala, pred kojeg se postavljaju i najsloženiji zahtijevi. Ovaj se sklop (bio on zasebna komponenta ili združen s linijskom sekcijom pretpojačala) koristi samo za obradu signala
generiranog u zvučnici i s ostalim audio signalima nema nikakve veze.
Pošto u njega dolaze vrlo slabašni signali, njegova je osjetljivost vrlo velika. Zato bi bilo vrlo pogubno privesti mu signal iz bilo kojeg drugog izvora zvuka osim gramofona, jer signali iz linijskih izvora zvuka su i do 10 000 puta snažniji. Napon signala koji dolaze u fono sekciju pretpojačala kreće se od svega 0.2 mV (iz niskonaponskih MC zvučnica) do 5 mV (iz visokonaponskih MM modela).
Danas se, kad je u uporabi sve manje gramofona i kad oni vrhunski koji jedini imaju šanse za opstanak traže da se njihovi signali što kvalitetnije obrade, na high end tržištu može naći dosta zasebnih, potpuno odvojenih, fono sekcija (fono stage) koje se lako i jednostavno priključuju na novokoncipirana pretpojačala bez fono sekcije, tzv. line stage, odnosno linijski stupanj, kakva sve više kupuje onaj sloj audiofila koji se odrekao usluga gramofona ili ga nikad nije ni koristio.
Ulazni linijski stupanj (input line stage)
U ulazni linijski stupanj pristižu signali iz svih ostalih ("linijskih") izvora zvuka (CD plejera, kazetofona, tunera i si.) koji su, za razliku od onoga generiranog u zvučnici, dovoljno jaki (od 100 mV do 2 V) da mogu biti izravno sprovedeni u njegovu izlaznu linijsku sekciju. U toj se sekciji obično nalaze tonske kontrole, potenciometar za glasnoću i ravnotežu kanala, selektor ulaznih priključaka i još štošta drugo.
Kako svaki od ovih elemenata unosi nešto svoga u zvuk, bilo bi najbolje da ih nema i da signal kroz pretpojačalo prođe čim brže i što kraćim putem.
Međutim, ako je već moguće (zapravo i potrebno) izbjeći tonske kontrole (što je kod audiofilskih modela redovita pojava, dok se kod mnogih masprodukcijskih "zaobilaze" pritiskom na tipku tone defeat, kod starijih, odnosno direct, kod novijih modela pretpojačala) pa i potenciometar za ravnotežu kanala, ne može se izbjeći potenciometar za glasnoću niti selektor ulaza.
Zato oni moraju biti vrhunske kvalitete kako bi što manje degradirali zvuk. Posebice se to odnosi na potenciometar za glasnoću. On se obično javlja u nekom od oblika promjenjivog otpornika kojim se omogućuje da signal do pojačala snage dođe u svojoj punoj snazi (kad je potenciometar otvoren do kraja) ili da se njegova glasnoća po želji podešava. Njime se, dakle, ne pojačava signal (on je u pretpojačalu pojačan na točno određenu razinu) već sasvim obrnuto, prolaskom kroz otpornike u potenciometru se smanjuje njegova glasnoća na podnošljivu (željenu) razinu.
Ulazna linijska sekcija pretpojačala ima dvije osnovne osobine: osjetljivost i otpornost.
Prvi podatak govori kolika mora biti jačina signala dovedenog na ulaze pretpojačala da bi signal na njegovom izlazu bio dovoljno snažan da pobudi izlazno pojačalo do pune snage.
Drugi, pak, kazuje koliki otpor mora imati izvor signala (CD plejer, tuner, kazetofon) da bi se na ulazu u pojačalo snage održale projektirane performanse. Tim podacima mnogi korisnici audio uređaja ne posvećuju dovoljno pozornosti.
Međutim, vrlo je važno znati da za optimalan rad pojačala snage izlazni napon nekog od izvora zvuka mora biti identičan ulaznoj osjetljivosti pojačala snage, dok otpor izvora zvuka mora biti barem tri puta manji od otpora na ulazu u pojačalo.
Ako je, primjerice izlazni napon iz CD Playera dva puta manji od od osjetljivosti ulaza u pojačalu snage, pojačalo neće moći razviti punu već samo polovinu svoje deklarirane snage! Naravno, ne smije se dogoditi niti drastično odstupanje u drugom smjeru (da je izlazni napon iz izvora zvuka dvostruko veći od ulazne osjetljivosti pojačala snage) jer će tada doći ne samo do velikih izobličenja zvuka uslijed preuzbude ulaza (overload), već pojačalo snage može čak i stradati (ali i zvučnički sustav zajedno s njime!).
