Sjajno!
Žive li princeze iz bajki doista sretno do kraja ž
- poruka: 3
- |
- čitano: 1.227
- |
- moderatori:
vincimus
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
Oduvijek sam tvrdio da je priča o Pepeljugi u stvari priča o psihički bolesnoj curi koja je zbog traume od gubitka majke i kasnije oca krenula umišljati da razgovara sa miševima i vrabcima, te da ju čeka neki princ kojeg je vidjela a koji niti ne zna za nju, samo da bi takva zapuštena i luda došla pred dvorac i gdje su ju vidjeli stražari i krenuli naganjat (a što je ona umislila da je potraga za njom kad je otkucala ponoć), da bi na kraju straža ju i pronašla i spasila od robovlasničkog zlostavljanja.
Trebamo li komentirati zdravstvene probleme imaginarnih žena čije su oči na ilustracijama i u animiranim filmovima veće od zgloba šake? Ili psihološke probleme jedne Snjeguljice koja je žrtva obiteljskog zlostavljanja, jednako kao i Pepeljuga?
A onda se vraćamo u realnost i diskutiramo kako puno djevojaka ne ulazi u brak zbog iskrivljene slike o princu na bijelom konju koji se nikad ne pojavi, a koje i romantični filmovi predstavljaju kao izgubljene i osjećajne ljepotane pune novca koji po cijele dane ništa ne rade, nego samo čekaju da se pojavi njima srodna duša pa s njima obilazi Božićne sajmove, spašavaju siročad, brinu o njegovoj bolesnoj majci/sestri/[umetni neku drugu osobu], spašavaju prekrasnog psa iz šinteraja, peku kolače, kite bor... [nastavi niz] i žive sretno i veselo kao da je svaki dan Božić.