"Nekoliko" stvari koje klinci nece nikad nauciti

a ja iz rodilišta došao u 90-ki xD

i meni je bilo čudno,ali tako je....doduše ne igraju ''ko će bliže zidu'' ka' što smo se mi igrali,nego samo razmjenjivaju...

Ja ne kužim kako on uspije prebaciti loptu u moje dvorište... A nema kako šutati prema mom dvorištu. Oduvijek mi je to bila zagonetka. 

kod mene ista priča...koliko sam skužila današnji "nogomet" se igra tak stoje 10 metara jedan od drugoga i onda napucavaju loptu ko blesavi a jako su "precizni", valjda i tvoji klinci prakticiraju isti nogomet.

Gađale su se neke patke?

da patke i bio je nekakav saloon di su se gađali revolveraši

Jesam li jedini koji nikada nije krao trešnje? 

Nisi...ni ja ih nikad nisam krala. Susjedi su mi dali da uzmem šta želim. Al sam se popela na jabuku iz dosade pa nisam mogla dolje. Sjedila sam gore 6 sati i čekala da tata dođe doma s posla da me spusti 

a ja sam skakao i prvodio dane na 5m visokoj jabuci...

uvjek su me najurili na gol. Nešto su se bunili da ih prejako udaram u cjevanice ako igram, nikad mi nije bilo jasno zašto 

Pa je grozan. Svećenik je imao samo jedan auto.

Naš nije imao ni jedan. Ganjao je onaj prdljivi crveni Tomos. Još je imao zdrmani auspuh...svi su čuli kad je prolazio 

Ovaj današnji vozi Mercedes CLK 

 Imam još negdje album. poslikam ako se sjetim

 mi smo igrali i gumi-gumi. Jest da je bila "ženska" igra, ali kakvo bi bilo muško da ne dokaže da to "može bolje". Za adolescente, prije interneta;)
pikulanje. Skloništa/kućice(na drvu). Ja imao jednu na svom boru u dvorištu. davno srušenom. Igraonice s fliperima (i biljarom i video igrama) na žetone.
Tko je imao stol za ping pong bio je najpopularniji u kvartu:)

Evo još par: pošto nije bilo interneta nismo imali načina za mjenjanje sličica a falila ti je ona JEDNA sličica čudnovatog kljunaša pa su se ostavljale poruke u Dječjem klubu tipa " Tražim sličicu br 245 životinjskog carstva, za uzvrat šaljem duplikate sličica br.(i onda nabrajanje u nedogled)" isto tako su se ostavljale poruke " Želim se dopisivati s curama/dečkima od 7-15 godina na adresu blablabla"

Oni koji su imali dobre mame(moja također) su sličice skupljali i preko Mile.

Za vrijeme rata smo svaki tjedan dobivali pakete iz inozemstva. Paketi su bili puni igračaka,slikovnica,odjeće a slala su ih druga djeca za djecu Hrvatske(nešt tipa worldwide caritas), pakete smo dobivali i od firmi(čak i privatnih) u kojima su starci radili za svaki Božić, Sv. Nikolu, Uskrs. Uvijek su bile tone i tone slatkiša i igračaka.

Najvažnija zanimacija u osnovnjaku bilo je "kokanje sličica" Skupljale su se sličice nogometaša(više se ne sjećam kak su se zvale), sjećam se da sam jednom došla doma s potpuno naotečenim i plavim prstom od kokanja. Kasnije su došli Tazovi pa smo s njima kratili školske odmore.