znam da se tema baš i ne uklapa na forum, ali nema veze, ima i puno glupljih.
dakle, jučer sam našao knjigu 'Bajke i priče' Hansa Christiana Andersena, i skužio da je 'Djevojčica sa žigicama' u toj zbirci. i kažem ja: 'pa dobro, ovo sam stvarno davno čitao, idem se malo prisjetiti.'
i čitam ja te 2-3 stranice, čekam da više shvatim zbog čega je ta priča tako cijenjena. kad ono - ništa, obična glupost!
možda ja ne razumijem književnost, ili umjetnost uopće, ali zašto je ova priča tako poznata? radnja je prejednostavna, doslovno se može ispričati u jednoj rečenici. ne vidim stvarno ništa posebno u toj pričici...
kakav je značaj te kratke priče? i zašto je tako poznata?

Naime, halucinacije i smrt su nastupile prebrzo da imale veze s hladnoćom, umjesto toga, "krivac" je bijeli fosfor od kojeg su se tada radile šibice. Pare od izgaranja tog fosfora su otrovne (za razliku od crvenog fosfora koji se danas koristi).