"Godine idu, lete k'o minute..."

Dok smo mladi razvijamo se brže od okoline (pa istu doživljavamo usporenom), kasnije je obrnuto - sve oko nas teče brzo a mi sve teže hvatamo korak, ali i sve manje ga želimo uhvatiti, barem u prosjeku. Više raznolikosti u starosti ne pomaže ako ju ne doživljavaš ni 5%, a činjenica je da kako stariš sve te sve manje uzbuđuje, čak i ako nije već isfurano u mladosti. Po meni, nije ni bitno kako vrijeme teče oko tebe nego kako brzo sam stariš i kako to doživljavaš, a to korelira sa brzinom zamjene starih stanica sa novim, što korelira sa genetikom ali i epigenetikom koja se može do neke mjere kontrolirati.

Problem s mladosti i starosti je u tome što stari znaju što je mladost, unatoč tome što su mnogo toga zaboravili, a i nemaju mašte da se vrate u mlade dane, dok mladost nema ama baš nikakvog iskustva o starosti. Kad sam bio mlad mislio sam da starost može biti samo nesreća, život boležljiv i tugaljiv. No sada, u dobi od 74 godina ne mislim tako. Istina, osjećam zub vremena i u tjelesnom i u duševnom smislu, ali s druge strane životno mi iskustvo pomaže da lakše prebrodim teškoće nego u mladosti i da nađem mnogo radosti u životu. Na kraju, ne postoje godine kao godine, nego objektivno stanje: 1.) zdravlje, 2.) ekonomska sigurnost, 3.) društvena prihvaćenost i 4.) manjak brige. Kad tako sagledam svoj život onda faktori 2, 3 i 4 bolje kod mene stoje sada nego u mladosti, pa čak bi se to moglo reći i za faktor 1, jer sam u mladosti jako bolovao od alergija, koje su se sada smirile. 

-da.. stvar percepcije, kao i ostalo što procjenjujemo perceptivno-subjektivno :) .. ljudski!

-no, kakvu percepciju ćemu u nekom trenutku imati, ako 'normaliziramo' članak koji spominje npr mlade-stare kao razliku percepcije protoka vremena, dodao bi 'važniji' faktor. Dosada, tj imati pun raspored + zanimljivo vs nemati i dosadno, raditi ono što ne želimo.. to daje krucijlani faktor formule različitih percepcija, ne samo mlado-staro, a sad zašto-kako.. :)

-pa ovako, dok je osoba recimo dječak, mlad, pred pubertet ili u pubertetu.. što radi? spava, jede, uči, ide u školu, baci smeće, .. ovisno o tome što radi i što želi raditi ima percepciju, kao što bi ista osoba u npr zatvoru imala različitu percepciju sporosti vremena vs dok u kinu gleda film.. mada je tad ista osoba u pitanju, ne različita ni različite starosti kao ona 'normalizacija' u formuli..

-što radi mlada osoba a što želi raditi? npr želi voziti auto, ne smije, vozačka-punoljetnost itd.. želi sex, ljubav, poljubce.. a mora baciti smeće, pisati zadaću i sjediti u klupi.. radi ono što ne želi pri čemu ni nema autonomiju jer je djete, jer roditelj odlučuje čak o vremenu spavanja.. ok postoje različiti primjeri, extremi, izuzetci no već razumijete o čemu govorim.. :) ..

-tad takvoj osobi, kao u zatvoru, vrijeme normalno prolazi sporo, jer ta osoba konstantno čeka, kao čekati bus .. čeka godine kad će biti odrasla, kad će moći iza 22h biti vani bez pratnje, kad će moći voziti, piti, pušiti.. i sexati.. dok u tom periodu radi što mu drugi-roditelji i škola-društvo kažu-nalažu, spava, jede, uči.. dok sanja igru, bajke, lov na zmajeve i harem žena-princeza, sanja imati dijamantni mač iz minecrafta i šešir harrypotera :) .. odrastanjem prestaje snivati, racionalizira želje-snove-ciljeve.. npr žena umjesto zacrtanog visokog markantnog intelektualca završi u braku s ćelavim ispod žileta koji je srednju prošao par puta dok je prebacio skelu na fax :) .. i tad kad snovi i želje-isčekivanja prestanu, tad vrijeme teče normalnije, sporije.. jer dok ne čekamo bus, kao simbol sredstva koji prevozi mlade vrijeme kao da stoji.. i svaka minuta izgleda kao sat, dok ljubljenje i držanje za ruke satima prođe u hipu.. neovisno o gorinama, formula-percepcija ovisi o želji.. ili snovima, koji s godinama nestanu-rasplinu se.. :)

 Kako je stvar percepcije kad ti je sa 10 godina, 1 godina 10% zivota, a sa 50 - 2%.

Nije mi to bas percepcija nego realnost. Fizicki opipljiva pojava da ti vrijeme kasnije ubrzava.

teorija br 6. imamo nove gluparije za gubljene vremana poput društvenih mreža i netfilx, 200 programa, playstation, sl. svi imaju sve a nemaju vremena za dijalog među sobom i druženje

 I ja sam mislio da neke zahvate možeš tek tako odraditi ali treba anesteziolog, laboratorij itd. Opet, ljepota nema cijene, a plastične operacije su najjeftinije preko ljeta, ako je mogao Michael Jackson možemo i mi.