Identitete korisnika piratskog IPTV-a u Irskoj sud

Prije par godina mi je bilo okej placati Netflix par eura, ali sad nema šanse da dajem 3-4 x 15-20€ za par različitih servisa.

Netflix je ukinut i opet se plovi 

Možda ne misle to, nego misle da je potrebno kazniti ilegalnu aktivnost. 

To pišem kao korisnik ilegalnog servisa.

Inače, prošlo je vrijeme kada su ljudi mislili da će Revolutom biti zaštićeni.

Zbog toga je plaćanje kriptovalutama majka.

 -prvo mu se postavi pitanje, o odgovoru ovisi kriv-nevin...

.. sad objašnjenje, malo duže, pa nastavak..

-točno, korisnik ne mora znati, web stanica 'izgleda isto', pravno korisnik nema nikakav mehanizam provjere, npr ima li trgovac dozvolu za rad kao i za distribuciju soft-audiovideo sadržaja.. servis, juzer-korisnik-konzument nema mogućnost, mehanizme-alate.. tj može tražiti npr registraciju firme na trgovačkom sudu, registru.. i pronaći registrirane i time vjerovatno legalne ponuđače usluga, no neregistrirane ne može pronaći i tad bi logički zaključak bio da to nije legalan izvor, no problem,.. tj da je to klasična fizička trgovina, prostor, tad bi se fizički nalazilo na nekoj lokaciji neke države, jurisdikciji.. i time bi moralo biti u sudskom registru te države, no problem interneta što je digitalan-globalan, + dodati na to eu, .. i tad bi teoretski juzer trebao-mogao tražiti registraciju po svim sudskim registrima svih država.. tj znao bi da je legalno kad pronađe podatke, no dok ih ne pronađe, može pretpostavljati da je ilegalno, bez registracije, na crno.. no može biti u nekoj drugoj državi i za eu je dovoljno itd..

-važnije u tom što može tražiti-pronaći, to nije posao korisnika-konzumenta usluga-servisa, to je posao države, nadležnih kao policija-hakom-azop + trgovački sud i nadležene udruge kao BSA kojima je to u vlastitom interesu, tj rade to u interesu zaštite legalnih ponuditelja usluga.. to je posao pravne države, sustava.. npr ima li neki kafić dozvolu za rad, plaća li poreze-pdv ili plaće.. to ne zna onaj tko pije kavu, kao i to da kafić može ilegalno dilati drogu itd.. ili da nema dozvolu za rad, radno vrijeme itd.. kao što korisnik ne može provjeriti za kafić, znati, imati pristup tim podatcima.. tako još manje može za online prodaju bilo koje usluge .. no (khm-khm...) može.. čisto elementarnom pravnom logikom, pravilima za distribuciju zakonom zaštićenih sadržaja, autorskih prava-licenci.. gdje se zna, bez dozvole vlasnika, konkretnog ugovora o distribuciji = piraterija.. i zna se tko je na nekom području dobio neko pravo prijenosa, npr nogometne utakmice ili olimpijskih igara.. to je javno dostupan podatak reklamiran itd.. pa do mjere da je srž tog biza, npr reklama za maxtv ako tcom kupi excluzivna prava prijenosa, kao što su razni arena-sport kanali ili hbo-netflix.. tj malo malo juzer dobije ponudu-reklamu za npr netflix svog recimo mobilnog operatera, a1-tcom-tele.. i pošto znamo da su to jedina tri distributera na našem tržištu, tad četvrti i svaki daljni koji bi se pojavio mora biti barem razlog za podizanje obrve, .. tj nije da se takvi distributeri pojavljuju preko noći, samo tako.. tv kuće kao htv, rtl.. pri čemu rtl koristi činjenicu da su njemačka-velika tv, da iz tog crpe prava i pregaze male tv kuće npr ponudama za prijenos nogometa-rukometa.. sporta kojeg u dojču pokrivaju ili prava na filmove.. naprosto nije ista klasa-liga-veličina.. no to je tako na tržištu eu..

