Zašto postoje smjer vremena, život i smrt?

 priznaj da si se samo htio pohvalit da znas sta je entropija i koliko iznosi 0K u celzijusima 

Stani, pogledaj oko sebe, vidjet ćeš savršenstvo, ako za primjer uzmemo samo našu galaksiju možemo vidjeti da je sve u njoj pomno proračunato, ne shvatam ljude koji misle da je to tek onako slučajno nastalo.

Inače meni se najviše dopada ova grafika. 

 čemu, kad sam pokemon prema potrebi i prigodi: u vrijeme ručka - krka(t)ću, kad naleti dobar komad - pika(t)ću, noću - spava(t)ću itd. 

 U našoj galaksiji je sve toliko dobro proračunato da će se za 4 milijarde godina sudariti sa andromedom...

 Sudariti pregrubo zvuči, kao da ce biti neki nasilni sudar. U stvari samo ce se spojiti u jednu galaksiju, a nekih sudara zvijezda ili nebeskih tijela ce biti zanemarivo malo. Bar tako kazu :P

Stephen Hawking se ne bi složio s tobom.  Vrijeme je nastalo velikim praskom i od ta teče. Ovo tvoje zadnje pitanje nema smisla jer prije početka vremena nije postojelo prije niti poslije, ti termini imaj smisla tek nakon što je vrijeme nastalo.  A vrijeme ima i kraj , završit će onda kada i naš svemir.

Ljudi razmišljaju linearno u vremenu i jako nam je teško pojmiti koncept izvan našeg vremena.

Zamisli da imaš dva komada špage, i na jednoj špagi dvije točke, možeš reći gdje se jedna točka nalati u odnosu na drugu na toj špagi, ali ne možeš reći gdje se nalate u odnosu na neku reću točku koja je na drugoj špagi jer jednostavno te dvije špage nisu u nikakvom odnosu. (za ovo razmatranje ne gledaj na špage kao da se nalaze u istom prostoru, špage su dva nepovezna entiteta)

Ili pitanje, što je u tvom životu bilo prije nego si nastao. Ništa jer nisi tada postojao, tvoj život postoji samo u tvom kontekstu i kad umreš nestati će.

Isto je i s vremenom, ono postoji samo u kontekstu našeg svemira i nastalo je njagovim nastankom, pitanje što je bilo prije nema smisla.

Kreacionisti ne priznaju ni Darwinovu evoluciju niti abiogenezu. I u jednom i u drugom slučaju neki koriste argument entropije.

Iako sam dugo vremena bio oduševljen tom činjenicom da entropija implicira globalni smjer vremena, sada mislim da se taj pojam treba polako izbaciti iz fizike jer uvodi više mistifikacije nego što objašnjava i time šteti fizici i njezinom napretku, a potiče pseudoznanstvena shvaćanja. Historijski je njegova uloga dakako važna, no nakon (Gibbsove) racionalne teorije termodinamike u kojoj je entropija, ali i sve druge fenomenološke varijable termodinamike objašnjena statistički - teorijom vjerojatnosti unutar mikrosvijeta - nikakva mistična i neintuitivna entropija u tom smislu više nije potrebna. Argument za ovu tvrdnju može se upravo vidjeti i u samom tekstu: autor je potrošio veći dio teksta da demistificira entropiju kroz razne primjere koju su kreacionisti iskoristili kao vodu za svoj mlin. I na kraju se opet upada u istu zamku gdje se živim organizmima daje neka neobična specifičnost ("odlični raspršivaći energije") što će uz malo pokvarenog telefona i krivog shvaćanja opet dovesti do tumačenja kako i fizika potvrđuje da je život jako poseban, pa nužno i dizajniran, jer eto najefikasniji je u povećavanju entropije.

Slično napuštanje pojmova događa se (ili se barem treba dogoditi) s pojmom sile koja isto navodi na krivo razumijevanje osnovnih pojava: npr. gravitacija u općoj teoriji relativnosti uopće nije sila, već direktna posljedica svijenosti prostorvremena (polja), a u kvantnoj teoriji osnovne "interakcije" posljedica su postojanja polja, a ne nekog inherentnog privlačenja ili odbijanja objekata s nekom vrstom naboja. U oba slučaja, pojam polja ima fundamentalniju ulogu nego pojam sile i zato se pojam sile treba napustiti. Baš kao i pojam entropije.

Napretkom znanja i uvođenjem novih, prikladnijih i jasnijih pojmova za opis stvarnosti može se spriječiti krivo razumijevanje i mistificiranje znanosti. Pseudoznanost nastaje u okrilju znanosti, često kao nehotičan produkt loših interpretacija, ali i nepromišljenih simplifikacija koje znanstvenici rabe kako bi "približili" znanost javnosti (ali i sebi). Većina New Age teza nastala je upravo na modernim fizikalnim teorijama i umjesto da se kritički razmotre interpretacije tih teorija, znanstvenici se žale kako cvjeta pseudoznanost - a sami je zalijevaju! Najnoviji je primjer analogija gravitacijskih valova sa zvukom gdje je čak na službenoj objavi rezultata rečeno da nam se svemir "oglašava" kroz gravitacijske valove (što smo mogli i poslušati kao kakvo glasanje kitova) bez da je jasno objašnjeno od kuda proizlazi ta analogija. I onda ćemo se iščuđavati kada krenu ideje da je svemir živ i da nam poručuje da trebamo živjeti u miru i u skladu s prirodom i da su to potvrdila najnovija znanstvena istraživanja... jako tanka granica između ta dva svijeta, koliko god se takav skok činio "apsurdnim".

