Istina o tinejdžerima, društvenim mrežama i krizi

 

Svi su pametni kad je odgoj djece u pitanju, no činjenica je da nitko ne zna kako će dijete na kraju ispasti i da nema garancije za nešto.

Jedna traumica može uništiti 10 godina truda i odgoja, jedan neuron u mozgu drugačije prebrikan može sve promijeniti. Za 99% djece to je samo jedan dan u životu, a za ono jedno dijete je to nešto što ne može zaboraviti.

Nitko nije isti, sve su to samo neke vjerojatnosti. Sve je to kemija. Svako od nas ima svoj neki životni put pun sitnica koje su nas izgradile. Svaki roditelj koji misli da ima potpunu kontrolu nad svim aspektima djetetovog odgoja grdno se vara.

Šta smo mi sve radili ko klinci teško da bi danas bilo normalno. A isto sam iz dobre intelektualne obitelji, bio odličan učenik, i na kraju dobro ispao :-D

 

Moj klinac je par puta dobio ćušku samo kad bi on nekom drugom dao ćušku. Pa da vidi kako je to. Začas je prestao dijelit ćuške kad je postao svjestan da će mu se vratiti.

Odrastao je među puno manjom djecom pa je volio dijeliti pravdu jer je bio najstariji, a drugačije nije znao.

 

Problem je što ako mu se svidi, pa kasnije postane mazohist?! Bolje i to nego da postane sadist jer uživa u mlaćenju drugih. A di je granica onda?

Što ako ga kažnjavanjem uzimanjem mobitela učiš da je ok drugima uzimati stvari za kaznu, pa postane lopov?! Što ako ga samo udaljavaš od sebe jer će se drugi put bolje potruditi da ne saznaš.

 

Lako je reći "treba razgovarati" ako nakon svakog razgovora se opet isto ponovi već drugi dan, a ne pomažu ni razgovori u drugim odgojnim institucijama.

Lako je reći "treba razgovarati" ako sjedneš s djetetom i dijete ti se ne želi otvoriti ili priča s tobom što želiš čuti samo da te se riješi.

Nažalost, neka djeca jednostavno imaju poremećaje u razvoju ili ponašanju izazvane raznoraznim elementima, bilo vanjskim, bilo unutarnjim. I to treba na vrijeme prepoznati.

Ima slučajeva gdje jedno dijete u obitelji ima probleme, a drugo je čista suprotnost, a odrasli su u istoj obitelji i istoj okolini i sa istim odgojem.

Da, nažalost dobar tajming za ovakav članak.

Radio sam kao psiholog 10 godina s djecom i roditeljima, od predškolske do kasne osnovnoškolske dobi. To ne govorim jer mislim da me to čini nekakvim autoritetom, već dajem kontekst iskustva kojeg imam. Uz to uzmite u obzir moj polazišni stav: kriviti novu tehnologiju, novi medij (internet), novi sadržaj/proizvod/feature je besmisleno i promašeno. That being said, ovo su ključni momenti mojih razmišljanja na ovu temu u svjetlu ove tragedije i šire priče:

Postoji vrlo jednostavan razlog zašto 13-godišnjaka nećemo furati u bordel, nećemo mu dati šut heroina da vidi kako je to, i nećemo ga furati u streljanu da uči pucati (i usput loše čuvati oružje doma). U ovom slučaju se najjednostavnije može reći: guns are bad i to je to. Nikakvi zapadi, društvene mreže, mentalno zdravlje, igre i igrice, nastavi niz.

Klinac od 13-14 godina ima hrpu glupih ideja i fiksacija, ne nužno svaki i ne u istoj mjeri, ali u prosjeku je to tako. Zato i kažemo da su djeca, zato im ne dajemo da voze aute, ne puštamo ih same da bazaju po svijetu i definitivno im ne dajemo instrukcije rukovanja vatrenim oružjem. Klinci u toj dobi su još miljama daleko od formirane osobe, mogu imati opasne psihopatske ideje bez da kasnije budu psihopati, mogu imati uobičajene biseksualne ideje bez da kasnije budu biseksualni, etc. Mi smo odrasle osobe i tako se kategoriziramo s razlogom, i pravno i kolokvijalno. Primjera gdje je klincima omogućeno baratanje oružjem je puno (od afrike do razvijenog svijeta), i rijetko kada je to završavalo pozitivno.

Ni odraslima se ne može vjerovati da nose oružje kad i kako hoće, prolaze se obuke, institucionalne edukacije i testiranja s razlogom.

Što se tiče mentalnog zdravlja, tehnologija, društvenih mreža - iznimno je teško istraživati nešto što je zadnjih godina puno više osviješteno (mentalno zdravlje) i uspoređivati s prijašnjim podacima. Dijagnostika je također daleko od savršene i nerijetko može podleći subjektivnosti i kod istreniranog dijagnostičara. A gdje su još kulturalne pristranosti i jos brdo toga. Nema krvnog testa za mentalno zdravlje (uglavnom) i zato dolaze novi testovi, revizije postojećih itd.

