Bivši šef Googlea "popljuvao" njihovu radnu etiku,

Gugl je treš firma već 15 godina, okrutnan monopolist i zatirač slobodnog weba sa prikrivenim plaćanjem indeksacije putem oglasa, al lik veli ono kaj je bjelodano svakoj normalnoj osobi i onda povlači to jer će gen-z teletabisi  vriskati u očaju neslaganja.

Ravnoteža privatnog i poslovnog života je hvale vrijedan cilj i dugoročno sigurno ima pozitivne efekte. Ovo što je rekao za rad od kuće je 100% u pravu, to nije rješenje za usklađivanje privatnog i poslovnog života ako i dalje moraš visiti 12 sati dnevno na računalu a rezultati su lošiji jer gubiš kontakt s kolegama, instant razmjenu informacija i ideja. Odradi normalnu satnicu, imaj slobodan vikend ili dan u tjednu, omogući radniku da si pomakne radno vrijeme ako mu je potrebno radi privatnih obaveza i svi sretni.

Što se tiče start-upova, isto je u pravu, niti jedan od njih neće ništa napraviti ako suosnivači budu radili od kuće.

... ono, kad misle da su pametni (što bi inače predavači na stidijima mogli biti..) samo dokažu da su mediokreti i niže, no nisu problem kreteni u svijetu, nego 'mi' ostali 'pametni', u kontekstu predavanja, 'mi' koji takvima dajemo značaj, predavanje studentima, kao da nam treba ovakav dokaz da je kreten, ... a tad da studenti ne trebaju učiti od takvih, tj krivi smo 'mi' jer kretena s milijardama vidimo kao pametnog-znalca-stručnjaka, upavo kao izreka 'car je gol', pri čemu je bitno ono car, ne to kako je obučen ili gol, pri čemu biti car može svaki kreten ako se nađe u pravo vrijeme na pravom mjestu kao i dobiti jackpot.

-odnosno, jednu stvar studenti mogu (moraju) naučiti.. greške se rade, nakon tog se ne stane, popravi se, ispravi, sanira koliko može i ide se dalje.. učiti bi trebalo na tuđim greškama, no većina će ipak učiti na vlastitima.

-neovisno o tome što je lik kreten, on je 'car' tj i dalje ima milijarde, dok nam zapravo nije važno kako je obučen ili gol.. tj nije nam važna 'istina'.. koja u ovakvim primjerima ne posotoji, tj postoji samo tumačenje, ideologija, pravila kao radno vrijeme, etika.. nešto u čemu zapravo nema 'istine', nema činjenice kao u fizici-kemiji-matematici.. stvar tumačenja ili trenutka, kao rad od kuće, povezan s pandemijom, pri čemu se izuzetak-extrem ne treba uzeti kao referenca-pravilo pa tako ni rad od kuće ne može biti nešto što će se u doba lockdowna i pandemije navoditi kao primjer 'za nešto' (kao dokaz, bilo koje teorije koju nekto iznese, nevažno jel točna ili pogrešna).

-što nam (nama ili studendima, ostalima koji nešto iz primjera mogu 'naučiti') ovaj primjer govori? .. govori 'car je gol'.. no to je nekad bilo stvar 'istine' koju se podanici nisu usudili reći caru, bojeći se za svoj interes primarno, ne imajući kriterij što je činjenica (time recimo i 'istina', pri čemu ne miješati činjenice koje su dokazive i istinu koja može ovisiti o tumačenju, pogledu, vjeri, navici, osobni stav, kao što je bolje ili za koga, koji sladoled je bolji.., primjer rat ukaina-rusija i navijačke strane koje će ovisno o strani interpertirati događaje na bojištu, kao i atentat na trumpa ili anketne bodove za izbore.. navijački kriterij, tj krtiterij koji nije primarno na objektivnim činjenicama nego ovisi o strani, interesu..). .. upravo to je svrha izreke, 'car je gol'.. kao što sve priče-basne za djecu imaju pouku-mudrosnicu, dok se prosječan mediokret zadovolji time da procjenjuje odjeću cara ili ostalih, pri čemu zapravo nije riječ o odjeći, jer opet, nevažno je što je car gol ili obučen.. važno je to što se licemjerno govori ono što se želi čuti, poltronstvo, autoritet, interes.

-licemjerna interpretacija 'istine', u bezbrojnim primjerima, npr domaći popularni likovi iz priča i bajki, kao rimac i prezentacija vozila koje ne vozi, dok su isti novinari godinama interesno ulizičko interpretirali njima odgovarajuću verziju istine.. tj opet licemjerni primjer, jer mediji prenose recimo gaf-grešku kretena, pri čemu 'zaborave' da oni (mediji) konstantno to rade, licemjerno-interesno, u skoro svakom članku, jer to je 'car'.. kao što je to npr musk ili bilo koji milijarder..

