Najopasniji su političari koji nemaju znanja u struci, a imaju moć donositi bitne odluke.
Najopasniji su političari koji nemaju znanja u struci, a imaju moć donositi bitne odluke.
A većina nema pojma, pa su i rezultati takvi kakvi su.
Najopasniji su političari koji nemaju znanja u struci, a imaju moć donositi bitne odluke.
Ovisi o tome šta smatraš bitnim, ali političari u suštini ne donose bitne odluke, nego to čine njihovi savjetnici i savjetnici savjetnika, ili kako bi rekli u Hollywoodu: njihovi "hendleri". Samo jedan primjer toga bi bila Šeksova izjava, nešto poput: o ničemu se ne odlučuje u Hrvatskoj, nego u inozemstvu. Političari su tek inventar te služe kao most između naroda i stvarnih vladara, ili kao šta se kaže: politika je zabavna grana vojno-industrijskog kompleksa.
Autore, ako zanemarim pokoji pokušaj manipulacije (COVID), smatran da ti je ovo najkorisniji članak dosad, jer je riječ o enormnom ljudskom, a time i društvenom problemu.
Evo jedna analogija tome: nađe se čovjek ispred omanje kuće - kućice, a kojoj je svrha skladištenje raznih stvari. Naravno, on pomisli da tu i nema baš puno prostora za skladištenje, ali kad uđe - vidi drugačiju sliku: tu je galerija sa svih strana, pa se uvelike skladišti i na visini, tu su i podna vrata, pa se skladišti i ispod kuće. Nasuprot tome, naiđe drugi čovjek, a koji ima iskustva s takvim situacijama. I već prije nego šta uđe, on pretpostavi galeriju i pomisli o tome koliko bi podzemnih prostorija moglo bit ispod te kućice, a možda postoji i tajni otvor u zidu, pa se i tu nešto skladišti.
Jer mu nedostaje znanja, prvi čovjek nema razloga za optimizam, stoga je on realist ili pesimist. Drugi čovjek je jednako realističan, ali zbog svog znanja, bira bit optimističan radije nego pesimističan.
Ili slično tome, ideja iz jednog vestern filma: najveća banka u zemlji, sav svoj novac nije skrila u veliki trezor, nego ga je skrila u neku drvenu komodu - svima naočigled. Time je novac uvijek bio siguran, do jednog dana - kad je pljačkaš načuo glasinu od stolara koji je izradio tu komodu. I samo je ta jedna informacija učinila svu razliku između njega i nebrojenih drugih potencijalnih pljačkaša.
Time rečeno, upravo je ovaj problem sveprisutan kad se govori o teškim društvenim temama. Sjetite se samo koliko ste puta uokolo ismijavali "teorije zavjere", da bi vas uskoro stvarnost otrijeznila dobrim šamarom. Nije se to zbilo samo jednom, dva ili tri puta. Manjak znanja - nitko nije imun na to, pa čak ni ljudi sa 3 doktorata te podlogom cjeloživotnog učenja. Život je iznimno kompleksan i čudan, isprepleten misterijama koje nadilaze svaki intelekt. Ponekad se dogodi to da takvog jednog školuje netko s ulice.
Naposljetku, problem opisan u ovom članku, nažalost je sveprisutan i onda kad netko upućen pokušava pojasnit biblijsku istinu neupućenima. Manji broj slušatelja će uzet u obzir i razmotrit (jer šta ih košta i šta mogu izgubit?), dok će drugi nastojat izrugat i omalovažit iznoseći pogrešne pretpostavke, proizašle iz nedostatka znanja.
Sve uglavnom stoji, osim ovog za cjepivo, točnije mRNA cjepivo. U medije su se plasirali samo rezultati studija koji idu u prilog cjepivu, dok su se one koje govore drugačije zanemarivale (a ima ih). Puno ju tu bilo pristranosti i interesa, i kad se uzmu u obzir sve studije i podaci, a posebno ako govorimo o dugoročnom zdravlju, s nekakvog neutralnog stajališta ne može se tvrditi sa sigurnošću da je to cjepivo bez mana i da ne ostavlja negativne posljedice. Tako da ovdje i sam autor ispoljava varijantu Dunning-Krugerovog efekta, jer zanemarivanje određenih studija i podataka, odnosno polarizirano filtriranje (cherry picking) - a da ne govorim o polariziranoj interpretaciji rezultata, a koje je postojalo i na jednoj i drugoj strani tokom pandemije, je upravo to - tvrdoglavo ustrajanje u vlastitom polariziranom uvjerenju bez obzira na znanost, podatke i zdravorazumsku logiku.
Najopasniji su političari koji nemaju znanja u struci, a imaju moć donositi bitne odluke.
Ne, najopasniji su ljudi koji biraju takve političare. A za one političare koji se ne biraju i tako je svejedno.
Najopasniji su političari koji nemaju znanja u struci, a imaju moć donositi bitne odluke.
...
Ti bi skoro moga zamjenit Wheeler-a. Čovjek je nakon 30 godina zasluži malo mira.
p.s.