Podaci o osjetljivosti i otpornosti sami po sebi ništa ne govore o zvučnoj kvaliteti pretpojačala, ali su neobično bitni za njegovo usklađivanje s ostatkom audio sustava i toliko potrebnog dovođenja u sklad.
Izlazni linijski stupanj (output line stage)
U izlaznom linijskom stupnju, završnom sklopu pretpojačala, signal pristigao iz ulazne linijske i fono sekcije, pojačava se za 10 do 30 dB. Posebno je važna njegova izlazna impedancija.
Ona mora biti dovoljno niska kako bi signal mogao sigurno putovati čak i kroz vrlo dugačke i po konfiguraciji vrlo različite interkonekcijske kablove. Zato se u pretpojačalima s cijevima često dodaje katodno slijedilo kako bi se snizila njihova inherentno visoka izlazna impe-dancija. Međutim, unatoč tomu, kod mnogih cijevnih ali i tranzistorskih pretpojačala, ta je impedancija previsoka, tako da umjesto da pretpojačalo "upravlja" kablovima, oni vladaju njime.
BALANSIRANA I NEBALANSIRANA (simetrična/nesimetrična) Pretpojačala
Iako je većina suvremenih vrhunskih pretpojačala nebalansirana (nesimetrična), u posljedne je vrijeme sve više balansiranih, odnosno simetričnih modela.
U nebalansiranim modelima jedan (pozitivni) dio audio signala prolazi kroz "vrući" vod koji se nalazi u jezgri kabla i dobro je zaštićen od različitih RF i elektromagnetskih smetnji, dok drugi (povratni) dio prolazi i kroz oklop interkonekcijskog kabela koji je uzemljen (uglavnom na šasiju uređaja) i u kojem se sve navedene smetnje zadržavaju. Zato svaki šum ili smetnja inducirana u oklopu jako degradiraju opću kvalitetu signala.
U balansiranim pretpojačalima i pozitivni i negativni dio signala prolaze kroz identično izgledajuće vodiče koji su zaštićeni oklopom kroz koji ne prolazi signal i koji služi kao virtuelna (ali i kao stvarna) masa, odnosno uzemljenje. Zbog toga što signal ne prolazi kroz zaštitni oklop kabla, znatno je manja mogućnost upliva različitih smetnji na nj i narušavanja njegovog izvornog integriteta u svezi s time. Sama činjenica da li je pretpojačalo simetrično ili nesimetrično ustrojeno ništa ne govori o njegovoj zvučnoj, reproduktivnoj, kvaliteti. Pod teorijskim uvjetom da nema RF i elektromagnetskih smetnji, zvučne razlike između simetrično i nesimetrično ustrojenih pretpojačala ne bi trebale uopće postojati. Međutim, kako su te smetnje itekako nazočne, balansirana su pretpojačala bolje rješenje. Osobito ako se u konfiguriranju audio sustava ispostavi potreba za dugačkim interkonekcijskim kablovima.
No, da se ne bi prenaglo prešlo s nebalansiranog na balansirani način rada, velik broj suvremenih vrhunskih pretpojačala može se koristiti na oba načina.
To nije samo stvar praktične naravi, već i auditivne. Naime, dosta je dokazanih slučajeva u kojima je jedno te isto pretpojačalo bolje radilo u nebalansiranom nego u pretpostavljeno boljem balansiranom režimu.
Nije nevažno spomenuti ni to da je za izradu potpuno balansiranih pretpojačala potrebno "duplirati kapacitete", odnosno znatno više dijelova nego kod nebalansiranih (praktično se radi o dva pretpojačala!), Što im jako podiže cijenu i čini ih prilično nedostupnima.
Na kraju valja naglasiti da se sve rečeno odnosi i na pojačala snage i da zapravo čitavo balansiranje odnosno simetrija ima smisla samo ako su i pretpojačalo i pojačalo snage ustrojeni na tom načelu. Pravi i puni smisao ovaj će način rada i međusobnog povezivanja komponeneta biti postignut, međutim, tek onda kad se balansiranim načinom budu dovodili i signali iz front enda.
[za danas toliko]
"sutra" o VAŽNIJIM TEHNIČKIM OSOBINAMA PRETPOJAČALA