Sumpor je obično povezan s vulkanskom aktivnošću, posebice u reduktivnoj atmosferi, kakva očito postoji na Marsu. Negdje se dakle nalazio ili se nalazi vulkan.
Rover Curiosity na Marsu zdrobio stijenu pa slučaj
- poruka: 5
- |
- čitano: 2.428
- |
- moderatori:
vincimus
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
Osim što tragovi vulkanske aktivnosti u blizini nisu pronađeni. Sumpor se nalazi u krateru (ali ne vulkanskom) a planina u sredini (Aeolis Mons) prestavlja naslage sedimenta oblikovane vjetrom, smatra se kroz razdoblje od 2 milijarde godina. Osim oksidiranog sumpora, sumpor je pronađen i u reduciranom obliku što, uz ostale faktore, upućuje na moguću mikrobiološku aktivnost. Zanimljivo je da istraživanja upućuju na to da je sumpor na površini Marsa općenito obilniji nego na površini Zemlje, što dalje sugerira da je dominantan geokemijski (ili biogeokemijski) ciklus na Marsu bio sumporov ciklus a ne ugljikov kao na Zemlji. Napomenimo i to da sumporovim ciklusima na Zemlji izrazito dominiraju biološki procesi. Sumpor ovdje možda jednostavno dolazi iz kore Marsa ili hidrotermalne aktivnosti u prošlosti (izvori slane vode) a ne iz magme. U prilog hidrotermalnim izvorima ide i činjenica da je krater bio ispunjen vodom. U meteoritima s Marsa postoje i dokazi o taloženju sumpora iz atmosfere. Sumpor u krateru je dakle mogao doći taloženjem/fiksacijom sumpora kroz precipitaciju - kišu. Naravno, izvor sumpora u atmosferi je vjerojatno bila vulkanska aktivnost. Da dodam i to da je na ranom Marsu tekla tekuća voda - atmosfera je bila znatno toplija (što zahtijeva stakleničke plinove), a istu je teško objasniti isključivo s CO2. Smatra se da je upravo sumpor imao važnu ulogu kod efekta staklenika - u obliku dioksida (SO2) ili sumporovodika (H2S).
Zanimljivo je da se u nekim slučajevima UFO susreta spominje smrad sumporovodika - no tu stajem, da me ne bi optužili za reptiličarenje i sl...
Točno je da elementrni, samorodni sumpor može nastati i drugim geokemijskim procesima, a ne samo vulkanskom aktivnošću, točno je da postoje teorije o postanku života temeljeni na kemiji sumpora (o čemu, između ostalog, pišem i u knjizi "The Cookbook of Life - New Theories on the Origin of Life", no iz toga zaključivati da na Marsu postoji život, pa još i nekakvi izvanzemaljci, pretjerano je, da ne kažem naznanstveno. Znasnstvena metoda zahtijeva tumečenje nepoznatog iz poznatog, a ne nepoznatog iz nepoznatog! Treba uvijek polaziti iz najvjerojatnije hipoteze. Najvjerojatnija hipoteza je da je sumpor na Marsu primarnog vulkanskog porijekla. Ako se ta hipoteza ne može dokazati, onda treba pokušati dokazati da je sumpor hidrotermalnog porijekla. No tek ako na Marsu nema niti je bilo, a posebice ne na mjestu nalaza, ni vulkana ni tekuće vode, onda treba razmišljati o mogućim drugim uzrocima. Je li moguće da je od tog sumpora nastao život? Trebalo bi pronaći organizme kojima se metabolizam temelji na sumporu (ili bilo kakve druge organizme) na Marsu, da bi se dokazala terorija o "sumpornom" porijeklu života. Ta je hipoteza, istina, vrlo uvjerljiva - između ostalog i zato što evolucijski najstariji enzimi sadrže sumpor na aktivnom mjestu - no to je ipak samo hipoteza, a ne znanstvena činjenica. Uvjerljivost sama po sebi nije dokaz istinitosti. Treba pronaći dokaz.
a možda je pakao, prije preseljenja (zbog isteka koncesije), bio na mars(ot)u. kao što je i raj, u fazi start-upa, bio na zemlji.
Nigdje ja nisam zaključio da na Marsu postoji život, navodim fakte, korelacije i mogućnosti. Sveprisutnost sumpora na površini Marsa, uz deficit vulkanskih kratera, sugerira da većina sumpora nije došla direktno iz magme. A što se smatra najvjerojatnijim ovisi o polazišnoj točki. Ako krećete od pretpostavke da je život nešto izvanredno, jasno da ćete tražiti izvanredne dokaze za isti i da ćete magmatsko porijeklo smatrati najvjerojatnijim. Ne slažu se pak svi da je život nešto izvanredno!