Pentagon godinama širi mitove o NLO-ima kako bi sa

No šit, jer čačkanjem po internetu vidiš da je 90% vanzemaljaca odabralo baš Ameriku kao mjesto gdje će se svaki svakcati put spustit - zamisli ti to!!!

Da li vjerujem da postoje, 100% DA, da li vjerujem da su bili ovde 100% NE - jer šansa da će nas netko naći baš u našem sunčevom sustavu, baš u našoj galaxiji je nevjerovatno mala da nije vrijedna niti spomena. 

Zapravo ne spuštaju se često, a tamo gdje je bilo spuštanja najuvjerljiviji slučajevi su oni izvan SAD-a. To što izvještajima dominira SAD ne znači da je cijela stvar izmišljotina - količina izvještavanja korelira sa kulturom/mentalitetom i tehnologijom. A šansa da će se naći u našoj galaksiji i u Sunčevom sustavu nije nevjerojatno mala nego je zapravo, po onom što se zna o životu i svemiru, vrlo velika. Površine Venere, Marsa, a i Merkura nešto kraće vrijeme, su bile pogodne za kompleksni život, a i danas na površini, tik ispod površine ili u atmosferi (u slučaju Venere) ovih planeta vrlo vjerojatno ima mikroba (a ima ih vrlo vjerojatno i na nekim kometima, poput 67P). Mikrobi su i pronađeni na meteoritima (a i na uzorcima asteroida nedavno) samo što radije vjerujemo u kontaminaciju. I kompleksnog života vjerojatno ima ispod površine planeta i mjeseca gdje god su uvjeti povoljni, a da ne govorimo o dubinama oceana koje su i na Zemlji praktički neistražene (manje od 0.001% je donekle istraženo). Života ima svugdje, izvanzemaljci su tu, bili su tu i prije nas, samo to rijetko tko želi priznati.

 Nemoj tako javno pisati o tome. Budu ti došli ljudi u crnom. Kako znam? Još me guza boli od kad su mene posjetili.

 Odakle ti informacija da u Venerinoj atmosferi "vrlo vjerojatno" ima mikroba? Do sada nije ništa pronađeno.

Ameri lažima prikrivaju svoje stvarne ciljeve, ideje i projekte ? Ma nemoguće, odbijam vjerovati u ta nagađanja. 

Život u tom tankom sloju Venerine atmosfere bi se morao dobro prilagoditi kiselim uvjetima da bi uspio. Vjetrovi također nisu neka pomoć, obzirom na njihovu brzinu. Možda ga zato još nisu našli? U tvojoj interpretaciji ocjena "vrlo vjerojatno" zvuči kao 99,99%, a u mojoj je to isto "vrlo vjerojatno" otprilike 0,01%.

Misliš da su kiseli uvjeti problem za život? Reci to acidofilima poput Cyanidium caldarium[1] i Dunaliella acidophila[2] koji sasvim lijepo žive na pH 0-1, a što je ujedno i pH atmosfere Venere. Ili još bolje, arheje iz porodice Picrophilaceae, koje ne da preživljavaju nego bujaju na negativnom pH, npr. 1.2 mol/L sumporne kiseline[3]. Nisu našli? Pa ne mogu baš direktno detektirati mikrobe na Veneri teleskopima sa Zemlje, mora ih se tražiti na mjestu, a to nitko nije ni pokušao. Moje "vrlo vjerojatno" potječe od holističkog pristupa materiji i dugogodišnjeg istraživanja. Za mainstream redukcioniste alternativna objašnjenja su efektivno jedina rješenja jer život proglašavaju izvanrednim - što zapravo nema logičkog, a niti empirijskog uporišta iz holističke perspektive. To je tako bilo od prve detekcije organske tvari izvan Zemlje, što se u početku smatralo dokazom za život van Zemlje, no onda su otkrili da manje kompleksne organske tvari mogu nastati i abiotskim putem pa su onda efektivno odlučili da 100% od otkrivene takve materije i ima abiotsko porijeklo - iako je sasvim moguće da je barem nešto od toga biološkog porijekla (a moguće i puno više). I tako je svaki put kad se otkrije nešto što se do tada smatralo biomarkerom - čim se sintetizira u laboratoriju ne samo da se odbaci kao dokaz života nego se efektivno čak prihvati kao dokaz abiotskog porijekla! To je rezultat zloporabe Okamove britve ili pretjeranog redukcionizma kojemu je u prosjeku mainstream vrlo sklon (čast izuzecima). Prosječan znanstvenik zapravo nije pravi znanstvenik nego je u prosjeku vrlo polariziran, pa iako je možda nešto inteligentniji u odnosu na prosjek, i dalje je sklon prioritiziranju kratkoročnih interesa - poput karijere, nauštrb napretka znanosti. Dokaz tomu je ponašanje JPL-a koji su toliko uvjereni da bi im otkriće života van Zemlje ugrozilo karijeru da žarko vrijeđaju a ponekad čak i fizički napadaju one koji tvrde da je život već okriven na Marsu[4]. Ako te zanima više mogu ti poslati dodatne linkove sa dodatnim argumentima pa prosudi sam..

