Povijest:Špekulacije dinarima?

Inflacija

to ti je bilo ..

banka ti da kredit na 1miliun dinara u 1 mjesecu dinar gubio vrjednost ,i u 6tom mjesecu vrjedio kao bicikl a vec u 9tom kao kutija cigara

znaci sve legalno ,nema spekulacija jer tad banke nisu smjele vezati dinar na bilo koju drugu valutu

bilo je dizanje kredita u markama (njemackim) i to si morao vratiti 1 mjesec 10000din 6ti mjesec 200000din itd kako je vrjednost padala

Naime, nitko ništa nije "zaradio". To bi podrazumjevalo nekakav POŠTENO uloženi rad. U ovom konkretnom slučaju - toga nije bilo.

2. Manipulacije valutama i "zarada" na osnovi tečaja su kriminalna rabota pod nazivom - TORBARENJE. Ovakve kriminalne i vanzakonske radnje dobile su svoj naziv po kriminalcima koji su velike količine novca (strane valute) prebacivali iz jedne banke u drugu (odnosno, iz jedne financijske ustanove u drugu) i na temelju razlike tečaja priskrbljivali sebi veće ili manje prihode. Ponavljam, ovakav koncept je s pravom stavljen izvan zakona, između ostalog i zbog toga što, na vrlo jednostavnoj osnovi, omogućava ljudima s mnogo novca da vrlo brzo postanu još bogatiji bez uloženog truda i rada.

3. Okolnost koja je pogodovala tom "biznisu" bila je naravno i - inflacija (bravo zmaz!). Wikipedia kaže da je krajem 1989 godine (hiper)inflacija iznosila 2679% (što je vjerojatno i istina). Tu, se zapravo malo više dodirujemo tvoje teme, jer ti zapravo spominješ promišljeno kalkuliranje. Dakle, u vrijeme divljanja inflacije (negdje sredinom 80-ih) bilo je moguće uzeti kredit uz fiksnu kamatnu stopu (u Jugoslaviji, sjetimo se, monetarno "tržište" bilo je maltene nepostojeće, što se običnih građana tiče, i BRUTALNO regulirano na svim razinama, od mjesnih zajednica do federacije) i vratiti ga kroz tri plaće. Neki ljudi su podizali kredite za Video-Rekordere i motokultivatore da bi već negdje 4-5 ratu maltene kompletno pojela inflacija (obrnuti efekt CHF-a).

Živuća angdota tog vremena je i serija "Bolji Život". U jednoj epizodi te serije, Dragan Bjelogrlić (mislim da je glumio studenta "Bobu"), naslijedi od preminule tetke tada nezamislivih 2 milijarde dinara i krene u razgledavanje raznoraznih BMW-ova i sličnih stvari (koje su još tada, u Jugoslaviji, bile nedostižan san, zapravo nisam ni siguran da se BMW uopće mogao kupiti tek tako ili da je uopće postojao auto-salon s takvim automobilima, čak i da je netko imao takve novce). Uglavnom, kroz par mjeseci, u realnom životu, za 2 milijarde dinara se nije mogao kupiti - par čarapa. Jer su koštale 3-4 milijarde.

4. Onaj tko se u takvim malverzacijama "opekao", zapravo, slično kao i danas - nije poznavao nikog dovoljno visoko pozicioniranog da mu došapne ispravnu informaciju u pravo vrijeme. Da se ne zavaravamo, monetarno tržište je bilo, ponavljam, brutalno regulirano i ako nisi imao zaleđe, a imao si sklonosti malverzacijama - čekao te Goli Otok (ili Lepoglava ili neka druga sabirna stanica za tipove koji su onda završavali u zatvoru, a danas su u saboru). Ukoliko si pak imao zaleđe, mogao si računati da češ biti obaviješten koliko će dugo takav "kurbin pir" potrajati. A potrajao je sve do - Ante Markovića (koji je, htjeli mi to priznati ili ne - začetnik demokracije na ovim prostorima, jer se prvi izložio pljuvanju zalažući se za - višestranačje; da li je to dobro ili ne, ostavljam drugima na procjenu). Naime, te čuvene 1989 godine, poveo je monetarnu reformu koja je kao ideja bila poprilično uredna; zaustaviti nered i nerad (riješiti problem kontaminirane aktive i srezati izdatke za JNA, urediti Klirinško poslovanje) te ulagati u rad i red (veća plaće carinicima i provođenje zakona). Međutim, kao što to već biva sa svakom dobrom idejom, s vremenom je ljudi pretvore u njenu vlastitu suprotnost tako da ću se ovdje suzdržati od komentiranja kratkotrajnih ili (još gore) dugotrajnih posljedica takve politike. Uglavnom, njegov program doveo je u upotrebu - konvertibilne dinare.

