Dvoličnost!

Gledaj ta priča se može interpretirati na dva načina, otud i ova dvoličnost. Prvi je učestala naklonjenost oca ka starijem bratu i prijezir mlađeg brata, dok je moguće reći da je otac neizmjerno volio oba brata i proklinjao ovog mlađeg što je ostao kao uspomena na njihov veliki gubitak.

Pouka ove priče je možda skrivena u nekim turskim običajima koje ja ne znam, ali probaj se možda orijentirati prema ovome što sam gore spomenuo.

Pojednostavljeno rečeno: kažeš (radiš) jedno --- misliš (radiš) drugo. Umjesto da je rekao ocu da je jelo vruće (ljuto) i da pazi na to, on kaže da se sjetio pokojnog brata. Dozvolio je ocu da isto nastrada. Za mene pošto volim ljuto - jako papreno ( i meni to ne smeta) znam kako to izgleda kada nekome kažem da nešto nije ljuto, a u biti je ljuto - jako papreno. To bi bio jedan od XYZ primjera, možda si i ti nekog zeznuo na tu foru (ne)namjerno.

 To ti je vidljivo iz našeg (svjetskog) političkog života. Neću spominjati naše jer mi je muka od njih, Ameri su u Libiji radi zaštite civila - LAŽ , radi nafte i svoje love ISTINA. Demokracija se vrti (prodaje) zbog kapitala, a ne naroda. A definiciju dvoličnosti neznam - za sebe smatram da nisam dvoličan. Nadam se da sam ti pomogao i  ***** SRETAN USKRS *****

Moja vizija, mali plaće jer ga je opeklo, a laže ocu da plaće zbog brata. Otac se isto opeče, ali kaže ovome da plaće jer je on preživio. Otac plaće jer je razočaran što mu sin laže i iznevjerio ga je jer ga nije upozorio da je vruće pa se i on sam opekao