-ako je znao ili je mogao znati.. npr kupac ukradenog vozila-auta.. može, mora provjeriti podatke, mora obaviti prijenos, papire.. provjera broja šasije itd. u slučaju kupnje ukradenog vozila, bit će zapljenjeno i vraćeno vlasniku.. kupac ako je nevin, ako je prevaren i nije znao, tad ostaje bez kupljenog, .. no ako je znao, tad i kazna, sudjelovanje itd.. i to je za aute ok, odavno, ništa novog.. i ništa nerazumljivog, prihvatljivo svima .. ok? .. no kad se to primjeni na ostale robe, tad eto problema.. jer ostale robe nisu kao auto, nema tehničke knjižice-registracije-papira, broj šasije itd.. kupiti npr vešmašinu, čokoladu.. nema dodatne provjere, tj posjedovanje=vlasništvo, kao jedno od temelja prava i vlasničkih odnosa, do trenutka kad dođe do spora.. kad je bolje imati neki dodatni dokaz kao dokument, npr račun za kupnju čolokade čime dokazujemo da je nismo ukrali nego kupili.. a kupiti možemo samo od vlansika, tj ako lopov ukrade i prodanam + izda račun, tad taj račun nije dokaz vlasništva, jer nedostaje prvi korak-uvjet, da to proda vlasnik, ne netko drugi-lopov, tko to pravo raspolaganja nema.. + dodati do na prava distribucije audiovizualnih materijala i softa.. gdje je to početni uvjet tj trgovac na crno je onaj tko ne prijavljuje porez, registracija.. no može biti i legalan-legitiman.. tj opet razlika za normalne robe-usluge i fizičke trgovine-kafiće i sl. vs online-digitalne, pri čemu trgovac može prodavati čokoladu i utajiti pdv, kupac s tim nema ništa, nema krivice, ima račun itd.,  dok je pirat već kažnjivo djelo, ne mora ništa više počiniti, .. kao i npr korištenje torrenta za pribavljanje takvog sadržaja, pri čemu juzer koji downloada istovremeno i uploada tj postaje distributer-pirat.. i tad je kažnjen ne zbog downloada-konzumacije, nego distribucije-piraterije.. tj do sad je praksa većine eu sudova da konzumacija nije kažnjiva, pomalo se mijenja, italija, esp, ire .. tj možemo se praviti naivni, pri čemu je dovoljno da korisnik-konzument kaže da nije znao, da je prevaren .. i u slučaju iptv nije postao pirat-distributer (za razliku od torrent-a) pa to tad sud recimo prihvati.. no ovo je korak dalje, tj izvod bankovnog računa je konkretan dokaz, da je juzer-korisnik nešto znao, dok se za korištenje često kupuje i odgovarajući uređaj-prijemnik.. koji služi upravo tome, praćenju takvih ilegalnih servisa.. i to se zna, tj kategorija samodokazivanja bez objašnjavanja, kao da lopov u džepu ima kalaus.. 

.. ako je netko kupio iptv prijemnik za gledanje nekih servisa-sadržaja.. tad je to već korak više, svjesnost, tj teže reći 'nisam ništa znao'.. tj posjedovanje takvog prijemnika je već inkriminirajući dokaz mada i dalje korisnik može reći da nije znao i da to sud prihvati, recimo blaži kriterij, tj ovisi o trenutnom raspoloženju suda, sudca, društva.. želji za linčom ili uz packu pustiti.. i sve više ide prema tome.

-tj do sad je u eu jedino dojč imala kriterij za torrent-pirateriju da je rutinski dobijena uplatnica-kazna i ako se plati ok, ako ne tad će uz sudske troškove biti duplo više.. jer je konzument torretna kriv-pirat.. znao ili ne, pri čemu je čak teško tvrditi da ništa nije znao, jer mora imati pc-soft, ući u torrent itd.. i prate ga neko vrijeme, ne na prvu, recimo mjesec.. čime imaju dovoljno da 'nisam znao' ne prolazi, tj nitko se ne žali-sudi, jer bi samo platio više pa plate recimo 300-600€ umjesto 900..

-iptv usluge.. postaju sve dostupnije, online-internet što eliminira potrebu za npr tv-prijemnikom, tj možemo gledati na mobitelu, tv-u.. svašta danas može biti player i ima internet.. 'mikrovalna'.

