Radi se o društvenoj anomiji i slaboj (nesigurnoj) vlasti bez osjećaja autoriteta prema vani i unutra. Anomija je pak posljedica izostanka nade da će biti bolje jer sistem ne funkcionira, općenito. U periodima društvenih anomija (mijenjanja društvenih paradigmi) marginalne ideje i pojedinci dobivaju na značenju jer uobičajene vrijednosti i društvena pravila gube na važnosti, pa onima čije bi ideje u periodu prosperiteta i stabilnosti bile trenutno odbačene kao bezvezne ili luđačke, dobivaju status jednakovrijednih stavova koje treba razmatrati kao i bilo koje druge.
Tako sada imamo slučaj one neke žene od 80 i nešto godina koja je prva primila treću dozu cjepiva u nas, a koja je medicinska sestra u mirovini i koja kaže da je dok je ona bila aktivna bilo nezamislivo da se medicinsko osoblje ne želi cijepiti, a sada imaš i dalje na Rebru 9 zaposlenika (samo dio medicinara, mislim da je veći dio niže tehničko osoblje) koje se odbija cijepiti.
To su ljudi kojima su Mišak i Pernar prihvatljivi izvori "informacija", a prihvatljivi su im jer vide da trenutno vladajuća paradigma ne daje odgovore na njihove stvarne probleme, pa se nadaju da drugi zapravo imaju odgovore. Naravno, što si gluplji, to gluplja rješenja tražiš, stoga nije neobično da najslabije obrazovani i najzadrtiji imaju veliku sklonost prihvaćati takve bizarnosti kao istinu.
Danas se trećom dozom cijepila klijentova supruga u 8. mjesecu trudnoće.