Nije SVE med i kremsnite ali netko je vec napisao tko vas tjera da koristite novac.
Nego netko je izgubio novac jer je platio sobu u hotelu?
Daljna rasprava nema smisla.
Pravo vlasništva imovine je zakonski opisano kao pravo koje stječeš nekim načinom. Nije to neko od prirodnih prava, koje se stječe rođenjem ili punoljetnošću, nego radom ili već stečenom imovinom. Imaš sva zakonska prava koja se toga tiču, sve obveze uz to, koje su ugovorene "međuljudskim dogovorima". Problem dolazi u tome da, ako je sve samo međuljudski dogovor, može li onda većina "dogovoriti" da je ok uzeti nekome tko ima više od njih 80% prihoda porezima, prisilno? To nije moralno. Oporezivanje nekoga sve više i više zato što je radom došao do imovine je nemoralno, jer se uzima novac koji nije zarađen, kao što sam već rekao. Porezi nam trebaju, normalno, jer se treba održavati sve što smo kao civilizacija napravili i stavili pod domenu javnog dobra. Nitko ne govori da je o tome riječ. Riječ je da se ne treba "kažnjavati" nekog samo zato jer je uspio napraviti nešto veće. Možemo li se bar tu složiti? On snosi sav trošak poslovanja, zapošljava još ljudi i rizik bankrota, zašto onda nije dogovor društva da mu oprosti dug?
Ne razumijem ako misliš da nam porezi trebaju odakle misliš da ih treba uzeti? Od onih koji žive na rubu siromaštva? Bogati ne zarađuju svojim vlastitim radom, nego tuđim, jer prisvoje dio tuđeg rada. Možemo reći da radnici pristaju na to jer bogati pružaju okruženje u kojem ovi mogu raditi, pa je fer da uzmu dio zarade, ali isto vrijedi za državu, koja bogatima pruža okruženje u kojem mogu poslovati. Ako je porez krađa (iako se slažeš da treba postojati) onda i poslodavci kradu zaposlene. Ili nijedno nije krađa. Ako je problem u stopi poreza isto je problem u stopi koje Bezos sebi uzme. Minimalac je isplaćivao godinama, tek na pritisak javnosti ga je podigao. Po tvojoj logici on je 'kažnjavao' radnike, jer je uzimao velik dio njihovog rada.
A rad nije dogovorna kategorija. Rad je stvarno rad onog koji ga obavi, dok su Amazonova skladišta dogovorno Bezosova. Dakle država Bezosu uzme dio onoga što je eto, po trenutnom dogovoru njegovo, dok Bezos uzima radnicima ono što je intrizično njihovo.
I da, možemo se dogovoriti da nekome uzmemo 80%. Tvoje je pravo da se s time ne slažeš.
Kakav dug da mu oprostimo? On se upušta u poduzetništvo po određenim pravilima i prihvaća rizik gubitka, koji nije ni približan riziku koji ima netko tko radi za minimalac i ne zna hoće li moći platiti liječnika ako se razboli. Da svi poslovi redom propadaju razmislilo bi se o olakšavanju, no kako je poduzetništvo unosan biznis nema potrebe za time. Treba održavati balans, u doba krize može se popuštati kapitalu, ali kad im dobro ide kao sada, trebaju to vratiti.
Što se tiče ropstva i Indijanaca, ne pričam o prošlosti, pričam o sadašnjem stanju. Povijest promijeniti ne mogu.
Čini se da ne razumiješ suštinu analogije. Nitko te ne traži da mijenjaš povijest, nego da sagledaš ljudsku povijest iz šire perspektive, nije ovdje i sada jedino moguće i ispravno.
Rashodi nisu pljačka, pljačka je uzimanje novca. DA! To je jedan od dobrih rashoda, ne samo dobrih, nego odličnih, no znaš kako bi mogao biti još bolji? Da ekonomija raste vraćanjem novca u tu istu, kao i svi ostali, i onda sve više ljudi može priuštiti visoko školovanje, koje je na privatnim fakultetima puno bolje zbog većeg budžeta.