-tad bi bilo lakše reći 'nisam znao'.. no plaćanje neke usluge, više mjeseci, jer to nitko ne uzme za jedan mjesec-jednokratno.. više... i time je teže izvlačiti se na neznanje, dok svaki pravni okvir ima napomene-ograde-disklejmere itd. koji su već odavno poznati, nešto kao internacionalna pravila-znanja, kao što svi znamo čitati-pisati.. ili znamo znakove zabrane prometa ili oznake muško-ženskog wc-a ili da se u uk vozi po lijevoj strani.. tj ne može juzer doći u uk i voziti po desnoj uz odgovor 'nisam znao' .. moraš nešto znati, pri čemu osoba koja plaća neki račun bankovnom karticom zbog uvjeta banaka, mora biti punoljetna, time i pravno svjesna-odgovorna, nije dijete.. tj za dobiti bankvnu karticu je već potrebna neka pravna granica koja se smatra kao punoljetnost, kvalifikacija za odgovornost, ne samo pravo npr piti alkohol ili voziti.. odgovornost, ne samo prava.

-nisam znao? .. znao je svatko tko plaća pirat-iptv, što plaća, zašto plaća.. pri čemu može reći, 'nisam znao' i sud to može prihvatiti.. a ponekad kad je želja-klima takva, kaznit će.. npr za primjer-upozorenje ostalima. .. tj možemo tvrditi da bi vjerojatno u svim slučajevima kad juzer da izjavu 'nisam znao' sud-tužitelj ako želi, mogao dokazati da je to laž, da je korisnik znao, da je svjesno koristio, plaćao .. i time odgovornost. .. tj ostaje samo pitanje pravne razlike-nijansiranja po pojedinoj državi u eu, kako se gleda-tumači pravo korisnika-konzumenta.. pri čemu je do sad, za većinu bilo da juzer-korisnik-konzument... može konzumirati sve što mu je javno dostupno bez kršenja zakona i da to korištenje ne mora dokazivati-opravdavati, tj da je teret dokazivanja (krivnje) na drugoj strani.. a s posjedovanjem pirat-prijemnika se to prebacilo na krivnju posjednika-korisnika... dok bez takvog prijemnika, kao u ovom primjeru imamo još pravni problem ovisno kako će koja država urediti-izmijeniti ili samo ovisno o želji tumačiti postojeći zakon ili rutinu.. tj ponekad je dovoljno da se isti zakon bez izmjene tumači drugačije.. i provedba kao akcije-štibre pa neko vrijeme mir itd.. npr za svako martinje će policija pojačano kontrolirati alkohol u vožnji.. kažnjivo je bilo kad, no tad su akcije-štibre.. rutina, ne radi se čitavu godinu jer recimo nema dovoljno resursa.. itd.

-dakle.. nisam znao, ili 'nisam znao'.. ili neki drugi-treći drugačiji odgovor na moguće pitanje kao i politička-sudska želja u nekom trenutku će ovisiti o ostatku-odgovoru, pa time i do krivnje-kazne, upozorenja, packe.. ovisno što se želi, jer naravno, nije dovoljno pritiskati dilere-pirate, pogotovo online gdje ne postoji fizička mogućnost-jurisdikcija-dostupnost.. tj ostaje samo lokalni juzer, nešto što se može uhvatiti, kazniti.. pa ako ne može pirata, tad će konzumenta.. i to je ok. .. mada može reći nisam znao i proći bez kazne, jednom.. drugi put? treći? ..

*** cijene, opravdanja.. 'skupo je!' .. ako vam je nešto skupo, ne kupujte + već uobičajeno.. kad vidite na cesti skup auto ferrari.. čekićem razbijete prozor i ukradete ga jer je skup a da je jeftin kupili bi ga? čokolada nije skupa no i nju kradu.. što je kriterij djela, krađe, cijena ili djelo? .. kupoprodaja je odnos vlasnika i kupca, ne može se legalno nešto kupitit od ne-vlasnika i to kupac zna, mora znati, kao što mora znati čitati, biti punoljetan itd.. odnosno, ako je dijete, osoba sa skrbnikom tad ta odgovorna osoba to radi, ne dijete itd..

-znamo da je npr u nizozemskoj legalno konzumirati maricu, u legalnim 'kafićima'... zna li konzument da gazda plaća poreze ili radi na crno, dila drogu ili nešto deseto? ... to znamo za nizozemsku, pri čemu jednako znamo da u ostalim zemljama nije legalizirano, pa ako smo npr u poljskoj, švedskoj.. nećemo očekivati da postoji legalna konzumacija marice u kafiću.. tj tad znamo da je to ilegalno.. mada se možemo pravdati zabunom i reći mislio sam da je nizozemska ili da je legalno.. no neznanje nije opravdanje itd.