Zanimljivo, i kad se raspravlja o Dunning–Krugerovom efektu on i tada djeluje.
Izvrstan text. Dobro dođe čovjeku da vidi kako malo zna. A, toliko toga treba još naučiti, vidjeti, saznati...upišite fakultet.
E, da izbjegavajte provokatore koji su školski primjeri D-K efekta. Samo šire hejt, dezinformacije, džaba na njih trošiti energiju i vrijeme.
Za vrijeme C-19, vjerovao sam samo doktorim medicine.
Posebno mi se sviđa ovo:
Stalno učenje –što više znanja, to manja šansa za iluzije.
Povratna informacija – tražiti mišljenje drugih, osobito onih stručnijih.
Sumnja u sebe – ne kao neuroza, nego kao zdrava navika preispitivanja.
Zašto ovaj text ne bi bi polazište za neku knjigu?
Najopasniji su političari koji nemaju znanja u struci, a imaju moć donositi bitne odluke.
-exministar-mali, je suprotan-činjenični dokaz, stručan, no koruptivan.. štetočina x-puta veća od glupson-nenznalice ili običnog lopova, tj dobro dok je unutar struke, loše kad dođe u fotelju političara-vlasti tj onih koji dobiju moć odlučivanja o velikom novcu kao klasičnom pekmezu-mamcu.. dok su unutar struke, dok nisu novac-moć-politika-vlast, do tad su dobri, obični-normalni, stručnjaci..
-svaki političar ima neku stručnost, recimo školsku-diplomsku.. ili realnu, radnu, ljudsku.. problem je što se ta stručnost treba trasnpordirati na ostale grane o kojima pojma nema, može on biti ružička u kemiji no o prometu ne mora znati ništa ili školstvu ili bilo čime za društvo važnog-potrebnog a dobije moć upravljanja, tj pametan 'šef' se okruži timom stručnih-savjetnika za svaki dio, no problem je i taj tim sinkronizirati, međusobne borbe-podmetanja itd.. pa i kad savršeno usklađeno 'dišu', treba ih nekako spojiti-povezati, tj bilo bi zgodno svo znanje raznih struka imati u jednoj glavi i time izbjeći komunikacijsko-egositičke probleme što stvarne što one druge, ljudske.. no opet jedna osoba ne može sve, više ljudi više zna itd.. odnosno kao sama demokracija, nije savršena ali ...
-da sad imamo neku idealiziranu osbu, variabla P (političar, ne x-y jer nije matematika..) :) .. tad taj P može biti najpametniji (što god to značilo), najdobroćudniji, najpošteniji.. mada ne znamo kako to mjeriti, utrkom na 100m? .. vaga poštenosti ili lažnosti? no idealiziran lik pa umjetničkom slobodom moguć :)) ... i tako je on najbolji, najpametniji, zna sve + i više.. i svaki hipotetski ili realni problem može najbolje riješiti.. pa ga imenujemo za 'cara' (šef, bilo koja formalna titula, neovisno o društvenom uređenju, premijer, kralj, diktator.. kao faraon, uključivo i bog na zemlji ili njegov frendić..).
-takav car, ne može uspješno vladati, ne može riješavati probleme, potrebe... jer je ipak samo jedna osoba, ne stigne.. nema ni sanjke djedmraza, ne može on riješavati svaki spor, svako pitanje, svaka sitna odluka o kopanju lokalnog vodovoda, plan, dozvole.. mora delegirati svoje carsko pravo, klasičnim simbolima kao pečat i titula, pomoćnik-zamjenik ili vojnohijerarhijski od generala do prašinara... pa tako dobijemo strukturu vlasti, no to bi tek bio fizički sloj, brojčano ljudi za pokriti takve društvene potrebe kao i radna mjesta.. pa zaposlimo recimo 10% populacije u toj biroktratskoj hobotnici-sustavu koja to radi .. no rade što? svima car mora reći što? svima dati radni nalog? .. uprvo ono što fizički ne može, ne stigne? .. naravno sve to ne radi tad taj car nego je spušteno u lancu na niži level.. pa to radi onaj drugi, treći.. u idealiziranoj priči gdje smo krenuli s jednom osobom koja ima sve idealne uvjete za biti the-vlast, došli smo do tog da i dalje rade obični ljudi, prosječni.. time prosječno pametni-glupi, koji prosječno znaju-neznaju što treba, što je dobro-loše.. odnosno, lako je kad ti poslovođa na baušteli kaže nosi cigle, mješaj beton.. bauštelac ne zna ništa drugo, kad nema cementa sjedne i puši, spava.. ne zanima ga posao samo plaća.. i nije plaćen za razmišljanje nego nošenje cigala.. jer nije on šef, nije poslovođa..
-.. može to ići dalje, detaljnije, u svaku poru takvog u startu idealnog sustava no svaki korak, problem.. je i dalje tu, nerješivo, veće.. ništa nam nije pomoglo to što je najbolji postao car..
