Nema više solidarnosti kao nekad i većina stvari se radi proračunato. Svi se drže one "Pomozi sirotu na svoju sramotu."
Misliš da je lako udomit nekog stranca iz npr. Sirije? Treba zaspat s spoznajom da ćeš se možda probudit bez one zlatnine, ili što već imaš od vrijednosti. Ili da ti će ti možda jedan dan pokucat policija zbog kakve bombe. Iako ta osoba koja živi s tobom nema apsolutne veze s bombom koja je ekspodirala prije dva dana u centru grada. Pa malo ljudi bi primilo i svog sugrađanina, a kamo li nekog stranca s bliskog istoka. Jako puno hrvata živi na rubu i nežele nikakav dodatan rizik, niti opterećenje na svoja i onako jadna primanja. Istina je da ovaj način razmišljanja nije "human" ali bit human znači odricanje o rizik, a ljudima je danas toga dosta.
A čemu nam služi država ako ćemo pojedinačno prihvaćati ljude? I ovako stalno dajemo novce za humanitarne akcije, za bolesnu djecu, o čemu bi trebao skrbiti HZZO.
Nemaju oni para za ništa. I onako svi imaju više rashode od prihoda kao i HZZO. Ti ljudi će ukoliko ih se primi dobrim djelom završiti na ulici ukoliko ne uspiju produžiti na zapad.