-kupiti auto legano možemo u autosalonu, od trgovca autom, kao i ostale robe po trgovinama, dok u mračnom prolazu 'buvljaku' s pločnika možemo kupiti nešto od ilegalnog trgovca, švercera, na crno.. to znamo svi, ne možemo tad reći 'nisam znao'.. tj čak država-zakon tolerira jedan dio takve trgovine, osobno, npr prodaja školskih knjiga .. kao i mali oglasnici, pri čemu je važan kriterij da to osoba prodaje recimo jednom, ne konstantno jer tad je trgovac.. npr ako osoba proda auto, to čini jednom u više godina.. ako to više puta radi u godini, tad je trgovac i tad već zakon može lupiti kaznu za poslovanje na crno itd..

-što od tog znamo ili ne znamo.. za što sve možemo reći 'nisam znao' i provući se.. no jednako i biti kažnjeni? .. znamo, čak ne čitajući zakone, znamo..

-iptv, pirat ponuda nekih sadržaja, jednostavno znamo da su pirat, znamo da su jeftiniji i da je to razlog korištenja.. tj time dokazujemo da znamo, no ok, možemo se praviti naivni u slučaju prijave..

-može netk reći 'gdje to piše u zakonu'.. nije važno što piše, kad do tog dođe, kad država-vlast-sud-zakon to poželi, tad će tako i provoditi-tumačiti.. tj tad opet nije važno što piše, nego kako se tumači napisano, a tumačenje ne dajemo mi nego država-sud, pa sve do npr ustavnog suda, tj ako bi se naša tumačenja razlikovala, kriv-nevin, tad bi na kraju ustavni sud rekao kriv-nevin i svi ostali bi to morali prihvatiti, neovisno što misle ili kako oni tumače, pravna hijerarhija pravla pravne igre.. tko što tumači, tj zato je poželjno da zakoni budu tako jednoznačno napisani da ne postoje različite mogućnosti interpertacije-tumačenja.. no često to nije tako, često je nešto 'samoobjašnjivo-samorazumljivo' ili podrazumijevano.. nešto nedefinirano, nešto s osjećajem-mjerom-logikom.. i to primarno tad koriste najteži kriminalci kao rupe odnosno njihovi odvjetnici dok ostatku populacije te rupe ne koriste, nisu im nemjenjene osim ako imaju ovjetnika klase prodanović i sl. ... tako imamo paradoxe da je nrp alcapone 'nevin' dok krivicu ima ona bakica s placa ili žena na pješačkom koja odbije legitimiranje i privođenje, gdje policajac sve obavi po pravilima i uz naredbu centrale no idući dan po narebi istog nadležnog se ispriča ženi itd.. alcapone je 'nevin'..

-jednako je nevin juzer piraterije.. ili nije znao, znao je..

-treba li biti kažnjen? kao bakica-žena ili alcapone? .. nema odgovora, nema jednog odgovora za sve, sve primjere, slučajeve, jer je svaki za sebe, tj nije isto alcapone, boss-ubojica, bakica.. nije isto djelo, nije ista posljedica.. nema jednakog tumačenja mada bi matematički mogli ići na jednakost, svih pred zakonom, tj za isto djelo ista odgovornost-kazna.. no tad dođemo do problema da je čobanković kažnjen guljenjem krumpira.. preblago, tj teško je gradirati kazne-djela, dok sud-sudac ima autonomiju prosudbe, raspon od-do, pa i političke kriterije gdje se već unaprijed zna da će kazna biti u rangu do npr 6mj ili 5god, kako bi neki idući pravni korak bio jasniji, npr puštanje na slobodu u postupku ili zatvor, pomilovanje itd.. previše rastezljivosti da bi se to konkretno moglo opisati zakonom, riječima, raznim kriterijima, otegodno-olakšavajućima itd..