I s tim je manje više, bila gotova era, ovog što ti spominješ kao "špekulacije s tečajem". Naime, u svojoj srži, to nisu bile nikakve "špekulacije". Ljudi koji su se tu "obogatili" (pri tom ne mislim na proletere koji su na kredit kupovali Video-Rekordere ili motokultivatore) bili su debelo potkoženi i u ono vrijeme. U americi bi vjerojatno, zajedno sa svojim jatacima, dospjeli u zatvor radi nečeg što se tamo zove "insider trading". Međutim, na brdovitom balkanu, sada imaju vile i unuke koji studiraju u Švicarskoj (za razliku od nas, koji smo svoje znanje kovali pod paskom Stipe Šuvara i ostalih gluposti tadašnjeg vremena).

Razlika između tih grupacija - nema. I jedni i drugi su krali (oni tada kao i ovi danas, a neki kao što se može doznati - kroz čitavo to vrijeme). I jedni i drugi su bili premreženi s vlašću (s tom razlikom što je slovo zakona onda još nešto i vrijedilo, dok je danas "zakon" sprdačina koja služi isključivo kako bi se zaštitila mafija i kriminal).

Postoje tu, vjerojatno, još neki minorni aspekti koje sam moguće propustio, ali bio sam u krivu i prije pa molim da mi se oprosti ukoliko mi se omaklo i sada (nije baš bilo jučer). Bilo koji pripadnik moje generacije nek me slobodno ispravi. 

 Mene zanima zašto se tad ljudi nisu masovno izlazili na ulice i organizirali stranke, dizali tužbe da vrate novac, kao što danas rade kad je situacija obratna? Ja mislim da bi bilo pošteno, da za ove što su dizali danas u švicarcima vrate oni što su onda dizali u dinarima.

nema se tu što vraćati, to je ionako u ono vrijeme bilo sve "naše"... 

tek '91. je većina toga postalo državno, a nešto kasnije opet privatno i u toj kombinatorici "vaše/naše/njihovo" većina nas je ostala gologuza

To "svi mi" onda i je bila ideja. Samo malo neravnomjerno provedena na svim razinama.

Krediti u dinarima, podizani još 70-tih -> pojela inflacija -> moj kvart je tako sagrađen. 

Lukavci su npr. otišli u Makedoniju, unovčili čekove u banci, kupili marke a inflacija je umanjila vrijednost čeka kad dođe na naplatu. Plaća se "držala valutne klauzule", npr. uvijek zaradiš "500 maraka" u firmi (u siječnju dobiješ plaću 10 000 dinara, u veljači 11 000 itd.).

A auti su se uvozili po određenim kvotama -> npr. BMW 1000 komada godišnje za cijelu Yu, Citroen 3000 i slično.  Plaćalo se u valuti države iz koje se uvozi + još toliko u dinarima kao porez (BMW marke + dinari, Citroen francuski franci + dinari). Tako sam bar vidio u slovenskom časopisu "Auto moto magazin" (prodao sam davno svoju kolekciju tog časopisa pa nemam pri ruci da škicnem). Znam za jednog obrtnika koji je imao BMW serije 300, 1. generacija a naš svećenik je vozio glanc novi Audi 80... Pa taksisti sa Mercedesima linija 123... Bili smo zapad u odnosu na zemlje "Varšavskog pakta"...