Ekonomija nije vreća bez dna, postoje fizički limiti koliko može rasti. Da ukineš sve poreze opet neće svi imati dovoljno, jer će bogati opet sebi uzeti previše. Nećeš ih ukidanjem poreza stimulirati da daju veće plaće, dat će najmanje što mogu s obzirom na stanje na tržišto rada. A te plaće određuju ljudske sudbine, to nisu samo brojevi na papiru, nego nečije školovanje ili zdravlje. Zato plaće ne mogu biti potpuno liberalizirane.
Postoji jedan potpuno liberaliziran sustav, zove se Monopoly. Svaki put završi tako da već nakon sat-dva jedan igrač ima sve, a svi ostali ništa. To je slika libertarijanstva.
Kratki odgovor: Netko je u većem dugu nego što si ti zaradila. Ukupan dug se povećao. Ti si osobno uspjela zaraditi no zato je netko izgubio još više. Stvoren je novi novac za kredit, ali je dug veći od tog novca zbog kamate. Ti si taj dug otplatila jer su ljudi koristili tvoj hotel. No sada ljudima fale novci. Trebap glodati samo ukupnu sumu novca i zatvoreni sustav, što planet Zemlja i jest.
pozdrav!
U ukupnu sumu ulazi i porez kojeg je banka platila, dugovi koji su otpisani zbog bankrota, zbog smrti dužnika čija imovina nije bila dostatna za pokriti dugove i slično. Također, ulazi i rast proizvodnje. Primjerice, izbacimo kompletno novac iz jednadžbe - ti želiš posaditi voćnjak, ali nemaš sadnice. Ja ti dajem sadnice, ali za uzvrat se dogovorimo da ćeš nakon 5 godina počeka (jer do tada nećeš imati plodova) meni 10 godina davati po kilo jabuka godišnje. Realno, vrijednost sadnice je 5 kila jabuka, ali ja sam rekao "ok, jest, vrijednost je pet kila, ali ja tebe prvo čekam 5 godina, a onda mi otplaćuješ to kroz 10 godina, pa ako mi daš samo pet kila ja sam na gubitku, radije ću dati sadnicu nekom tko mi može odmah dati kilo mesa, što vrijedi ko 5 kila jabuka", pa ti pristaneš.
Sad ako umjesto robne razmjene uvedemo novac, ti si meni dužan 50 kuna, ali ćeš mi ovim planom otplate vratiti 100 kuna. Ovih 50 kuna razlike mora od nekud doći. Oni su vrijednosno pokriveni tvojim prinosom, ali novca za to pokriti nema i nastaje kriza. Ako država izda novac, taj novac opet država koristi za svoju potrošnju, ti nekako do njega moraš doći, moraš prodati jabuke, platiti porez i mora ti ostati dovoljno da meni vratiš. Ako digneš kredit, dužan si banci. Kako okreneš, ako ne možeš od prinosa vratiti lovu za sadnicu, imaš problem.
Ako je porez krađa (iako se slažeš da treba postojati) onda i poslodavci kradu zaposlene. Ili nijedno nije krađa.
Porez sam po sebi nije krađa, ali nenamjensko trošenje javnog novca jest. Analogno, ostavljanje dobiti u firmi ili isplata iste nije krađa, ali kad se iz firme isplaćuje tolika dobit da je daljnje poslovanje firme ugroženo i da ne može servisirati svoje obveze, onda jest.
MrBlic, volim primjere i pažljivo sam tvoj pročitao. Ova tema da bi se razumjela ne treba širiti nego napraviti najjednostavniji mogući primjer, ali da je ipak dovoljno složen da pokaže bitak koji se htio reći.
U tvojem primjeru pretpostavljaš da je banka isti subjek kao bilo koja druga firma ili osoba. Kada ti nekome posudiš novac i očekuješ kamatu, tebi taj novac nedostaje, ti ga zbilja nemaš.
Banke su druga "sorta", za njih to ne vrijedi. One kad ti posude novac, taj novac nisu uzele niti jednom štediši, i nisu ga skinule s niti jednog svog računa. Samo su utipkale iznos u računalo na stanje tvojeg računa. I to je ključna razlika. Dozvola za stvaranje novca. To je velika moć dana od strane zakonodavca. Moralno bi bilo da to ne msiju, nego da posuđuju samo novac koji imaju, a ne da stvaraju novac bez rada, utipkavanjem cifre kao što je sada. Ne vjeruješ da je tako? Pitaj nekog bankara koji to radi svaki dan. Ja jesam. Točno je tako. Postoje neki limiti i pravila, ali to ne mijenja bit stvari.
