Programiranje u C++-u - pitanja i odgovori

To su sve pointeri.

Možeš imati pointer na pointer, pa i pointer na pointer na pointer na pointer ako baš želiš. Samo dodaješ zvijezdice :D

Ono što ne možeš samo tako saznati jest veličina onoga na što pointer pokazuje (tu jednostavno trebaš upotrijebiti logiku i razmisliti, a možda možeš nešto i zaključiti iz imena varijable).

Npr.

int *p može pokazivati na jedan komad memorije (polje), ali ne možeš znati o kolikom se komadu radi. Možda pokazivač pokazuje na samo jedan integer (pa to onda u biti i nije polje), a možda pokazuje na polje od 20 integera, ili čak 10000.

Isto tako, ako imaš int **p možda 'p' pokazuje na pokazivač koji pokazuje na samo jedan integer,

možda pokazuje na pokazivač koji pokazuje na više integera (polje),

možda 'p' pokazuje na polje pokazivača od kojih svaki pokazuje na jedan integer,

a možda 'p' pokazuje na polje pokazivača od kojih svaki pokazuje na polje integera.

Kada pogledaš dokumentaciju za D3DXCreateTextureFromFile vidiš da u opisu zadnjeg argumenta stoji:

Address of a pointer to an IDirect3DTexture9 interface, representing the created texture object.

Da, i pokazivači kao i sve ostale varijable imaju svoju memorijsku adresu (i oni se na kraju krajeva nalaze negdje u memoriji). Ta funkcija kao posljednji argument želi adresu pokazivača, odnosno pokazivač na pokazivač.

Čekaj samo da nađem magičnu kuglu. :)

Glumiš Vidovitog Milana? :D

Pa trebao si ga pitati da ti objasni, a ne čekati objašnjenje :)

Evo ti: http://web1.ss-amkaramaneo-vis.skole.hr/informatika/Cpp_school/Datoteke%20u%20C++.htm

Inače ako planiraš učiti C++ imaš dobru knjigu: C++ Analiza i Primjena od Željka Kovačevića (TracerCPP), imaš unutra i rad s datotekama.

Slobodno malo i proučiš po netu (bar nije teško naći, napišeš c++ datoteke u google) prije nego pitaš ovdje, a ako ne razumiješ onda pitaj.

Reci profesoru da se to tako ne radi i da ne možeš pisati program nagađajući kako su podatci u datoteci poslagani. Ili neka ti da datoteku kako bi ju mogao analizirati i napisati program ili neka ti objasni točno format datoteke.

Mislim stvarno, kakve su to fore?

Da, i? Je li vam rekao kako da radite sa njima, binarno ili formatirano, ako formatirano koji je format, kako će se predstavljati zapis jednog pilota, kako će se odvajati ime od staža... Ili sve vama na volju?

Pozz, možete li mi reći čemu služi dinamička i statička alokacija memorije, radi čega je to bitno?

Za statičku alokaciju memorije koristi se stack memorija. Statička alokacija memorije se događa za vrijeme kompajliranja programa i koristi se za deklaraciju svake varijable u tvom programu. Količinu memorije unaprijed određuje programer i ona se za vrijeme izvršavanja programa ne može dinamički povećati po potrebi. Ako si deklarirao polje od 200 članova i programu ne treba više od toga sve je ok, ali što ako mu zatreba više? Npr. čitaš iz neke datoteke i ne znaš unaprijed koliko je ona velika?

Npr:

int a;      // varijabla 'a' je smještena na stack memoriju
int b[200]; // polje 'b' je smješteno na stack memoriju

Koristiš ju kada unaprijed znaš točno koliko ti memorije treba za nešto, i kada količina memorije koja je potrebna za "to nešto" nije prevelika jer je stack ograničen svojom veličinom i mnogo je manji od heap memorije. Statički alociranu memoriju ne možeš osloboditi, ona se oslobodi sama kada varijabla izađe iz scopea (osim ako nije riječ o statičkoj varijabli).

Za dinamičku alokaciju memorije koristi se heap memorija. Koristi se kada veličina nečega što treba staviti u memoriju nije unaprijed poznata, ili kada je veličina toga nečega poprilična pa nam treba više memorije nego što stack može pružiti.

Npr.

// dinamički alociran blok memorije od 1 MB
char *a = malloc(1048576);   // C način, koristeći funkciju malloc
char *a = new char[1048576]; // C++ način, koristeći operator new

Dinamički alociranu memoriju se može osloboditi usred izvršavanja programa kada ona više nije potrebna kako bi se oslobodila memorija za neke druge podatke.

Npr.

// oslobađanje dinamički alocirane memorije
free(a);    // C način, koristeći funkciju free
delete[] a; // C++ način, koristeći operator delete

Imaš zapravo dobar primjer u ovom postu. Ako pogledaš definiciju strukture 'piloti' vidjet ćeš da je njen član 'ime' statički alociran na 30 znakova (bajtova). Autor programa je pretpostavio da ime i prezime nikada neće biti dulje od 30 znakova (uključujući znak za razmak između njih), ali što ako se iz datoteke ipak pročita ime koje je dulje od toga? To je prilično dobar kandidat za dinamičku alokaciju memorije umjesto statičke koja se trenutno koristi, jer kada bi se koristila dinamička alokacija za član 'ime' bi se moglo zauzeti točno onoliko memorije koliko je ime dugačko. Time bi nam program zauzimao manje memorije ako je ime kraće od 30 znakova (ne bi bilo rasipavanja memorije jer bi bilo alocirano točno onoliko koliko je potrebno), a ako je ime dulje od 30 znakova program bi alocirao više memorije i ime bi uvijek stalo u memoriju.

1) Ne, za to koristi vektore.

2) Koliko ti OS dopusti.

Slabo tražiš

https://forums.embarcadero.com/thread.jspa?messageID=188244

Čitajući tu temu čini se da je uzrok pronađen, a postoji i zaobilazno rješenje. Više od toga ti ne mogu pomoći ne koristim C++ Builder. Čekaj tracera :)

Za XE2 imam update 3 , mozda da probam update 4 instalirati (cini mi se da sam vidio da i četvorka postoji) !?

Aha, hvala. 

Imam samo jedno pitanje u vezi pointera ako može:

int * p, polje[3] = {2,4,6};

p = &polje[0];

cout <<*p<<endl;

Zanima me (ovo je primjer s neta), čemu sad to točno služi i što se dobiva takvom uporabom pointera ako se može 

jednostavno ispisati cout <<polje[0] << endl; umjesto rada s pointerom ?

Kakva je točno sad tu korist od pointera, ne kužim baš.