Programiranje u C++-u - pitanja i odgovori

U svoj objekt možeš staviti što god želiš tj. kako to definiraš u samoj klasi. Dakle, do objekta je.

Jedno od svojstava C++ je skrivanje podataka tj. ne dopušta se direkta izmjena nekog podatka jer to za sobom može povlačiti i neke druge izmjene u programu koje bi programer eventualno zaboravio ili sl. Zato se često takvi podaci stavljaju kao privatni, a funkcije koje im pristupaju kao javne (npr. get i set funkcije):

class A{
    private:
        int n;
    public:
        int getN() { return n }
        void setN(int x) { n = x }
};   

Za inicijalizaciju i deinicijalizaciju objekta. Konstruktor se pokreće kad se objekt stvara a destruktor kad se uništava. Najlakše je to prikazati dinamičkom instancom klase:

class A{
    public:
    A(){
       cout << "Objekt stvoren!\n";
    }
    ~A(){
       cout << "Objekt uništen!\n";
    }
};
int main(){
    A *p;
    p = new A(); // poziv konstruktora
    delete p; // poziv destruktora
    return 0;
}

Tu je sad puno teorije koja uključuje preopterećenje konstruktor, rad konstruktora i destruktora s statičkim objektima itd..

Klasa je opis - ne zauzima mjesto u memoriji. Objekt zauzima mjesto u memoriji.

1) Boldano. Pa ako je taj objekt kruznica, da, onda u neku ruku diktira. Reci mi, jesi li ikada vidio kruznicu s negativnim radijusom? Inace, samo po sebi, ti mozes staviti kao radijus bilo sto.

2) Sluze ti kao access specifier-i, tj. odreduju razinu pristupa clanovima (i funkcijskim i podatkovnim) sto je jedan od temeljnih nacela OOP-a - data hiding iliti skrivanje podataka

public - svi clanovi pod public su dostupni od bilo kuda gdje je objekt vidljiv

protected - clanovi pod protected su dostupni samo clanovima iste klase, klase prijatelja i clanovima izvedenih klasa (deriviranih, kako ti je draze)

private - clanovi pod private su dostupni samo clanovima iste klase i klase prijatelja

3) Da, klasa je nacrt za objekt. Ti dakle pises neku klasu i definiras njezine clanove i sve to. Kad stvoris objekt, stvoris ga na temelju nacrta klase, objekt je tada instanca te klase..

EDIT: A joj, al se trgamo da odgovorimo

Problem je u tome što Win7 traži Admin ovlasti sa UACa da bi neki program mogao prtljati po C: disku.

Rješenje - Run as Administrator ili preseli sve na neku drugu particiju di UAC nema nekog interesa.

Dobro si rekao.

Premissioni postoje ali u nekom jednostavnijem obliku nego na linux sustavima. Veći dio uloge igra UAC koji ne dopušta svima modifikacije pod C: disku i drži specijalne "permissione" na folderima od samih windowsa (od update isto) i bez posebnog preuzimanja ovlasti takve foldere ne možeš ni otvoriti a kamo što drugo.

Ugl. C: je kompletan pod nadzorom + specijalni fajlovi i folderi na drugim mjestima koji su vezani za funkcioniranje samih windowsa (čak i thumb.db fajlovi).

Ostalo je pod ovlastima onog usera koji je kreirao taj folder (admin ili power user, nekad i obični user) dok \Public mogu svi modificirati.

\Users\ime_usera\ je pod potpunom kontrolom tog usera osim thumb.db fajlova (i još nekih). Dakle, bilo bi dobro kao home od projekta postaviti \Users\ime_korisnika\Projekti. Za sve ostale lokacije IDE ili što već treba pokretati kao Administrator tj. "Run as Administrator".

Malo smo u offtopicu ali pitanje vezano za nedostupne fajlove i probleme kod pokretanja vidimo barem 2-3 puta na 5 stranica tako da... Ovo će poslužiti nekome.

[edit] - ovo se odnosi samo na Vistu/Win7/Win8 i ostali 6.0 kod, XPu se živo hebe di ćeš pisati, samo da fajl nije u uporabi (mada i to uspije zabrljati kad locka fajlove i čitave foldere iz samo njemu znanih razloga )

[edit 2] - kad smo već kod specifičnosti dozvola, ima nešto i u Registryu. Ako niste admin tj. UAC nije dao dozvolu, sve osim HKCU je off limits (osim za čitanje). Dakle, HKLM koji je ponekad dosta bitan je dostupan samo za čitanje...

Hvala svima na pomoći zanima me još čemu služi ova oznaka ::, da li točka služi samo da mi ona povezuje objekt sa funkcijama koliko sam uspio vidjeti u par primjera?