Problemi koji iz toga slijede su gotovo nesagledivi. Ali mali broj ljudi to razumije.
Većina ljudi zapravo nema niti dovoljnu logičku zrelost. Na primjer, znamo da se novac proizvodi utipkavanjem cifre u bankama, i nešto malo zanemarivo stvara HNB kad radi novčanice i kovanice. Ako nešto proizvedeš i prodaš taj novac nije proizvodnjom stvoren, nego je prodajom premješten. Samo je promijenio mjesto, iz ruke kupca u ruke prodavača. Većina ljudi misli da se novi novac stvara proizvodnjom proizvoda. Jer proizvedu proizvod pa ga prodaju i dove novac. Njima je novac došao u ruke pa misle da je time "stvoren". Gledaju iz svoje perspektive. Oni ne mogu gledati iz globalne perspektive pa vidjeti da je taj novac samo promijenip mjesto, nije stvoren činom prodaje, niti činom proizvodnje. PRoizvodnja stvara proizvod, a ne novac. Čak i ta temeljna stvar logike nije jasna velikoj većini ljudi. Tako da je moja pozicija dosta usamljena :) Znam jednog lika kojemu je IQ 215 (pravi, službeno izmjereni). Mogu misliti kako je tek njemu... Zato je čovjek otišao u šumu i gleda prirodu, manje živaca potroši nego da pokuša objasniti bilo što...
Bogati ne zarađuju svojim vlastitim radom, nego tuđim, jer prisvoje dio tuđeg rada.
I da, možemo se dogovoriti da nekome uzmemo 80%. Tvoje je pravo da se s time ne slažeš.
Ove dvije rečenice su mi dovoljne da vidim da je daljnja rasprava nepotrebna. Inače volim tvoje postove, ali ovo je velika hrpa gluposti.
Imamo nova kola radi dojma, imamo stav kad nemamo pojma...
...Banke su druga "sorta", za njih to ne vrijedi. One kad ti posude novac, taj novac nisu uzele niti jednom štediši, i nisu ga skinule s niti jednog svog računa. Samo su utipkale iznos u računalo na stanje tvojeg računa...
Nisu samo utipkale iznos ne skinuvši s niti jednog svog računa. Koliko puta ti treba ponoviti? Aktiva i pasiva!? Počinješ me podsjećati na onog iz "Svi su ludi za Marry".
...Banke su druga "sorta", za njih to ne vrijedi. One kad ti posude novac, taj novac nisu uzele niti jednom štediši, i nisu ga skinule s niti jednog svog računa. Samo su utipkale iznos u računalo na stanje tvojeg računa...
Nisu samo utipkale iznos ne skinuvši s niti jednog svog računa. Koliko puta ti treba ponoviti? Aktiva i pasiva!? Počinješ me podsjećati na onog iz "Svi su ludi za Marry".
Vec je on to i prije tako postavljao. Da je tako kako on kaze - HPB bi mogao dati kredit vladi RH u iznosu 1000 milijardi eura sa 0% kamate i svi sretni.
Vec je on to i prije tako postavljao. Da je tako kako on kaze - HPB bi mogao dati kredit vladi RH u iznosu 1000 milijardi eura sa 0% kamate i svi sretni.