Svaka "nova" generacija je proglašavana ovakvom-onakvom od strane prijašnjih, svaka tehnologija nosi rizike (nosi ga sve u životu), svi novi roditelji imaju "teži" zadatak jer je svijet sve kompliciraniji. Sve ok, ali nitko nije došao iz vakuuma ili iz 14 stoljeća pa da mu je teška prilagodba na ovaj svijet u kojega je teleportiran - mi se možemo prilagoditi na puno kompleksnije uvjete, uostalom ovaj svijet mi sami gradimo.

Odrasli su odgovorni za djecu, roditelj je odgovoran za svoje dijete, a oružje u rukama prirodno nestabilnog 13-godišnjaka je izrazito loša ideja.

Rant over.

 

Pa s obzirom kakvih sve odraslih ima, da, nije svatko za roditelja. 

Nažalost, nema testova, fakulteta i dozvola za roditeljstvo, a iskustvo s jednim ili dva djeteta ne mora biti univerzalno primjenjivo.

 

Djeca imaju svoje interese i afinitete, to što ti inzistiraš da se ponašaju kako ti želiš i kako ti misliš da je dobro opet ne znači da i oni tako žele, sve je to relativno.

Neke osnove ponašanja postoje, a sve ostalo je slobodna volja. Dijete usmjeravaš dokle možeš, a sve uz balansiranje da te ne zamrzi, a opet da te ne voli toliko da zauvijek ostane u roditeljskom domu :-)

Zalosno je sto se ovakve stvari dogadjaju, jos zalosnije sto to nije "jedan u milion", vec ovakve stvari gledamo precesto, a bojim se da cemo jos i vise.

Mozemo naravno i o potrebi drzanja oruzja u kuci, adekvatnom cuvanju, mozemo i o tome sto dijete ima uciti o tome.....

No evo, siguran sam da ovdje ima "ratne generacije", koji su pocetkom 90-tih bili bas u tim godinama. I dok mozda netko u istri, ili netko u frankfurtu (bilo gdje) nije razmisljao o tome, ima i nas koji smo bili kilometar-dva od "njihovih", i samo cekali kad ce pokucati. I bilo je normalno da smo u tim godinama itekako znali, bili okruzeni oruzjem svih vrsta, na srecu, kod mene nikad nije doslo do potrebe da se isto upotrijebi. No, nikoga neznam da je ovako nesto odlucio napraviti.

Znaci, dostupnost i neko znanje je manji krivac. Danas su djeca previse odsjecena od stvarnosti, od realnosti. Upustaju se u mracne misli, i opasne radnje.

Da i moja generacija je tugovala zbog cura, ljutila se zbog jedinice, svadjala se, tukla, no opcenito je mentalni sklop bio drasticno drugaciji nego danas.

U ovom slucaju, oruzje je samo okolnost. Da nije imao pristup ili potrebno znanje, vec bi pronasao nesto drugo, noz, vile, skare, stap.....

Da, posljedice bi mozda bile manje drasticne, svakako, no, izbor sredstva nebi uticao na njegove namjere.

Zalosno, svakako, no to je slika svijeta u kojem danas zivimo. Ovdje, u americi, bilo gdje. Steta....

 

Ne znam baš, sa vilama i škarama ne bi mogao pobiti 8-9 ljudi.

Oružje je tu itekako igralo bitnu ulogu da ljudi poginu.

Da nije imao gun na dohvat ruke u stanu možda bi ga za pol mjeseca prošla volja jer bi mu se nešto lijepo dogodilo u životu.

 

No, sudeći po zadnjim komentarima na netu i što je izjavio na ispitivanju, očito su tu duboki psihički problemi u igri. Popis koga ubiti, pravit molotovljeve koktele... to je fina priprema.

To je za njega bio rat.

 To i govorim.

 

Da, oruzje je olaksalo stvari, no, po svemu ostalom sudeci, vjerovatno bi samo morao biti mastovitiji u smisljanju taktike, no, nebi ga nedostatak oruzja odvratio od takvih misli....

 Zvuči kao copycat Columbinea ili nekog drugog američkog school shootinga gdje klinac prvo dva mjeseca radi video blog, pravi plan, vježba na streljani i onda kreće u akciju. Je li inspiriran time jer "hvalaBogu" materijala i dokumentaraca na netu ima dosta ili se baš potrefilo slučajno vidjet ćemo. Obzirom na sličnost koncepta i visoki učinak možda dobije zelenu kartu.

kako kolege vele - razgovarajte s djecom, nemojte blejati u ekran i dogovarati ebačinuj s tajnicom/trenerom tenisa, bar trećinu tog vremena koje dangubite na zaslonima odvojite za djecu...

 

inzistirajte na uljuđenom ophođenju, da se djeca nauče pozdravljanju, kontaktu očima sa svim ljudima u susjedstvu, sa svima s kojima su u interakciji (konobar, trgovkinja)...

