Bojim se potresa i katastrofa jer ako se slučajno desi da ostanem zatrpan i preživim će na mene poslat žohare velike ko šlapa i hranit me kolačićima od plastike
Bolje i to nego jesti štakore i ljude. Danas smo zaboravili što znači glad.
Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu ASICS
Bolje i to nego jesti štakore i ljude. Danas smo zaboravili što znači glad.
A što je sa tzv. mikroplastikom ili recimo "nano" u ovom slučaju, ona u potpunosti nestaje u tom slučaju? Ili je ima u tragovima i onda će se taložiti u organizmu (a ionako unosimo plastiku u sebe, a da nismo niti svjesni).
I nema nikakvih nano ili piko tragova plastike? Svejedno mi je to meh... Jede se otpad. Dobro, u nuždi može poslužiti. U ekstremnom slučaju.
I nema nikakvih nano ili piko tragova plastike? Svejedno mi je to meh... Jede se otpad. Dobro, u nuždi može poslužiti. U ekstremnom slučaju.
Gotovo sigurno ima, samo što će reći da je u "dozvoljenim razinama" ili da nije dokazano da dugoročno šteti zdravlju. Takav kolačić možda može poslužiti neko vrijeme da ne umreš od gladi, ali bilo bi iznenađujuće da za sobom dugoročno ne nosi ozbiljne posljedice. Dosad su eksperimenti s alternativnom hranom bili prilično neuspješni i sa svakim takvim proizvodom nešto nije štimalo.
No nije stvar samo u tome čega u toj hrani ima, a ne bi trebalo, nego i čega sve nema! Čini se kao da se alternativna hrana sve češće svodi na pojedinačne sastavnice i pretpostavlja se da su one u ispravnim omjerima i da nam ne treba ništa više od toga za optimalno zdravlje. Znači, tipa toliko i toliko grama proteina (nemoj pitat kakvih! proteini su proteini, ne?), toliko i toliko grama masnoća/ulja (nemoj pitat kakvih! sve je to isto, masno), toliko i toliko grama ugljikohidrata, ovi vitamini (sintetski? "aktivirani"? nemoj pitat, u kakim god oblicima dolaze, sve je to isto), ovi minerali, ovi elementi u tragovima i to je to. Tu se potencijalno ignorira hrpa onoga što inače dolazi u pravoj hrani. Znači, smućkat će nešto što naizgled liči na konkretni prehrambeni proizvod, a da ne sadržava sve one tvari koje su nam potrebne za optimalno zdravlje i razvoj.
Konkretni primjer - prije nekoliko godina najavljen maslac iz CO2 iz startupa Savor (u koji je pare uložio Bil Gejc). Fantastična tehnologija, no mi ni dalje ne znamo nutritivni sastav tog proizvoda. Ne znamo količinu butiratne (maslačne) kiseline. Recimo, ona je jedan od bitnih razloga zašto jedem maslac (u margarinu je nema). Ako taj CO2 "maslac" ne sadržava butiratnu kiselinu, zašto bismo na taj proizvod gledali kao na maslac, odnosno zašto bismo ga uopće konzumirali, kad nam ne pruža ono što očekujemo od maslaca?
Treba sagledati i širu sliku. Recimo da se prehrambeni proizvodi polako počinju zamjenjivati alternativnom hranom, i da udio alternativne hrane dođe na visoku razinu - ljudi će biti ostavljeni na milost i nemilost kompanijama koje proizvode takvu hranu (već sad se naziru problemi gdje ratar ne smije zadržati "patentirano" sjeme za sjetvu iduće godine bez da plati proizvođaču sjemena!)! Kompanije kojima je jedina načelna svrha postojanja profit imat će (potpunu?) kontrolu nad tim što i koliko jedemo. Što za sobom povlači da ako se ne ponašamo "kak spada" ili krivo mislimo, mogu zavrnuti pipu dok se ne počnemo ponašati kak spada ili dok ne počnemo "ispravno" misliti.
Ma to je sve nakaradno. Doslovno trovanje ljudi. Nema do prave hrane, pa bila ona masna ili slatka (kao nezdrava, jel'). Ali dok se jede umjereno, raznovrsno i bez prejedanja - dobro je.
Ma to je sve nakaradno. Doslovno trovanje ljudi. Nema do prave hrane
Jednog dana će možda biti u mogućnosti proizvesti zdravu alternativnu hranu, no čini se da ćemo to još jako dugo čekati (tj. lako moguće da mi to ni nećemo dočekati). Ključna stvar je poticaj za razvoj te tehnologije. Iako se tako pokušava prikazati, poticaj nije ekološki, poticaj nije briga za životinje (iako je dio pojedinaca koji rade na tome upravo tim motiviran), nego je poticaj profit (i, dugoročno gledano, kontrola stanovništa, jer ljudi - moraju jesti! bez hrpe drugih stvari se može, no bez hrane ne), a tu je onda utjecaj proizvoda na dugoročno zdravlje čovjeka sporedan.
Malo sam pogledao originalni članak prema kojem je napisana vijest za BUG. Dakle: 1.) vijest potječe sa znanstvenog kongresa. Na znanstvenom se kongresu prikazuju preliminarni rezulati. Nakon toga slijedi znanstveni članak, pa patent, a na kraju tehnološka obrada i odobrenje za primjenu (proizvodnju). Sve je dakle na dugom štapu, 2.) Što od čega nastaje u kemiji je, a i u biologiji nebitno. U Kini se polja tradicionalno gnoje ljudskim izmetom, pa zbog toga nitko ne izbjegava kineske restorane. U svakom slučaju kvasovci su vrlo zahvalni organizmi (jednostanične gljive), bogati proteinima, vitaminima i oligoelementima, brzo se i lako uzgajaju. Jedini je problem što zbog brzog rasta sadrže mnogo nukleinskih kiselina, a one mogu biti problem ljudima koji pate od gihta.
a daj mi veliku porciju čevapa od plastike...u lepinji od cvrčaka...i kapulom od papira