Da s 0%, danas je u trendu imati negativnu kamatu. Odma s -15% i na dugi rok, tako da uopće ne moraju plaćati. :D
.. na takav kredit s negativnim stopama, dodati još i zateznu kamatu koja je tad, po karikiranoj-prenar&vilenjak logici, čista zarada države, što manje država plaća rate više zarađuje. :)
-tužno, ne to što nije 'praktično' nego što ima likova s kojima se o tome treba lamentirati, a ubrajaju se u svjesna bića.. kao da je evolucija promašila (bar pokoji put) :))
Zašto to trebam argumentirati? Minimalac određuje država, poreze određuje država, a vi biste uzeli poslovno sposobnim ljudima sve i dali državi da ona to sve sjebe. Uostalom, minimalac nisu imali svi zaposlenici, nego ljudi u skladištima. Zakon tržišta je da takav posao ne može biti plaćen s $50 po satu. No u socijalizmu ti ljudi bi bili gladni, jer ne bi bilo nikoga da kupuje to, nitko u socijalizmu nema ništa. Činjenica je da taj svoj fiktivni sustav ne možeš prikazati kao realan ili moralan, jer je, svaki put kad je uveden završilo je sa sirotinjskom državom i tisućama mrtvih. Spomenuo si Sj. Koreju i Kubu, samo što nisam u životu čuo da je njima bolje nego nama, pogotovo uzeći u obzir što se događa u Venezueli. To što ti opisuješ je socijalizam, a socijalizam doslovno zahtijeva kapitalizam da funkcionira. Kapitalizam sam po sebi ne zahtijeva milijardere, kapitalizam funkcionira s milijardama i s tisućama, nitko ti ne obećava besplatan novac. Na kraju, socijalizam dolazi na naplatu, ali ne bogatima, jer su oni dovoljno pametni i sposobni da pobjegnu od te budalaštine koju je kapetan idiotizma gospodin Marx izmislio, nego sirotinji, koja osim što nema što jesti sad mora i raditi da održava na životu državu koja im zauzvrat ne daje ništa nego još uzima.
Sav je taj svijet lijep, gdje sve ima besplatno, ali po mogućnosti da ti ne platiš, nego netko drugi.
MrBlic, volim primjere i pažljivo sam tvoj pročitao. Ova tema da bi se razumjela ne treba širiti nego napraviti najjednostavniji mogući primjer, ali da je ipak dovoljno složen da pokaže bitak koji se htio reći.
U tvojem primjeru pretpostavljaš da je banka isti subjek kao bilo koja druga firma ili osoba. Kada ti nekome posudiš novac i očekuješ kamatu, tebi taj novac nedostaje, ti ga zbilja nemaš.
Banke su druga "sorta", za njih to ne vrijedi. One kad ti posude novac, taj novac nisu uzele niti jednom štediši, i nisu ga skinule s niti jednog svog računa. Samo su utipkale iznos u računalo na stanje tvojeg računa. I to je ključna razlika.
Ajmo ovako, ti meni dođeš i kažeš "možeš mi posuditi 100 kn, vratim ti za godinu dana?". Ja kažem "ok, ali mi vraćaš 110 kn". Ti se složiš i ja ti dam lovu, a nakon toga te pitam "a zašto ti lova treba?", a ti kažeš da bi kupio jabuke. Ja ti kažem da ja imam jabuke i da ću ti ih prodati. Ti meni daš 100 kn, a ja tebi jabuke u vrijednosti 100 kn. Ti sad imaš jabuke, ja imam onih početnih 100 kn, ali si ti meni dužan 110 kn. Tko je i odakle stvorio onih 10 kn?
Ajmo sad priču zakomplicirati. Visak dođe i kaže "Marko, imam 200 kn, ako mi ih žena nađe, potrošiti će na šminku. Možeš mi ih pričuvati?". Dođeš ti i pitaš me da ti posudim 100 kuna, da ćeš mi vratiti za godinu dana. Ja nemam svoje love, ali imam Viskovih 200 kn i mislim se kako bih bio u problemu da potrošim tih 200 kn, a on ih pita natrag, ali da potrošim 100 kn, a 100 sačuvam, ovih 100 koji mi fale mogu lako nabaviti ako Visak zatraži, te ti ponudim iste uvjete kao u prethodnom slučaju. Ti uzmeš Viskovih 100 kn i odeš kod Viska i od njega kupiš jabuke za 100 kn. Visak dođe kod mene i kaže "Marko, prodao sam neke jabuke i imam još 100 kuna, pa mi pričuvaj i njih".
Sada je situacija da si ti meni dužan 100 kn, ja sam Visku dužan 300 kn, a kod sebe imam njegovih 200 kn. Ti meni vratiš 100 kuna, Visak traži svoju lovu natrag, pa mu vratim tih 100 kuna + onih 200 koje su bile kod mene, ali si ti meni još dužan 10 kuna kojih nemaš.