To je operator za razlucivanje podrucja( scope resulution operator). On se najcesce koristi kada pristupas clanovima nekog imenika (namespace):

std::cout << "Hello World" << std::endl;

sf::Image slika();

Zatim se koriste kada neke clanove klase definiras izvan deklaracije klase :

class Player{
private:
      static int numPlayers;
      int playerIndex;
      int health;
      int xPos, yPos;
public:
    Player();
      void move(int xOffset, int yOffset);
      void damage(int lostHealth);
      static int getNumPlayers();
}

Player::numberOfPlayers = 0;

Player::Player(){
      numPlayers++;
      playerIndex = numPlayers;
      health = 100;
      xPos = 0;
      yPos = 0;
}

void Player::move(int xOffset, int yOffest){
      xPos += xOffset;
      yPos += yOffset;
}

void Player::damage(int lostHealth){
      health -=lostHealth;
}

int Player::getNumPlayers(){
      return numPlayers;
}

Kada nekom od tih clanova pristupamo preko objekta onda koristimo . :

Player enemy;
...
enemy.damage(10);

, kada preko reference ili pokazivaca onda koristimi -> :

Player* mainPlayer = new Player();
...
mainPlayer->move(10,10);

Zatim, kada preko imena klase, pristupamo statickim clanovima klase onda koristimo operator razlucivanja pdrucja.

std::cout << "Number of Player" << Player::getNumPlayers() << std::endl;

I kada operator razlucivanja podrucja nalazi ispred imena varijable ili funkcije, a ispred njega se ne nalazi neki indetifikator, onda se odnosi na to da ta varijabla ili funkcija dolazi iz globolnog podrucja:

#include <game.h>


//globalno podrucje
int numPlayers = 10;

bool checkNUmPlayers(int numPlayers){
    if(numPlayers != ::numPlayers)
              return false
    return true;
}

Dakle ovdje imamo dvije varijable s indetifikatorom numPlayers, jedna je od njih lokalna tj. pripada funkciji, a druga je globalna. I ako hocemo koristiti globalnu, onda moramo to naglasiti pomocu ::. Koristenje vise varijabli sa istim imenom (kao u zadnjemu primjeru) se smatra losom praksom.

Loša je praksa korištenje globalnih varijabli, a korištenje :: tj. scope operatora je svakako preporučljivo kada se pišu tijela metoda (funkcija članica). Štoviše, svaka funkcija čije tijelo se napiše unutar definicije klase a ne korištenjem scope operatora je automatski inline tj. umetnuta funkcija, što je pogubno za performanse ukoliko je takva funkcija kompleksna.

Inline je zamišljen da bi povećao performanse tj. da izbjegne traženje i odlazak programa na lokaciju zadane funkcije već da njeno tijelo odmah kopira na mjesto poziva. To super radi za npr. obične get i set funkcije, no ako je funkcija velika i kompleksna onda može doći do raznih problema:

1) May increase function size so that it may not fit on the cache, causing lots of cahce miss.
2) After in-lining function if variables number which are going to use register increases than they may create overhead on register variable resource utilization.
3) It may cause compilation overhead as if some body changes code inside inline function than all calling location will also be compiled.
4) If used in header file, it will make your header file size large and may also make it unreadable.
5) If somebody used too many inline function resultant in a larger code size than it may cause thrashing in memory. More and more number of page fault bringing down your program performance.
6) Its not useful for embeded system where large binary size is not preferred at all due to memory size constraints.

Pozz

Instalirao sam Borland 5.02 i imam jedan problemcic, tek sam poceo sa programiranjem i radio sam jedan primjer, i kad stavim getch() kaze mi da je nedefinirana funkcija, koliko ja znam bibloteka stdio.h

sadrzi funkcije za unos i ispis tako da neznam u čemu je problem

EDIT: rijesio sam stvar..:)

Jedino sto mi pada na pamet je da u header fileove postavis guardove(ako vec nisi), i onda pomocu pretprocesorcskih naredbi ukljucis naredbu po zelji. Npr.

Header:

header.h

#ifndef HEADER_H
#define HEADER_H
...
...
#endif

Ovo gore iznad, sprjecava da pri kompajlanu neki header greskom ukljuci dva puta. Za ovo sto ti zelis, #define HEADER_H je dovoljno, #ifndef HEADER_H i #endif sluzi za ovo sto sam naveo.

I sada ako hoces da neke naredbe budu ukljucene, kad ukljucis ovaj header onda samo dodas:

#include "header.h"
.....
#ifdef HEADER_H
//naredbe koje zelis da budu ukljucene
#endif
....

A ako zelis neke naredbe iskljuciti kada ovaj header bude ukljucen, onda koristis #ifndef:

#include "header.h"
.....
#ifndef HEADER_H
//naredbe koje zelis da budu iskljucene
#endif
....

EDIT:

Ispravljeno.

Ne mozes koristiti lista_polje.h kao makro ime jer to ime sadrzi tocku. Po obicaju marko imena pises veliki slovima i odvajas donjom crtom. Dakle u datoteku lista_polje.h stavi ono #define LISTA_POLJE_H

I onda ako hoces ukljuciti continue kad je ukljucen lista_polje.h, onda radis:

#ifdef LISTA_POLJE_H
continue;
#endif

Dakle ako si includas lista_polje.h u tu datoteku, ili neku od datoteka koja vec ima includano lista_polje.h, naredba continue ce biti ukljucena u program.

Ako hoces iskljuciti naredbu continue, onda umjesto #ifdef koristis #ifndef.

Oprostite moze li mi itko pomoci rijesiti ovaj zadatak? hvala unaprijed!

Napisati program koji ovisno o unesenom broju ispisuje ispis sličan sljedećem:

(broj redova i stupaca ovisi o unesenom broju, u ovom primjeru je to 5).

Ti hoćeš ovo?

unos:

5

ispis:

* ** *** **** *****

Ako hoćeš to, onda dvostruka petlja, vanjska ide od 1 <= n i na kraju svake iteracije ispiše razmak, a unutarnja petlja ide od 0 < i i ispisuje jednu zvjezdicu u svakoj iteraciji.