 

to je jedini način da se nauče da smo društvene životinje i da je to osnova ljudske egzistencije...

Klinac je imao pištolj, to je osnovni problem. Bez pištolja popisom bi mogao obrisat dupe

 Ne usuđujem se ni pomisliti što bi bilo da je imao pristup nekoj jurišnoj puški. A da je to bilo legalno, njegov stari bi to sigurno posjedovao i on bi umjesto pištolja možda to uzeo.

 

ovo je 100% istina, ali nažalost ljudi uvijek vole davati svoje mišljenje o odgajanju djece, pogotovo ljudi koji nemaju djecu. 

 

Baš se neki dan vrtio video po društvenim mrežama nekog američkog psihologa ili psihijatra, u kojem drži predavanje kako su ljudi, pogotovo Amerikanci, potpuno u krivu sa razmišljanjem da mogu dizajnirati svoju djecu kako oni žele. Kaže da je to evolucijski nemoguće i da ljudi imaju previsoko mišljenje o svojim sposobnostima oko odgoja djece. Dijete se rađa sa cca 400 psiholoških osobina koje će se manifestirati kako bude rastao koje nemaju nikakve veze s roditeljevim utjecajem, dakle ono se s time rađa. 

 

Naravno to ne znači da dijete treba pustiti pa šta bude, ali treba biti realan oko svojih mogućnosti. 

Moj je jučer preko volana bicikla aterirao na ogradu. Ništa ozbiljno ali njegovo divljanje s biciklom već prelazi granicu onoga što sam ja radio s 20 a smatrali su me luđakom na biciklu. Sve je dobro dok su u pitanju par flastera i šavova a što ako se dogodi nešto ozbiljno? 90% ljudi koji nemaju djecu će pisati komentare kako je kriv otac koji ga nije odgojio i koji mu je kupio bicikl. A da je umjesto divljanja po šumi doma i visi na facebooku i tik toku isti ti bi pisali kako je kriv otac koji ga ne pošalje vani da vozi bicikl. Da su današnja djeca u kurcu jer vise na mobitelima i kompjuterima... To licemjerje nema granica. Onaj ko nije roditelj ne može znati kakvi su strahovi tu u pitanju. S jedne strane znaš da ga moraš pustiti, s druge te jede to što si ga pustio. Ako ga previše ograničavaš i uhodiš postići ćeš sve suprotno od onoga što želiš, ako ga pustiš osjećaš strah i odgovornost.

Možda su još licemjerniji oni koji jesu roditelji i imaju sreću da imaju dobru djecu ili nisu svjesni da im dijete nije baš takvo kakvim ga oni vide. Nikad neću zaboraviti jednu mamu koja je po cijelom mjestu upirala prstom u nas par i svima pričala (sreća pa društvene mreže nisu postojale) kako smo narkomani koji puše travu. Da joj sin nakon nekoliko godina nije završio u gadnim problemima vjerojatno nikad ne bi doznala da nam je on prodao tu travu i još se uvalio na joint.
Vrhunac tog ljudskog zla mi je bio kad sam čitao komentare na vijest kako je otac zaboravio dijete u autu i ono je umrlo od vrućine. Pa kako možeš biti takvo smeće i u takvom trenutku nešto pametovati i optuživati tog jadnog čovjeka. Šuti i moli boga da ti se nikad takvo nešto ne dogodi.

 

 

I onda zamisliš kako je bilo prije 100-200-300-500 godina kad si morao imati po 6-7-8 djece jer ih je redovito pola umrlo od raznih boleština i ratova prije navršenih 25 godina.

A mi danas nemamo toliko probleme sa masovnim boleštinama, ali imamo potpuno neke druge probleme i boleštine.

Nadam se da nece no znam da cu joj vjerojatno faliti kao sto meni fale moji roditelji jer makar sam dosta cesto mislio kako njihovi savjeti su ponekad jako nepotrebni danas kada ih nema vec 6 godina fale mi ti nepotrebni savjeti, u stvari jako mi fali ta njihova paznja kojom su me obasipali. Trudio sam se to ne ciniti prema njoj ali nazalost nisam u tome uspio jer jednostavno bojao sam se da mozda ne uspije se cvrsce izgraditi no jako sam se prevario i znam da imam osobu koja je psihicki i fizicki jaka i definitivno je uzela sve ono najbolje sto smo joj kao roditelji mogli ponuditi.

 

Bilo bi to sjajno kada bi postojao univerzalni manual za roditelje i djecu no individuum koju ugradjujemo u njih ocito prevagne i cini ih posebnijima od nas, nadam se da to je u vecem postotku na bolje nego na losije, nekako vjerujem da ova djeca sto dolaze su puno inteligentnija i vise samostalnija nego sto smo bili mi sami kada smo bili djeca.

upute za pucanje iz oružja nisu razgovor nego instrukcije...