U kojem sam ja trenutku baratao novcem kojeg nemam? Gdje sam to "upisao broj u računalo"? Znaš gdje bi se samo upisao broj u računalo? Da ti meni pitaš namjenski kredit u kojem ja Visku direktno isplaćujem na njegov račun, a on tebi isporučuje jabuke, međutim, tu nije nastala nova love, već se elektronski odvrtio upravo ovaj scenarij koji sam gore opisao - iz mojih sredstava je plaćeno Visku na njegov račun u mojoj banci, ti novci su opet ušli u razdiobu na aktivu, pasivu, rezervu itd, ali se zato moj dug prema Visku povećao - potpuno jednao kao da sam tebi dao novac na ruke, ti ga dao Visku, a on ga uplatio na svoj račun, samo je manji trošak.
Ako se u ovoj priči za nekoga može reći da je baratao novcem koji ne postoji, to si upravo ti koji si pristao vratiti kamatu i time si preuzeo rizik da tu vrijednost moraš i stvoriti.
...Banke su druga "sorta", za njih to ne vrijedi. One kad ti posude novac, taj novac nisu uzele niti jednom štediši, i nisu ga skinule s niti jednog svog računa. Samo su utipkale iznos u računalo na stanje tvojeg računa...
Nisu samo utipkale iznos ne skinuvši s niti jednog svog računa. Koliko puta ti treba ponoviti? Aktiva i pasiva!? Počinješ me podsjećati na onog iz "Svi su ludi za Marry".
Ponavljanje nije dokaz. S čijeg računa su skinuli novac? Zabilježiti da je nekome utipkan novac na račun nije isto što i skidanje (premještanje) novca na njegov račun. Zabilježiti "on mi treba to vratiti" isto nije transfer novca. Ovdje se radi o kreiranju novca iz ničega na računu stranke, i zabilježbe koja NIJE transfer novca ni sa kojeg računa. Nema transfera novca, samo kreiranje.
@Friday - država je izglasala zakon pokojemu se nema pravo financirati iz HNB-a kamatom 0 posto, i dala je to pravo privatnim bankama (oduzela sebi - dala privatnoj firmi - "mudro" do boli). Pa onda privatne banke uzmu po 0% i daju dalje taj novac državi po 6% kamati i beru zaradu vrteći palčeve, kamatare državu koja je tako sve dužnija. HPB je državna banka no postoje limiti do kojega banka smije izdavati kredite, pa je pretpostavljam došla do tog limita i zato ne može dalje, nema kapacitet da pokrije državne potrebe. Limiti postoje da uspore "brzinu" kojom banke stvaraju novi novac da ne bude hiperinflacija. Tako imamo inflaciju oko 3-5% godišnje s ovim tempom bankarskog štampanja novca kreditima. I sve valute više manje tonu istom brzinom, pa su jedna u odnosu na drugu izgledaju "stabilno". Kao da sa zgrade padaju dvojica i kad se međusobno pogledaju misle da stoje na mjestu. Eto, nadam se da sam pojasnio.
Jedna priča da ilustrira razliku lokalnog od globalnog razmišljanja:
Tri prijatelja odluče se igrati na sreću/kladiti. Uđu u casino, ali čudesni, "prozirni" casino gdje svi vide koliko tko ima novca, uključivo kuća (casino).
Svaki prijatelj ima 10kn. Ukupno 30kn stave na stol, kuća uzme pola, i ostatak 15kn da jednome od prijatelja kroz igru na sreću (nije bitno koja je igra).
Gledajući ukupno, jasno je da svakom novom igrom kuća dobiva. Dokle god kuća dobiva, prijatelji GUBE. To je globalni pogled i jasno je da se klađenje ne isplati.
Iz pogleda pojedinca koji je dobio 15kn - on je oduševljen - zaradio je! I drugi se nadaju da će i oni zaraditi pa igraju dalje. To je pogled iz "žablje" perspektive.
Oni ne vide da ukupno uvijek gube, nisu toga svjesni. Oni vide samo jednog koji je dobio i misle da mogu i oni. I mogu, ali u prosjeku uvijek gube.
E, isto tako je sa kreditima. Netko može otplatiti kredit, no ukupni dug uvijek raste. I to nije zato šro niste dovoljno jako stegnuli svoj remen, što živite "iznad svojih mogućnosti", što ne radite dovoljno, što imate preveliku plaću, ili što vas čeka prevelika penzija. Nego zato što su pravila igre namještena da vi uvijek gubite u ukupnoj sumi. Onoj sumi koju je malo tko sposoban "vidjeti".
