Kineska sonda snimila neobičan kamen na stražnjoj

Meni izgleda kao posve obican kamen.

 Kažeš iz tvog geološko-astronomskog iskustva

ma to je samo lokalna turistička atrakcija. 

 Pa imaju kamere u boji. Mjesečevo tlo je sive boje, ne očekuješ valjda zelenu travu i rascvjetanu trešnju ...

 Boja postoji samo na zemlji, u svemiru nema boja.

Ovaj je kamen neobičan jer uvjeti na Mjesecu nakon izvjesnog vremena svaki sličan komad materijala zaoble u kuglu ili približno okrugli oblik.

Ne kuzim ovu recenicu.

Kako nakon izvjesnog vremena se zaobli? Nema atmosfere, tekuce vode pa samim time ni erozije koja bi mogla naknadno zaobliti kamen.

Ima li netko pametniji od mene da mi pojasni ovo?

-ima atmosfere, samo što je naravno rijeđa nego zemljina, erozija kao entropija svega jer sve se kad-tad mora raspasti-nestati.. suprotan proces od stvaranja npr zvijezde (mase) gdje se beskonačan broj malih čestica privlače-masom i stvore težinu koja drobi sve do nuklerarnog raspada-reakcije tj paljenja sunca, eksplozije itd.. proces u kojem se sve stvara pa i npr toplina, vs gublenje topline-mase entropijom koja teži nuli. Razlika je samo u brzini-vremenu, erozija kamena na kiši traje stotinama godina, na vjetru milenijima, dok s bušilicom sekunde-minute, no proces je isti, uz razliku da u realnom-životnom vijeku razlika može biti neprimjetna-nemjerljiva za nas kao ljude no to je stalno-prisutno-zadano stanje čitavog svemira.

-npr primjer, SI-zavod gdje se čuva metar i kilogram.. gubi na masi, zlato+platina, nešto što je izuzetno stabilno-trajno ipak se raspada mada ga čuvaju pod staklenim zvonom i njemci rade silicijsku kuglu koja će ga zamijeniti zbog stabilnosti-trajnosti.

-za sad ne postoji znana čestica koja bi bila 'neuništiva', tj kao što se stvaraju fotoni-radijacija-sjvetlost eksplozijom-zvijezde tako se i raspadaju neke brže neke sporije no u svemirskom beskonačnom vremenu je to sporedno, 'treptaj oka'..