-čak statistički paradox.. suprotnost, ako smo najboljeg stavili u mjesto fotelje-cara.. time nije više na svom početnom mjestu, koje je radio odlično.. najbolje, .. prebačen na viši level no beskoristan, nekoristan, .. loša investicija.. dok na njegovo dotadašnje mjesto dolazi netko manje ili jednako sposoban.. tj možda čak i više, no tad nam je lako.. osim što nije, jer statistika-realnost nam kažu da je manje onih odličnih, pravih, stručnih.. tek poneki promil u masi, dok je masa-masa, većina.. prosječnih, ne izvrsnih.. ne po kriteriju dobar-zao, može biti lopov ili policajac, no da je u tome dobar, pa i dobar kvalitetan lopov.. većina je ipak obična većina, prosječna.. prosječno glupa ili pametna.. ne oni koji bi bili idealni za šefa, vlast, poslovođu.. oni koji znaju više od ostalih pa s razlogom trebaju biti poslovođe.. čak do te mjere da se i samoorganizacijski ljudi tako poslože, kao prirodno, kad se igra nogomet ili vrti roštilj.. svatko nađe neko svoje mjesto čak i zabušantsko dok drugi nešto rade.. no takvu samoorganiziranost ne možmo imati u uređenom društvu.. tj tko će biti policajac, bankar, liječnik, smetlar.. tko će imati potpis za primanje na posao ili davanje otkaza, tko će potpisati nalog banci za isplatu plaće.. tko je titular-ime koje ima neko društveno pravo, samoorganiziranost tu ne pomaže.. tj uređeno društvo je koje i s frendosvkom ekipom nogometa krene tako da podjeli brojeve-dresove i da se zna tko što radi.. profesionalizam. .. tek tad 'lukamodrić' može dati gol, tj tek tad je to konkretno ime, do tad nitko-svako je dao gol, pobjedio i izgubio istovremeno jer ekipe nemaju nazive kao dinamo-hajduk itd.. kao da djeca u vrtiću bez golova lupaju desetak lopti i svako malo samo viknemo gol, pobjeda.. a djeca se veselo smiju.. društvo je nešto uređenog, ne vrtić, tek tad može funkcionirati..
-tj ako mi s općine treba neki komad papira, mora mi ga izdati ovlaštena osoba, ne susjed-pero koji nije za to ovlašten.. ili sam sebi da dam neku potvrdu, npr dozvolu za gradnju.. čak ako sam stručan, to treba izbjegavati, kao i sudjelovati u takvim poslovima s obitelji-prijateljima jer se postavlja pitanje kriterija.. jel po pravilima ili nepotizam-oportunizam pa i korupcija, odnosno mali-ministar s kontrovezrnim poduzetnikom..
-ja sam car, jer ja sam najpametniji, najbolji.. to ja čitajte kao vriablu, iz prvog-drugog ili trećeg lica.. :) .. no ja tad već u startu znam da ne mogu upravljati, postaviti .. najbolje idealno društvo, mada ja sam imam tu 'moć' (znanja, kvalitete..) to što imam ja, nemaju ostali koji moraju biti dio sustava-lanca.. jer ne može jedna osoba, mora više, postotak društva, odnosno postotak populacije mase koja je .. prosječna.. dobra-loša, poštena-glupa-lopovska-pametna.. svakakva..
-što smo tad takvim najboljim izborom za šefa dobili? statistika-ver.2.. dobili smo da je P postao car, promjenio fotelju.. iz one u kojoj je bio dobar-najbolji u carsku-p fotelju u kojoj je i dalje najbolji ali onemogućen jer je jedan, jer jedan ne može sve.. moraju drugi ispod njega u lancu.. pa je idealni P na pogrešnom mjestu-fotelji, dok istovremeno u njegovu prethodnu fotelju mora doći netko drugi, koji će u istim parametrima tad biti lošiji, jer je onaj P najbolji.. ostali sa tad matematičkom logikom isti ili lošiji.. odnosno lošiji, niži, slabiji.. ne čak ni isti jer je P bio najbolji i dalje je najbolji.. :)
-no statistika i logika nam kažu da smo takvim postavljanjem P u carsku fotelju, napravili duplu štetu.. tj uzeli ga s mjesta na kojem je radio ono što treba i posjeli ga u fotelju gdje je fikus, ne radi.. mora raditi sustav-ostali.. dupla šteta. .. tj da ga se vrati, degradira, tad bi opet imali barem na toj fotelji najboljeg.. a na mjesto carske-p fotelje može doći, ne najbolji, upravo suprotno.. najgori, najgluplji, najljenji.. koji će tad najmanje faliti na svojem bivšem radnom mjestu.. npr neki portir kojem je posao bio sjediti-spavati.. i tad je to najmanji društveni gubitak tog radnog mjesta, svaki drugi koji ga zamjeni će raditi jednako ili bolje.. a u carskoj fotelji će biti najnesposobniji no neće raditi štetu.. jer to smo već prošli, ne može, ne može jedan... radi sustav.. pa takav sustav, paradoxalno, logički, daje bolji rezultat, .. zaključno s parolom, najglupljeg za cara! :) ..