Zapravo svi prilično jano vide da su sve države svijeta dužne.
Nitko se ne pita "zašto"?
Samo preko medija slušaju: Sami ste krivi! Stegnite remen! Živite iznad mogućnosti! Vi niste vrijedni! Morate VIŠE raditi za manje novca pa ćete se izvući!
I uvode nove poreze i ljudi rade po dva-tri posla za miezriju, a dug još veći. Ništa od metoda koje vlada pokuša ne rade.
I čude se kao pura dreku.
Onda im netko objasni zašto pa ga popljuju. A država naruči novu rundu kredita. Pa ukine zdravstvo i školstvo i podigne poreze. A ljudi se i dalje čude kao pura dreku.
Evo još jedne analogije: brodogradnja.
U jednoj dalekoj zemlji gradili su velike i krasne brodove.
Međutim, svaki brod im je potonuo nedugo nakon porinuća.
To su bili školovani brodograditelji, ponosni na svoje veliko poznavanje brodogradnje.
Ali nitko od tih stručnjaka nije se pitao "zašto nam svaki brod tone?".
Mislili su da ne veslaju dovoljno brzo pa su jače bičem udarali veslače i govorili "nećemo potonuti ako brže veslate".
Veslali su brže, svom snagom, ubijali se od veslanja, ali svaki puta opet potonu.
I dođe im čovjek sa strane i kaže "imate ogromnu rupu na sredini trupa. Zakrpajte i nećete potonuti".
Međutim, umjesto da čovjeku zahvale, oni se uzohole i kažu "Šta ti znaš o brodogradnji? Mi smo vrhunske škole završili, ta rupa nije nikakav problem a baš nismo niti učili o njoj jer valjda nije važna."
I napadnu ga. Čovjek pobježe. Potone još jedan brod.
Ti stručnjaci kojima svaki brod potone su ekonomisti. Brod je država tj njeno financijsko stanje u sve većem minusu.
I nemojte misliti da je država Hrvatska. Uzmimo Japan, USA. Tamo rade 2-3 posla i skoro da nemaju godišnji. A sve dužniji i dužniji.
-nakon veslača mi je sve jasno.. hvala. :)
-nakon veslača mi je sve jasno.. hvala. :)
Može biti i "pojačali su snagu motora i dolili više goriva i trudili se svim silama da idu što brže". Ne veži se za tehnikalije - skuži poantu!
-ja bi im predložio veslanje na suhom doku, tad jamačno ne bi bilo opasnosti od potonuća + moguće uštede u gradnji, znanju i ostalim resursima + brod je dostupniji pješacima s kopna .. i ostali benefiti, uz samo jednu manu, nije brod. Drugi problem je kad odrasla osoba bez nadzora lunja bespućima neta koje je svojevrsno more i poveznica s brodom.. netko se mora pobrinuti za potrebite. Tužno je to.. :)
Ovo ne pišem radi sebe, nego da svatko sam nešto zaključi i nauči, da ubere poantu. Ti baš i nisi "ubra" poantu, ali nema veze.
-nakon veslača mi je sve jasno.. hvala. :)
Može biti i "pojačali su snagu motora i dolili više goriva i trudili se svim silama da idu što brže". Ne veži se za tehnikalije - skuži poantu!
Problem je što nema poante jer je sve krivo.
Snjeguljica je više povezana sa stvarnošću.
-povezaniji je osmi patuljak, koji je iz bajke upao u temu...
Over and out. Uzeo sam kokice i gledam porinuće sljedećeg broda. I face "znalaca" koji se čude k'o puta dreku "kak je i ovaj puta potonuo". Jer za onu rupetinu nasred trupa vjerojatno misle da je ukras.
Iggy, veliki znalče. Kako ti u "svojem svijetu" tumačiš zašto su sve države svijeta dužne i u minusu?
Jel si ti ponavljaš mantru koju ti serviraju svako malo s TV-a "stegnite remen, živite iznad mogućnosti"?
