1. U slučaju kojeg navodiš zaključujem o jednoj osobi na temelju izrečenog (i to ne u cijelosti o njoj, već o poznavanju određene tematike), dakle ne o populaciji ili prisutnosti neke pojave bilo gdje u prirodi - ujedno je taj dio rasprave plod koleginog krivog tumačenja (kojega svjesno bira ''to prove a point'') onoga što sam ja izrekao: on ulazi u špekulacije o tome na što sam ja mislio kada sam rekao da sam ja odabrao vjerovati (jer nemam naviku sebe i svoj mozak navoditi odvojeno u takvim slučajevima lol), samostalno odlučuje da sam ja pričao o isključivo svjesnoj odluci (iako je dio te odluke osviješten, neki dijelovi nisu) kako bi mi išao objašnjavati sljedeće:
2. Za nešto što nije dokazano da postoji (kolike god male vjerojatnosti bile u pitanju) smatram da je legitimno imati različite stavove/vjerovanja - to je glavni dio rasprave, bez digresija u to kako se meni ''dogodilo vjerovanje u postojanje inteligentnog života drugdje u svemiru''.Gdje je tu logička pogreška?
Hmm. Možda je nema i možda si u pravu. Ne mogu se dosjetiti konkretnog primjera koji bi pokazao suprotno. Svejedno, i dalje mi je sumnjiv način zaključivanja, gdje ljudskoj izjavi (koja možda sadrži sarkazam, ili se nismo razumjeli, ili je sugovornik bio umoran ili iz drugog razloga nejasan, ili zbog kulturnih ili profesionalnih razlika pričao u drugom kontekstu, ili je možda namjerno ili nenamjerno iznio neistinu, itd.) i zaključivanju iz toga pridajemo vrlo visoku pouzdanost; a eksperimentu, podrazumijeva se kvalitetno ponovljenom pod relevantnim uvjetima, ne vjerujemo da će pouzdano dati isti rezultat, ma koliko puta ga ponovili.
Konkretno, primjerice, pozitivne priče o hho (i rašljarenju) s jedne strane, i uporno odbijanje Randyjeve provjere jer bi bila pouzdana i dobro napravljena i milijuna dolara s druge.