** čapt prijevod:
📉 Statistički paradoks
Premještanjem najboljeg u višu poziciju, gubimo njegovu učinkovitost.
Na njegovo staro mjesto dolazi netko lošiji, a on u novoj ulozi ne može djelovati.
Rezultat: dvostruki gubitak – lošiji rad na oba mjesta.
🧩 Rješenje? Ironično, najgori za cara!
Ako sustav ionako funkcionira neovisno o vrhu, bolje je da na vrhu bude netko tko najmanje šteti.
Portir kao car? Manje štete nego kad se najbolji stručnjak pretvori u fikus.
Zaključak: sustav je važniji od pojedinca.
-no možemo se vratiti i par tisuća godina, spomenut sokrat.. zadivljujuća ta stara-antička znanja, spoznaje, logika.. s promilom današnjih mogućnosti-resursa ili već dostupnih znanja i tehnologija tako duboke, umne, .. točne, konstatacije, činjenice.. razmišljanjem koje se naknadno nazvala filozofija... arhimed, pitagora, sokrat.. tisuće godina iskustva-mudrosti.
-.. i današnje stanje, mediji, dok znanost postaje biz-d.o.o. štancanja papira, trošenja fondova i pretakanja iz šupljeg u prazno.. možemo sve, više.. no prosipamo mlijeko ponašanjem glupog ivice, dok marica ne dođe.. :)
*** extended verzija završnog vica.. svaki glupi ivica na kraju svrši prerano u marici.. :) uz riječi, nisam htio-želio.. i još..
Nisam siguran jesmo li obojica čitali isti tekst.
Sve uglavnom stoji, osim ovog za cjepivo, točnije mRNA cjepivo. U medije su se plasirali samo rezultati studija koji idu u prilog cjepivu, dok su se one koje govore drugačije zanemarivale (a ima ih). Puno ju tu bilo pristranosti i interesa, i kad se uzmu u obzir sve studije i podaci, a posebno ako govorimo o dugoročnom zdravlju, s nekakvog neutralnog stajališta ne može se tvrditi sa sigurnošću da je to cjepivo bez mana i da ne ostavlja negativne posljedice. Tako da ovdje i sam autor ispoljava varijantu Dunning-Krugerovog efekta, jer zanemarivanje određenih studija i podataka, odnosno polarizirano filtriranje (cherry picking) - a da ne govorim o polariziranoj interpretaciji rezultata, a koje je postojalo i na jednoj i drugoj strani tokom pandemije, je upravo to - tvrdoglavo ustrajanje u vlastitom polariziranom uvjerenju bez obzira na znanost, podatke i zdravorazumsku logiku.
Ta priča je potpuno jasna, ali nije lako preć preko stare konstante, a koja kaže: lakše je prevarit čovjeka nego ga uvjerit u to da je prevaren.
Dovoljno je samo potražit SLUŽBENE, DRŽAVNE statistike i druge podatke o usporedbi cijepljenih i necijepljenih, po pitanju obolijevanja i hospitaliziranja, ako ne i umiranja. Njemačka, Britanija, Japan i druge zemlje - nisu se libile - štošta su iznosile.
Naravno, osim državnih ima još i hrpa drugih materijala, ali i to je dobar početak.
Osim toga, autor je naveo i mit "neutemeljenog printanja novca", a upravo je EU to činila tih dana.
Najopasniji su političari koji nemaju znanja u struci, a imaju moć donositi bitne odluke.
Ovisi o tome šta smatraš bitnim, ali političari u suštini ne donose bitne odluke, nego to čine njihovi savjetnici i savjetnici savjetnika, ili kako bi rekli u Hollywoodu: njihovi "hendleri". Samo jedan primjer toga bi bila Šeksova izjava, nešto poput: o ničemu se ne odlučuje u Hrvatskoj, nego u inozemstvu. Političari su tek inventar te služe kao most između naroda i stvarnih vladara, ili kao šta se kaže: politika je zabavna grana vojno-industrijskog kompleksa.
Autore, ako zanemarim pokoji pokušaj manipulacije (COVID), smatran da ti je ovo najkorisniji članak dosad, jer je riječ o enormnom ljudskom, a time i društvenom problemu.
Evo jedna analogija tome: nađe se čovjek ispred omanje kuće - kućice, a kojoj je svrha skladištenje raznih stvari. Naravno, on pomisli da tu i nema baš puno prostora za skladištenje, ali kad uđe - vidi drugačiju sliku: tu je galerija sa svih strana, pa se uvelike skladišti i na visini, tu su i podna vrata, pa se skladišti i ispod kuće. Nasuprot tome, naiđe drugi čovjek, a koji ima iskustva s takvim situacijama. I već prije nego šta uđe, on pretpostavi galeriju i pomisli o tome koliko bi podzemnih prostorija moglo bit ispod te kućice, a možda postoji i tajni otvor u zidu, pa se i tu nešto skladišti.