Jesu li u tvojoj mašti svi ljudi svijeta neodgovorne ljenčine, čak i Japanci, amerikanci - države s najvećim dugom, dok njihovi radnici rade po 2-3 posla i nemaju dana godišnjeg, kako si to tumačiš pa da "pomiriš" svoje vjerovanje da je sve ok kakvo jest u finacijskom sustavu i da "samo treba brže veslati"?
Over and out. Uzeo sam kokice i gledam porinuće sljedećeg broda. I face "znalaca" koji se čude k'o puta dreku "kak je i ovaj puta potonuo". Jer za onu rupetinu nasred trupa vjerojatno misle da je ukras.
Kojeg to broda? Kad je zadnji potonuo?
Iggy, veliki znalče. Kako ti u "svojem svijetu" tumačiš zašto su sve države svijeta dužne i u minusu?
Jel si ti ponavljaš mantru koju ti serviraju svako malo s TV-a "stegnite remen, živite iznad mogućnosti"?
Jesu li u tvojoj mašti svi ljudi svijeta neodgovorne ljenčine, čak i Japanci, amerikanci - države s najvećim dugom, dok njihovi radnici rade po 2-3 posla i nemaju dana godišnjeg, kako si to tumačiš pa da "pomiriš" svoje vjerovanje da je sve ok kakvo jest u finacijskom sustavu i da "samo treba brže veslati"?
"Minus" je normalni način poslovanja. I nema veze sa nikakvim "stezanjem remena".
Poslovna etika u raznim zemljama je različita, sve vidim Japance kako tuguju...
Nego, kako si povezao dugove, financijske sustave i ljenčine, majke ti?!?
Imamo nova kola radi dojma, imamo stav kad nemamo pojma...
...Banke su druga "sorta", za njih to ne vrijedi. One kad ti posude novac, taj novac nisu uzele niti jednom štediši, i nisu ga skinule s niti jednog svog računa. Samo su utipkale iznos u računalo na stanje tvojeg računa...
Nisu samo utipkale iznos ne skinuvši s niti jednog svog računa. Koliko puta ti treba ponoviti? Aktiva i pasiva!? Počinješ me podsjećati na onog iz "Svi su ludi za Marry".
Ponavljanje nije dokaz. S čijeg računa su skinuli novac? Zabilježiti da je nekome utipkan novac na račun nije isto što i skidanje (premještanje) novca na njegov račun. Zabilježiti "on mi treba to vratiti" isto nije transfer novca. Ovdje se radi o kreiranju novca iz ničega na računu stranke, i zabilježbe koja NIJE transfer novca ni sa kojeg računa. Nema transfera novca, samo kreiranje.
@Friday - država je izglasala zakon pokojemu se nema pravo financirati iz HNB-a kamatom 0 posto, i dala je to pravo privatnim bankama (oduzela sebi - dala privatnoj firmi - "mudro" do boli). Pa onda privatne banke uzmu po 0% i daju dalje taj novac državi po 6% kamati i beru zaradu vrteći palčeve, kamatare državu koja je tako sve dužnija. HPB je državna banka no postoje limiti do kojega banka smije izdavati kredite, pa je pretpostavljam došla do tog limita i zato ne može dalje, nema kapacitet da pokrije državne potrebe. Limiti postoje da uspore "brzinu" kojom banke stvaraju novi novac da ne bude hiperinflacija. Tako imamo inflaciju oko 3-5% godišnje s ovim tempom bankarskog štampanja novca kreditima. I sve valute više manje tonu istom brzinom, pa su jedna u odnosu na drugu izgledaju "stabilno". Kao da sa zgrade padaju dvojica i kad se međusobno pogledaju misle da stoje na mjestu. Eto, nadam se da sam pojasnio.
Obzirom da ponavljanje nije dokaz, a ti uporno upireš svoju priču, mislim da je teret dokazivanja na tebi. Ja, s druge strane, imam nekog iskustva sa bankarstvom, pa, eto, znam, a i položio sam neke ispite na nekim fakultetima, pa, opet, eto, znam nešto više od tebe. Dakle, DOKAŽI svoje tvrdnje.
Obzirom da ponavljanje nije dokaz, a ti uporno upireš svoju priču, mislim da je teret dokazivanja na tebi. Ja, s druge strane, imam nekog iskustva sa bankarstvom, pa, eto, znam, a i položio sam neke ispite na nekim fakultetima, pa, opet, eto, znam nešto više od tebe. Dakle, DOKAŽI svoje tvrdnje.