-kretenizam na kvadrat, jer takve kao predavače daju studentima.. od kojih će naučiti što? .. ono što traži biz? realnost? interes? ili suprotno kao etika, pravila, teorija? što student treba naučiti iz ovakve priče, iz poslovice car je gol i realnih primjera u svijetu ako žele 'uspjeti' npr biti milijarderi? .. dobijemo rezultat da svaki klinac želi biti drogdiler jer vidi da on ima novac, tj kao karikiran primjer kako negativnim licemjernim pravilima igre učimo studente, tj čak ih više ne učimo onim teoretskim idealima, kao jednakost, sloboda, pravo, .. nego kako biti milijarder, odnosno ne reći caru da je gol dok nam to donosi korist, .. interpretacija istine ovisno o interesu-koristi, oportunizam... a to učimo djecu dok smo 'svi mi' zapravo jednako krivi i jednako oportunisti uz zagorsku poslovicu o susedu i tužbi-korisit, 'da mi krepa krava'.. (na pitanje što želi ako susjed dobije duplo).

-treba li 'djecu' učiti realnosti ili željenom čak idealiziranom društvu-etici? stvarnost je stvarnost, kad se sukobi s teorijom teorija se odbacuje.. svi smo pragmatični oportunisti, ako ništa drugo za parking mjesto pa i do te mjere da se jalni smijemo drugima kad su u problemu koji i nas same često muči, npr kad susjed dobije kaznu za parking.. jer tako lakše podnosimo to što često ne ulovimo parking mjesto? svi smo u tome isti, ljudi uključujući vrline ali i mane.

-car je gol, samo po sebi je to kao činjenica-stanje nevažno.. važno je kako se prema takvim interpretacijama odnosimo, s koje pozicije-interesa, npr mediji koji prenose bulšitiranje na kvadrat nekritički.. no i svi mi kao konzumenti takvih sadržaja jer i bigbrother je ogledalo nas samih, krivi smo 'mi' što pušimo takvu spiku, što ih interesno 'trpimo' kad znamo da je to laž, no oportunizam je realnost, ne idealizam .. a djecu treba učiti što? preživljavanju, realnosti ili teoretskom idealu? .. istovremeno ćemo davati oba odgovora za-protiv, da-ne.. jer to je tako, ljudski...

 Je je. Bašsvi rade punom parom kad šefa nema na vidiku... Malo naivno to zvuči...

 
Radim 4-dnevni radni tjedan, jedan obavezan dan u uredu, ostalo od doma vec 2 godine. Firma u kojoj radim je narasla od 100 ljudi kad sam dosao do 250 s uredima u EU i US u medjuvremenu. Rast po kvartalu nam je brutalan.
Poanta rada nije da se "radi" - sjediti za ekranom i klikati gluposti mozes i u uredu i doma, cilj je da se postignu ciljevi. Vodim tim ljudi i iskreno me zaboli da li rade od doma 4h na dan umjesto planiranih 8 ako je sve planirano ostvareno u roku i na zadovoljavajuc nacin. Ovakvi zaostali koncepti da moras sjediti 8h u uredu i neko te mora paziti da stvarno radis su glupost i top radnu snagu vise nikad neces vise dobiti da pristane na to, ta vremena su prosla.

 Hoćeš hoćeš. Navala posla je prošla, otkazi se dijele šakom i kapom. 

 Davne 2000 u "merika" prica meni "rodbina". Posao voditelj tima na gradilistu za otklanjanje zabranjenih materijala koji su se koristili u gradevini u proslosti tipa olovne boje, azbest i slicno. Mjesto radnje New York. Kaze prvu godinu kraj godine sef/vlasnik firme dijeli bonuse. Vadi on cek i kaze sefe mislim da si pogrijesio koju decimalu. Kaze sef napravio i nasao si poslao kao ostala 4 tima ove godine. Sto se mene tice mozes na havajima kraj bazena cijelu godinu piti koktele ako ces napraviti i dobiti ovoliko posla. 

Koga brige jeli radis punom parom ili na pola pare, bez pare? Razmisljas veoma naivno. Bitan je ucinak. Ili prikazivanje ucinka. Sve ostalo je demagogija.

p.s. office space je genijalan film! Kategorija idiokracija, meni mozda drazi.

 Naravno, zato i napominjem prikazivanje ucinka.

Jos davno sam citao vijest o studiji koja je pokazala da na radnom mjestu korporativnom/uredskom vise napreduju oni koji pricaju kako puno rade i posao uvaljuju drugima nego oni koji zapravo rade i sute. 

 Rekao bih da nije uzas sto postoji nego sto je postalo "standard".