Jer mu nedostaje znanja, prvi čovjek nema razloga za optimizam, stoga je on realist ili pesimist. Drugi čovjek je jednako realističan, ali zbog svog znanja, bira bit optimističan radije nego pesimističan.
Ili slično tome, ideja iz jednog vestern filma: najveća banka u zemlji, sav svoj novac nije skrila u veliki trezor, nego ga je skrila u neku drvenu komodu - svima naočigled. Time je novac uvijek bio siguran, do jednog dana - kad je pljačkaš načuo glasinu od stolara koji je izradio tu komodu. I samo je ta jedna informacija učinila svu razliku između njega i nebrojenih drugih potencijalnih pljačkaša.
Time rečeno, upravo je ovaj problem sveprisutan kad se govori o teškim društvenim temama. Sjetite se samo koliko ste puta uokolo ismijavali "teorije zavjere", da bi vas uskoro stvarnost otrijeznila dobrim šamarom. Nije se to zbilo samo jednom, dva ili tri puta. Manjak znanja - nitko nije imun na to, pa čak ni ljudi sa 3 doktorata te podlogom cjeloživotnog učenja. Život je iznimno kompleksan i čudan, isprepleten misterijama koje nadilaze svaki intelekt. Ponekad se dogodi to da takvog jednog školuje netko s ulice.
Naposljetku, problem opisan u ovom članku, nažalost je sveprisutan i onda kad netko upućen pokušava pojasnit biblijsku istinu neupućenima. Manji broj slušatelja će uzet u obzir i razmotrit (jer šta ih košta i šta mogu izgubit?), dok će drugi nastojat izrugat i omalovažit iznoseći pogrešne pretpostavke, proizašle iz nedostatka znanja.
Si iscjedio limune?
Si iscjedio limune?
Hehe, si uzeo cjepivo protiv meke stolice?
Ono što se u prvi mah čini kao osebujna šala nerijetko postaje uvod u ozbiljnu krizu. Tijekom pandemije COVID-19, primjerice, samopouzdani „stručnjaci“ iz dnevnih soba širili su dezinformacije koje su nagrizale povjerenje u medicinu i odvraćale ljude od cijepljenja. Posljedice su se mjerile ne samo u desecima tisuća nepotrebnih smrti nego i u dugoročnom urušavanju povjerenja u javno zdravstvo.
1. problem sa cijepljenjem protiv covida je bio što je ono bilo OBAVEZNO, iako određene skupine, točnije djeca i mladi, su dokazano preboljevale COVID bez ikakvih statistički bitnijih posljedica nego od bilo kakve druge respiratorne infekcije
2. problem sa cijepljenjem protiv COVIDA je bilo uporno zdravstveno, medijsko i vladajuće LAGANJE oko statistika smrti uzrokovanih covidom, pa ako ako je netko umro u prometnoj, a u obdukciji je bio pozitivan na covid, ta smrt je ulazila i u statistiku smrti od covida
3. problem sa cijepljenjem protiv svih tih grip-alike bolesti, tipa covid, ptičija gripa i svinjska gripa je što se uvijek prezentiraju narodu kao općenito opasne, a pradva se statistikom koja jasno pokazuje da su ugroženi uvijek standardno ugrožne skupine tj. oni narušenog imuniteta i starije osobe
4. problem sa cijepljenjem protiv svih tih grip-alike bolesti je nekakva panika koju promoviraju vladajući i samo se sjetimo upravo te panike za svinjsku gripu 2009. i bačenih milijuna eura na cjepivo jer se nitko nije želi cijepiti iako su nas uvjeravali da je to neka opasna pandemija koja je, gle čuda, bila toliko mizerno opasna za populaciju da iako se praktički nitko nije cijepio, isto tako je statistički gledano zanemarivo itko i obolio
5. problem sa cijepljenjem protiv svih tih grip-alike bolesti je što kad se one pojave, nekim čudom nestane normalna gripa. kako to, kako to?!?!?
6. osobno znam provjerenu priču o učitelju joge koji je od malena vegan i u jogi i kako bi rekli "guru", dakle živi život izrazito tjelesno zdravo. No kako je glavni učitelj, morao je putovati po svijetu kako bi održavao redovita učenja. I da bi mogao putovati, morao se cijepiti protiv covida. Nakon trećeg cjepiva je klonuo i potpuno oslabio i postao sjena čovjeka kakav je bio,. Treća doza ga je zdravstveno uništila. Toliko o tome da cijepivo nije štetno
Pronađite snimke koje pokazuju kako se ljudi tresu i otežano govore, kao da su stalno pod elektrošokom. Bila je čak neka organizirana grupa znanstvenika i doktora oštećenih cjepivima - redom se tresli, neki sjedili u invalidskim kolicima, jedva govorili. Karijere im uništene. Imali su za cilj iznošenje istine u javnost i tužbe.