Nemoj, opet će krenuti s jubito crtićima i Pernarom...
Banke su druga "sorta", za njih to ne vrijedi. One kad ti posude novac, taj novac nisu uzele niti jednom štediši, i nisu ga skinule s niti jednog svog računa. Samo su utipkale iznos u računalo na stanje tvojeg računa. I to je ključna razlika. Dozvola za stvaranje novca. To je velika moć dana od strane zakonodavca. Moralno bi bilo da to ne msiju, nego da posuđuju samo novac koji imaju, a ne da stvaraju novac bez rada, utipkavanjem cifre kao što je sada. Ne vjeruješ da je tako? Pitaj nekog bankara koji to radi svaki dan. Ja jesam. Točno je tako. Postoje neki limiti i pravila, ali to ne mijenja bit stvari.
Odlično, znači svaki bankar može sebi na račun "utipkati iznos" i postati milijunaš (zašto ne i milijarder) "bez rada"? Zašto se onda uopće bakću s rizicima oko neurednih platiša - lijepo si naštancaju iznose koji im trebaju i pravac na Bahame?
You can fall for chains of silver you can fall for chains of gold You can fall for pretty strangers and the promises they hold
Ponavljanje nije dokaz. S čijeg računa su skinuli novac? Zabilježiti da je nekome utipkan novac na račun nije isto što i skidanje (premještanje) novca na njegov račun. Zabilježiti "on mi treba to vratiti" isto nije transfer novca. Ovdje se radi o kreiranju novca iz ničega na računu stranke, i zabilježbe koja NIJE transfer novca ni sa kojeg računa. Nema transfera novca, samo kreiranje.
Ako itko ponavlja bez dokaza, to si ti.
Kad uplatiš novac na račun, ti više nisi vlasnik novca, već si vlasnik "obveze" koju banka ima prema tebi. Banka postaje vlasnik novca, a kako banka s jedne strane ima vlasništvo nad novcem, a s druge obvezu prema vlasnicima računa, zakonski je regulirano kako može s tim novcem raspolagati kako ne bi ugrozila svoju mogućnost da izvršava obveze prema vlasnicima računa.
Dakle, priča s kreditom ide ovako:
1.) ja položim 200 kn - u ovom trenutku ja posjedujem bankinu obveznicu od 200 kn, a banka posjeduje 200 kn salda te je opterećena s 200 kn obveznice
2.) ti zatražiš 100 kn kredita gotovinskog kredita
4.) banka ti isplati sa svog salda, te sada banka posjeduje 100 kn salda 100 kn tvoje obveze prema banci te je i dalje opterećena s 200 kn obveznice
4.) ti sa svojih 100 kn dođeš kod mene i nešto mi platiš
5.) ja svojih novozarađenih 100 kuna stavim na račun, što rezultira time da se bankin saldo podigao na 200 kn, obveznica koju ja posjedujem se podigla na 300 kn, a banka i dalje još posjeduje 100 kn tvoje obveze
6.) ti vratiš banci 100 kn, te platiš uslugu kreditiranja s 10 kn kamate, te sad banka ima 310 kn salda, te je opterećena s 300 kn moje obveznice. Ovih 10 kn je profit koji je zaradila na temelju pružene usluge i rizika koji to nosi
Sad reci, u kojem je to trenutku utipkana proizvoljna cifra? Banka je sa svog salda isplatila novac i isti je tamo vraćen. Koliko banka sa svog salda smije isplatiti je definirano visinom obveze prema vlasnicima računa zbog osiguravanja likvidnosti, jednako kao što je definirano da firma ne smije isplatiti dobit ako neće moći platiti vjerovnicima - odnos imovine i obveza.
Ti se referiraš na namjenske kredite u kojima je procedura pojednostavljena na način da se sa koraka 2 ide direktno na korak 5, međutim, tu ne postoju nikakva razlika između tog scenarija i scenarija u kojem novac putuje u fizičkom obliku sa tvoj kredita na moj račun - konačni rezultat je identičan - bankin interni saldo je ostao isti, ali je zato poraslo opterećenje povećanjem bankine obveze prema meni, te je kreirano zaduženje tebe prema banci.