[1] https://doi.org/10.1099/00221287-67-1-17

[2] https://doi.org/10.1007/bf01870650

[3] https://doi.org/10.1016/j.tim.2004.12.001

[4] Death on Mars: The Discovery of a Planetary Nuclear Massacre (2015), J. E. Brandenburg (Napomena: Brandenburg je poznati fizičar za kojeg kažu da je 2012 "prolupao" tvrdeći da je na Marsu nedvojbeno bilo nuklearnog rata iako postoje alternativna objašnjenja, ni sam ne smatram Brandenburgove hipoteze izrazito uvjerljivima ali je jasno da čovjek nije lažov pa je knjiga dobro štivo zbog drugih stvari koje otkriva a koje nisu hipotetske)

Pa nisu ni na Veneri oduvijek bili kiseli, dapače, uvjeti na Veneri su vjerojatno bili slični Zemlji milijardama godina, a kiselost je rezultat runaway greenhouse efekta od prije oko 700 milijuna godina. Da dodam još - kao problem spomenuo si i vjetar,  no očito krivo shvaćaš superrotaciju. Na Veneri nema vjetrova koji idu po vertikali sjever-jug (nema tzv. ćelija, poput Hadley ćelija na Zemlji), nego čitava atmosfera rotira longitudinalno konzistentnom i vrlo velikom brzinom. Ta brzina nije nikakav problem za mikrobe jer i oni rotiraju s atmosferom - dakle ne osjećaju vjetar kao što ni ti ne osjećaš silu zbog rotacije Zemlje budući da rotiraš s njom a rotacija je konstantna (nema inercijske sile). Ali ta superrotacija na Veneri se suprotstavlja gravitaciji pa tako omogućuje da čestice atmosfere (uključujući i mikrobe) zapravo orbitiraju oko planeta, umjesto da padaju dolje. Dakle, ta rotacija pruža stabilnost što opet ide u korist životu. A ovo što se tiče nabrajanja informacija možda stoji za tebe, ali ne i za mene. Zadnjih 7 godina se bavim uglavnom istraživačkim radom i imam pregršt vlastitog materijala, od kojeg je nešto i objavljeno u znanstvenim časopisima.

Nije jedno - sa holističkim pristupom je nemoguće ostati usko vezan za jedno polje naročito ako želiš što više i što bolje razumjeti materiju. Čak i ono što se nađe u uže specijaliziranom časopisu je u mom slučaju izdvojeni dio šireg istraživanja i nije usko vezano za jedno polje. Primjer je rad objavljen u časopisu specijaliziranom za geografiju no sam rad je više fokusiran na geologiju a dotiče se i biologije/astrobiologije. Konkretno, rad pokazuje povezanost kataklizmičkih događaja (pa tako i masovnih ekstinkcija) na površini Zemlje sa diskontinuitetima u unutrašnjosti a predstavlja i jednadžbu kojom se predviđa trajanje perioda nastanjivosti na stjenovitim planetima u Sunčevom sustavu.