Ili pronađite one koji su pokazivali kako im vene svijetle pod crnim svjetlom - zbog enzima luciferaze. U nekim američkim gradovima su instalirali javnu rasvjetu s crnim svjetlom, zašto? Prirodu Pfizera i sličnih - ne treba ni spominjat. A to je samo promil, već tada dostupnog razotkrivajućeg materijala - za one koji imaju oči i uši. I u mom malom gradu se je štošta dalo primijetit i čut, mada se ljudi trude skrit štetu ili smrt bližnjeg kao zmija noge, time stajući na putu istini.
Ili, evo još jedan vrlo dobar način na koji se može prokazat cijela ta situacija - tko je sve stajao iza i podržavao cijepljenje i mjere? Da vidimo:
HDZ - uključujući Plenkovića i Alemku -eksperimentirajmo na našoj djeci- Markotić, Vatikan, Rimski klub, Black Rock, britanska kraljevska kruna, veliki bankari i industrijalci, medijski moguli, Hollywood, Trump, Putin, američki demokrati, kineski režim, EU birokrati, nastavite niz.. - sve redom ljubitelji istine i čovjeka.
Probao, i opet su me vidjeli.
Probao, i opet su me vidjeli.
Ali ti nitko ne zamjeri. Namažeš se tekilom i limunom, trčiš gol po ulici, pljačkaš banke i niko ti ne zamjeri. Kažeš na sudu prijana posla i gotova stvar.
Nije isto manageri i političari.
Izbor managera je izbor uprave, ne radnika. Njihova loša odluka je njihov izbor, nema veze s radnicima.
Izbor političara je izbor glasača koji daju glas (obično) prema obećanjima i nekakvoj političkoj povijesti.
E sad, ako obećanja nisu izvediva - malo ljudi to može znati u startu. Ako se obećanja ne ispune - čekaj četiri godine, dotad se dosta zaboravi. A svo pravo odlučivanje je u biti odluka nekakvih savjetnika iz sjene jer političari najčešće jesu samo "front face".
Zanima me je li McArthur Wheeler mogao ostvariti nekakvu financijsku dobit, jer se njegovo ime i prezime, njegov slučaj, koristi u znanosti kao primjer ?
Da li je on mogao da cepa koji milijun dolara za korištenje nekakvih autorskih prava ?
Ima li ovdje pravnika s tim efektom, ili onih koji znaju odgovor ?
Izvrstan tekst a i tema je odlična i vrijedna spominjanja !
Postoji li mogućnost da je Dunning-Krugerov efekt efekt neke biološke funkcije našeg organizma ili samo efekt usvajanja znanja ?
Stariji tehnički voditelj mi je jednom objasnio da pozicija starijeg inženjera podrazumjeva svakodnevni ples između Dunning-Kruger efekta i Impostor sindroma :D
Nejverovatno je kako se odmah pojave COVID stručnjaci, čim namirišu potrebu da podjele svoju pamet sa nama običnim smrtnicima odmah su spremni sa svojim činjenicama bez dokaza, sa svojim stavovima koji postanu činjenice ako ih dovoljno dugo ponavljaš..... Ali đaba, oni su uvjereni u neku višu silu, u ONE gore što odlučuju sve.... uglavnom uvjek je netko drugi kriv jer su potpuno nesposobni preuzet odgovornost za išta. Ako nisu ONI krivi kriv je BOG, samo ja nisam nikad - savršena mantra!
Tragično je da i u članku o Dunning-Krugerovom efektu još uvjek ustraju na svojim nebulozama, ali takav je svijet danas i nažalost najtupaviji su najglasniji!
..
Da li je on mogao da cepa koji milijun dolara za korištenje nekakvih autorskih prava ?
..
-može.. naravno ako hollywood pokaže takav interes za franšizu..
-kako to ide.. prvo mora biti nešto zanimljivo, filmski, .. što bi to u slučaju limunovog soka bilo? glpost? komedija? .. nema ništa tajanstvenog, nema priče, nema epiloga.. nema anegdote, nema mesa za franšizu, osim na extremnu glupost kao glup-i-gluplji-na-kvadrat.. parodije..
-i što bi franšiza kao teoretski izvor zarade štitila? npr limun? -ne može.. tj možeš kupus, ako ga zaštitiš kao varaždinski, ali ne kupus-generički... tj to bi morao biti neki spešl-sorta limun, a nije.. recimo izmislimo, lopovski limun ili limun za pljačku, nevidljivi.. no znamo da nije, da je isti.. varaždinski kupus nije isti, boja, list, .. pršut itd.
-što recimo ima franšiza.. npr majice s likom.. limuna? .. da je elijen iz a51, da je neki alf-malmakijan.. da je mr.spok sa šiljatim ušima ili klingonac, tad taj lik zaštitiš, supermanov s-znak.. logo, boju.. no u slučaju limuna nemaš ništa takvog, nema 'mesa' za franšizu, nemaš što štampati na šalici za turističke suvenire, dok na lohnesu to možeš, štampaju neku sjenu-grbu kao plentosaura.. no ne mogu zaštititi kao lik kao što ne mogu zaštititi lik vjeverice ili lisice.. ali možeš lik mickeymousa-šilje-zeca.. to je franšiza, snjeguljica-disney, čitav biz čak s vlastitim mickeymouse novcem.. .to je ono što možeš zaštititi, brandirati, do te mjere da sama negativ-cjena obrisa glave-ušiju mickeymousa ima status branda-prepoznatljivosti kao i cocacola brand ili nagrižena jabuka applea.. to je franšiza, ono što uključi kao dijelove, ono što štiti..