-npr ivan rimac pravomoćno presuđen, čeka izvršenje kazne, traži zdravstveni odlazak u bih i ne dobija dozvolu, jer svi znaju da bi pobjegao.. no dvije godine se to rasteže bez da javnost zna čak ni to jel odslužuje ili je već nestao.. dok će mate, po isteku roka za par dana možda u remetinec, u dubaji ovih dana neće, rat, možda u bih.. možda do skijaša na ibizu ili u tursku.. možda će biti dostupan, možda neće.. a jel nevin? 'nije znao'? .. tko u sustavu dorh-uskoka ne zna tko je rimac, za 200m eura, rokove.. i time mogućnost bijega.. pa da će se sutra netko od zaduženih pravdati da nije znao, pri čemu mu je posao da to zna..

-tj pravo pitanje (hipotetsko, za svakog osobno) je koliko želimo odgovor 'nisam znao' i kad.. za sebe ili ostale, za sve? .. želimo li više ili manje kriminala? .. ne možemo tad reći nisam znao i to pravdati, tj oni koji to koriste ne mogu stvoriti uredno društvo, samo kaos i šljam bez kriterija koji bi za sve bio jednak tj ili svi možemo kršiti pravila ili ne možemo.. ne ja nego i ostali-svi.. ili-ili.. ili uređeno društvo ili šljam.

**

-kraća verzija, podcrtanog.. 

-može li biti kažnjen? -može, tj ovisi o odgovoru, kad izjavi 'nisam znao' tad može biti oslobođen ili upozoren, ako to ne kaže, tad može biti kriv-kažnjen, ovisi o želji suda...

-može li znati, mora li znati.. ne mora, čak ni nema neke konkretne mehanizme, nema način provjeriti jel neki trgovac legalan.. to radi država... a u ovom primjeru računom banke dokazujemo svjesnost, odgovornost, nije dijete itd.. i time već dovoljno da odgovor nije banalno da-ne, ne mora nitko ništa znati, no neznanje nije opravdanje.. zar ne? :)

Vrlo jednostavno, sama činjenica da nisi znao da je nešto nelegalno te ne štiti.

Ignorantia juris non excusat

Ne postoji zakonska obveza za kupca, ali je kupac i dalje kriv ako kupi nešto što je nelegalno neovisno o tome je li znao da je nelegalno.

 Kad se tek pojavio netflix i slični servisi, svi smo bili zaljubljeni u ideju svih tih subscription servisa ali sad kako godine prolaze sve više mi je jasno da to i nije tako dobro kako je izgledalo na prvu. U zadnjih godinu dana što sam imao netflix prije nego sam ga ugasio, pogledao samo možda 10-ak filmova i serija. A platio koliko, skoro 200 eura?

Prije par mjeseci sam ukinuo, vidio dućan tu u gradu koji nudi iznajmljivanje bluray filmova za par eura i sad sam se uredno vratio na taj sistem od prije 20 godina. Gledam isključivo ono što me zanima i što znam da će biti dobro i prolazim višestruko jeftinije. Da ne pričam da su 4K bluray filmovi u nemjerljivo boljoj kvaliteti nego "4K" stream koji daje netflix i svi ostali servisi.

Imao sam i gamepass za igre i skužio da je to isto govno kao i netflix. Jedino još uvijek plaćam za muziku jer tu stvarno mogu naći praktički sve što želim na bilo kojem od servisa za 10 eura mjesečno.

Znam da je vrlo vjerojatno nemoguće napraviti filmski/serijski streaming servis nalik spotify-u, ali da barem onda pokušavaju poraditi na kvaliteti sadržaja i prihvatljivijoj cijeni, možda i da ne seruckaju za dijeljenje lozinki vjerojatno bi se ljudi vratili nazad. Od kad sam otkazao sva ta sranja osim spotify-a primjetio sam da više vremena provodim negdje vani u prirodi, neko zakeljen za woke bezvezarije koje mi netflix servira pod nešto danas normalno. Zapravo kad si bolje razmislim, teško da će me i dobiti više nazad neovisno o kvaliteti sadržaja, apsolutno mi niti malo ne fali netflix, disney, hbo i sva ostala im braća. A kada ću i htjeti nešto gledati posjetit ću jacka sparrowa u zaljevu.

IPTV nudi puno više od samoga prijenosa programa. HRT je legalna ustanova sa pretpostavka je legalnim ugovorima i kupljenim pravima. IPTV je nelegalan u svakom smislu i ne može biti očekivanja legalnosti, kao što je to slučaj kod HRT-a.