Kemičar u kući (#12): solna kiselina – istine i za
- poruka: 16
- |
- čitano: 9.838
- |
- moderatori:
vincimus
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
Ima mnogo vrsta bakterija, a svaka se vrsta prilagođava svom životnom okolišu. Točno je da većina bakterija ne može izdržati želučanu kiselinu, no neke očito mogu. Postoji čitava klasa bakretija koje se zovu ekstremofili, i oni mogu izdržati ekstremne životne uvjete (prema našim mjerilima): temperaturu (preko 100 oC), kiselost, bazičnost, suhoću, radijacije itd. Jedna od takvih bakterija je Lactobacillus acidophilus koja kiseli acidofilno mlijeko. Ona je upravo zato probiotik jer može se može razmnožavati u (želučanoj) kiselini i tako doprijeti do crijeva, na dobrobit svoju i svoga simbionta, tj. čovjeka.
Drugi put neka danen pošalje tekst kod tebe na doradu...pa nam pokaži svoje pjesničko umjeće
mnogo mudrosti,mnogo jada...što više znanja, to više boli.
fala na uputi 
. iem napast kamenac (ne bubrežni) u školjki monosernici, na pipama, tušu i bla, sve dok ne napravim nepopravljivu štetu. 
@gmit: praktički si endemski primjerak i valjalo bi te zakonski zaštitjeti kao ugroženu vrstu.
Uglavnom u člancima (približno) znam za 70-85% iznesenog ,onda me oduševi ostatak u kojem naučim nešto novo.
expert za istrazivanje ruda i gubljenje vremena na Bol-u.. WindowsPhone die hard fanboy koji ne napušta brod.
Drugi put neka danen pošalje tekst kod tebe na doradu...pa nam pokaži svoje pjesničko umjeće
ne bavim se onime cime ne znam.
pokusao sam jos jednom procitati i - cisti uzas. potpuno bez glave i repa.
meni je dobar clanak, spoj teorije i prakse. mozda malo prezgusnuto ali zanimljivo. :)
narocito ovo sa wc-om, vrlo korisno
Koliko je to egzaktno da se zna točno koliko ml koliko razrijeđene kiseline pojede točno toliku masu kamenca. Fascinantno.
Solna kiselina je zadnja crta obrane za čišćenje zahoda, bidea, kada itd. Kad ne ide s ničim drugim onda dereš sa solnom. Dobro čisti i odvode a radi i kućni suzavac kad lijepo naliješ u odvod solnu kiselinu pa pošto nemaš dosta uliješ i malo varikine brzo nakon toga zbrišeš van i ne ulaziš u kupaonu iduća dva sata 
Za boga miloga, nemojte to činiti! Miješati solnu kiselinu s varekinom ili bilo drugim oksidacijskim sredstvom (hipermanganom, vodikovim peroksidom itd.) Ta rekao sam da je HCl reducens, dakle da se oksidira u klor, Cl2. (Povijesna zanimljivost: kemičari dugo nisu znali da je klor novi kemijski element, nego su ga smagrali "oksidiranom salamurnom kiselinom".) I kad čistite varekinom, treba - zbog oslobođenog klora - dobro vjetriti prostoriju.
mnogo mudrosti,mnogo jada...što više znanja, to više boli.
Za boga miloga, nemojte to činiti! Miješati solnu kiselinu s varekinom ili bilo drugim oksidacijskim sredstvom (hipermanganom, vodikovim peroksidom itd.)
Mene u školi učili da miješam, ali isključivo u dobro provjetrenom prostoru, a u svrhu jetkanja bakrene pločice.
Proizvodnja nitroglicerina je dosta jednostavan kemijski postupak (glicerin + dušična + sumporna kiselina), a nakon reakcije lako ga je odvojiti jer pliva poput ulja na vodi. No pri reakciji se oslobađa mnogo topline, pa treba dobro hladiti. I još nešto. Sjećam se filma "Nadnica za strah" o prevozu nitroglicerina brdskom cestom s opasnošću da bi ga i najmanja trešnja mogla uplaliti i mnoge slične filmove. Prvo, nitroglicerin se ne pali od udarca tako lako, a drugo, postoji metoda da ga se praktički bezopasno prevozi. Nitroglicerin se otapa u metilnom alkoholu (metanolu), a ne otapa se - kao što već rekoh - u vodi. Dakle, nitroglicerin se prevozi u obliku praktički neeksplozivne metanolne otopine, a onda se na licu mjesta u tu otopinu nalije voda. Rezultat: metanol se pomiješa s vodom, a nitroglicerin se pokupi šeflom s vrha posude.
* * * I još nešto. Sjećam se filma "Nadnica za strah" o prevozu nitroglicerina brdskom cestom s opasnošću da bi ga i najmanja trešnja mogla uplaliti i mnoge slične filmove. * * *
Da li je to onaj film kada kamionima prevoze nitroglicerin preko onog drvenog mosta koji se ljulja?
Mislim da je to taj film. Uglavnom, vozač mora proći teškim cestama, a onda na kraju pogiba s praznim kamionom jer se opustio. Inače, o upaljivosti nitroglicerina. Upaljivost eksploziva mjeri se visinom s koje treba pustiti čekić od 2 kg na čeličnu podlogu na kojoj se nalazi eksploziv, a da se on od udarca upali. Za nitroglicerin ta visina iznosi 5 cm, što je nešto više od inicijalnog eksploziva, praskave žive (3-4 cm). Za TNT, eksploziv koji se ne upali o udarca ni kad njime ispunjena granata udari o oklopljeni bok bojnoga broda, visina čekića iznosi 65 cm. Eto, to su ekzaktni podaci.