-što ima limunski lopov? .. nema uši, nema ime, nema ni cagere swis-željeznice, nema ni nos alfa-malmakijana, nema ni klingonski jezik.. nema ni neku sjenu-čudovište, npr ono s crvenim očima, nešto što bi bio kao prepoznatljiv logo-znak-brand.. nema ništa, dok limun nije dovoljan, generički pa ne može biti temelj zaštite.
-jel to način pljačke? modusoperandi? -nije.. samo uvjerenje da je nevidljiv, dok je pljačka 'klasična', uđeš s pištačem i tražiš novac, jedino što je on vjerovao da je nevidljiv.. no to je njegovo uvjerenje, ne način, jer je jednako i drugi pljačkaš istim pištačem, došao i tražio novac.. pa sam način pljačke nije jedinstven, .. bio bi da je npr zmajem preletio s krova na krov, da je prokopao tunel, da je .. bilo što jedinstvenog.. ali nije. .. upravo to nešto mu fali, osim uvjerenja-gluposti da je nevidljiv, na osnovi pisanja nevidljivom tintom.. onak, glupo, no štaš.. može za parodiju, no nije za biz-franšizu, jer čak ako bi postalo nešto kao sinonim-parodija za glupost, koji bi to bio znak, ako ne limun.. a limun ne možeš pravno zaštititi.. tj tad nije vlasništvo kojim kontroliraš biz nego javno dobro, .. pa ako stvoriš biz svatko može generički kopirati bez naknade.. i zato nitko nije zainteresiran.. jer za svaki marketing-biz-razvoj moraš uložiti novac a ako uspije tad bi svi mogli kopirati jer nema osnove zaštite, neke jedinstvenosti.. npr da je to limun kojeg je osobno uzgajao, neki iz klase čarobnog graha.. koji recimo svjetluca u mraku, odnosno varaždinski kupus, kranjska kobasa, drniški pršut, vina, itd imaju gaografsku zaštitu-registraciju pa nitko drugi ne može koristiti taj naziv, no za biz to nije dovoljno.. samo bi eliminirali mogućnost fejkanja.. a ni to ne mogu jer nisu jedinstveni limun u toj priči..
-da postoji nešto kao glupi limun, sorta.. tad bi to moglo biti, no tad već netko ima zaštićeno ime-vlasništvo.. tj ako ga zamjenimo za varaždinski kupus, tad bi netko teoretski mogao kupiti tu franšizu i kao vlasnik branda varaždinskog kupusa imati zaštitu u svijetu, no ne bi time mogao proizvoditi film, šalice, majice.. nego kupus.. a to ga ne zanima, kao ni cocacola, domaćica-kraš itd..
-hakerski filmovi-franšize.. ono, on nešto opiše, kako je prošao firewall, .. pa dođu u zatvor i sklope ugovor, tad se sve što se kupi-ugovori smatra dijelom vlasništva franšize, npr nickovi..
-mada originalni vlansik-autor, hacker, .. poistovjetiti ga u tome kao slikar-umjetnik, stvaraoc bilo čega, autor.. recimo stvori neki algoritam, soft ili ima način kako probije, kao obijač brave.. ima pravno status umjetnika-autora.. u ovom s limunom nema takvog osnova, nije napravio nešto.. nije čak ni uspio jer nije bio nevidljiv, dok je neki hacker probio sustav ili ubacio virus.. bio je nešto, ovaj je ništa, samo glup.. a glupost samu ne možeš zaštititi i od nje nema zaštite :) ..
-mada bi bila izuzetno unosna franšiza, glupost.. no univezralno dobro, generička.. pa nije zaštitljiva-jedinstvena, ni po boji, naciji, vjeri, jeziku, lokaciji.. univerzalna i javno dobro.
-tj morao bi smisliti neku osnovu po kojoj bi bio jedinstven, ono nešto u tome.. neka koštica.. a tog nema ili za sad nitko nije primjetio mogućnost.. tj to što nešto ne vidimo, ne otkrijemo ne znači da ne postoji, no do sad bi već hollywood to vjerojatno otkrio pa tako možemo zaključiti da vjerojatno ne postoji, kao i neko piratsko zlato i sl.
-kad bi tako nešto postojalo, kad bi hollywood to uvidio.. tad bi sklopili ugovor i od njega kupili prava... i postali tako legitimni vlasnici ..
-tj pravni problem-vakuuma, vlasništva.. dok nije nečije, ničije.. npr mjesec ili prva vozačka dozvola.. tad možeš od bilo koga kupiti bilo što. npr od susjeda pitaš za komad zemlje koja nije njegova, no vlasnik ne postoji.. on ti proda i to je već temelj, tvoje.. pri čemu je samo pitanje ima li on pravo prodaje.. tj ako ipak posotji vlasnik i otkrije se tad nema.. no dok se to ne otkrije, ima.. pa je tako papa i španjolski kralj dao novi svijet portugalu-španjolskoj itd.. pokretom ruke..
-sutra nam trump može prodati mjesec ili sjeverni pol.. ili kinezi..
-važno je samo taj prvi korak, npr autor slike proda svoju sliku.. imaš kupoprodajni ugovor i to je to.. jel on vlasnik? jel ukrao... ili jel to fejk.. ako nema osporavanja tad je legitimno bez daljenjeg izvora-potvrde, u primjerima kad se procjenjuje autentičnost neke slike ili fejk kao i pravo vlasništva, npr ukradeno pa se mora vratiti vlasnicima itd. .. u slučaju limuna tog problema nema, no nema ni osnove što bi se prenjelo kao vlasništvo.. jer limun to nije a ni pljačka.. samo uvjerenje da je nevidljiv, glupost.. nazovimo to limunski nevidljizam kao neku novu vjeru ili brand..
-što drugo može prodati? .. npr život u zatvoru, ako nije filmski zanimljiv, cijena nula.. nema ništa drugo osim te glupe ideje-uvjerenja.. a to samo nije dovoljno za zaštitu vlasništva, tj vlasnik bi posjedovao što? pravo na uvjerenje da je nevidljiv? .. više vrijede mickeymousova uha, jer su stvar koja se mogu zaštititi i izvor zarade, tj pokušaj imitirati takvu sjenu ili nagriženu jabuku i eto tužbe-naknade vlasnika čim to primjeti..
-da je barem imao neki recept za cjeđenje-pripremu limunade.. nema.. pa tako nema ni franšize, barem za sad a 99% i neće..
e, druže....ajd malo smanji doživljaj...
SRAMI SE!!!!
------------
Ostavite Doc-a na miru. Derite po meni. Slobodno.
Ionako to ne smeta previše, nego mi daje poticaj da budem još bolji.
Za vrijeme pandemije c-19, čak su i kod nas fizički nastrali na doktore medicine.
Krenite ne nekoga tko vam može vrlo lako i drago volje, uzvratiti milo za drago.
Izjavom o odricanju od odgovornosti.
6. osobno znam provjerenu priču
Treba biti pošten pa uvijek gledati ukupnu sliku stvari.
Jedna osobna priča, jedna anegdota, a na svijetu milijarde ljudi.
Neki kihnu od cjepiva, neki od uboda pčele, neki na semaforu, pa opet ne prestajemo sa svim tim ugrozavajucim aktivnostima.
Uglavnom ih ponavljamo jer mnoge donose puno vise koristi od stete za sve nas.
Tesko je kada bas tebe poklopi, ali nekoga mora. Neki puta ljudi dobe i na lotu, neki puta ih ih grom opali. To je tak.
Postoji li mogućnost da je Dunning-Krugerov efekt efekt neke biološke funkcije našeg organizma ili samo efekt usvajanja znanja ?
Osim usvajanja znanja, možda - ako bi kognitivna disonanca bila biološka funkcija? Ili je i ona efekt biološke funkcije? Možda kolega PzK zna nešto više o tome.
Zanima me je li McArthur Wheeler mogao ostvariti nekakvu financijsku dobit, jer se njegovo ime i prezime, njegov slučaj, koristi u znanosti kao primjer ?
Da li je on mogao da cepa koji milijun dolara za korištenje nekakvih autorskih prava ?
Ima li ovdje pravnika s tim efektom, ili onih koji znaju odgovor ?
Svaki put kad D-K efekt prouzroči neku financijsku štetu u svijetu, Wheeleru se isplati 0.1% od ukupne štete.
Nejverovatno je kako se odmah pojave COVID stručnjaci, čim namirišu potrebu da podjele svoju pamet sa nama običnim smrtnicima odmah su spremni sa svojim činjenicama bez dokaza, sa svojim stavovima koji postanu činjenice ako ih dovoljno dugo ponavljaš..... Ali đaba, oni su uvjereni u neku višu silu, u ONE gore što odlučuju sve.... uglavnom uvjek je netko drugi kriv jer su potpuno nesposobni preuzet odgovornost za išta. Ako nisu ONI krivi kriv je BOG, samo ja nisam nikad - savršena mantra!
Tragično je da i u članku o Dunning-Krugerovom efektu još uvjek ustraju na svojim nebulozama, ali takav je svijet danas i nažalost najtupaviji su najglasniji!
Svojim riječima si vrlo dosljedno opisa covid-propagandu, pa i sebe. Bjavo!
Treba biti pošten pa uvijek gledati ukupnu sliku stvari.
Jedna osobna priča, jedna anegdota, a na svijetu milijarde ljudi.
Ali velik broj ljudi ima nekoliko priča, samo ih se slabo sluša.