No postoji i jedan za znanost puno pogubiniji mehanizam od mističnih pojmova, a to je upravo pretenzija znanstvenika i pobornika znanosti da se iz krajnje redukcionističkih pristupa koji trenutno donimiraju mainstreamom odgovore i objasne sva, pa i ona najteža pitanja. I opet se to vidi na primjeru ovog teksta - naslov je "Zašto postoje smjer vremena, život i smrt?" - je li dan odgovor u tekstu - nije. Zašto nije? Zato što u iznesenoj argumentaciji postoji milijun skrivenih pretpostavki i teza koje nisu strogo (logički) dokazane, već se plauzibilno prihvaćaju, a u njima često leži "zec" i onda je odgovor zapravo "podmetnut", a ne dokazan (npr. Carroll, priznati teorijski fizičar, ovdje otkriva neke probleme). Ako bi se znanost željela prikazati kao kritička disciplina, onda ona ne smije kriti svoj doseg i opseg, a to znači da bi minimum trebao biti da se navedu sve pretpostavke na kojima stoje dani zaključci. Ima li znanost odgovor na pitanje smjera vremena, života i smrti? Nema, ima samo zaključke po analogiji iz jednostavnijih modela i arbitrarno ograničenih domena koji ne mogu po automatizmu dati najopćenitiji odgovor.

I u konačnici, u sukobu s kreacionistima, argument za ateizam ne bi smio biti da ne bi trebali vjerovati u "višu silu" jer znanost sve objašnjava (kad je ona jako daleko od toga), već u tome da razum ne bi trebao prihvaćati autoritet i ograničenje na spoznaju. Razum (pa možda čak ne nužno onaj u ljudi) ima beskonačan potencijal u spoznavanju kozmosa i sebe unutar njega i za to će razviti nepregledan niz metoda i pristupa, te uvođenje bilo kakvih ograničenja i pretpostavki samo ga sputava u toj misiji.

Moja pretpostavka je da postoji beskonačno mnogo različitih zatvorenih (ili poluzatvorenih) sustava - svemirova, svaki sa svojim različitim zakonima i svojstvima.

Oni se po načinu nastanka mogu podijeliti na dvije grupe:

1. oni koji nastali spontano

2. oni koji su nastali od "ruke" inteligentnog naprednog društva (moze to biti pojedinac ili grupa pojedinaca) u obliku neke napredne simulacije u nekom superkompjuteru da se tako izrazim, jer moj ljudski mozak je ograničen na taj način razmišljanja. A "domaćin" tom svemiru  je već postojeći svemir, taj u kojem se nalaze kreatori/programeri (koji opet moze biti iz grupe 1. ili 2.)

Teško je odrediti kojoj grupi naš svemir pripada i pitanje je da li ćemo ikada otkriti istinu.

Nemojte me pogrešno shvatiti, ne pokušavam reći da religije imaju pravo, jer naravno religije su hrpa izmišljotina i praznovjerja, o čijoj koristnosti se može raspravljati. Ali sama ideja o svemiru stvorenom od strane svjesnih inteligentnih bića je moguća.

kad ne bi bi postojalo vrijeme, urari bi ostali bez posla i nitko ništa ne bi obavio navrijeme. 

Zašto ju izbaciti? Drugi zakon termodinamike je sasvim lijepo i jednostavno objašnjava:

Nije moguće ostvariti proces, čiji bi jedini učinak bio da uzima toplinu iz jednog spremnika topline i pretvara tu toplinu u cijelosti u rad. Ili, zdravo seljački, nema perpetum mobilea.

 Zato što je drugi zakon termodinamike ne objašnjava već postulira - zato se i zove zakon, a to je problem sam po sebi (*). Termodinamika je fenomenološka teorija, a tu spadaju i njezini zakoni, što znači da su te pravilnosti uočene opažanjem i onda "ozakonjene" po principu indukcije, a takvo znanje bi nužno trebalo imati niži rang od onoga steknutog promišljanjem osnovnijih principa. Termodinamika je prevaziđena onda kad je objašnjena fundamentalnijom teorijom, a to je upravo statistička mehanika (vidi racionalnu teoriju plinova od Gibbsa konkretno). To što se termodinamika uči u školi i tehničkim fakultetima samo je stavlja u rang Newtonovske mehanike koja se također tako podučava, iako teorija relativnosti i kvantna mehanika daju fundamentalniju sliku svijeta. Newtonovi zakoni i danas imaju svoju ulogu, baš kao i termodinamika, ali u kontekstu interpretacije stvarnosti, obje teorije su napuštene.

Čovjek, koji se recimo ne bavi konstrukcijom motora s unutarnjim sagorijevanjem, trebao bi znati za termodinamiku radi opće pismenosti i historijskog slijeda, ali jednom kada krene u razmatranje tih pojmova i interpretiranju slike svijeta koje ta teorija daje, "samo" bi trebao imati na umu S = k log W i zaboraviti na "zakone" te dalje razmišljati čisto u pojmovima statistike i vjerojatnosti. Ne samo da će razviti bolje razumijevanje te problemtike, već će izbjeći ove tipične paradokse o "perpetuum mobileu" i slične lažne dileme. Prvi zakon termodinamike trebao bi se naprosto prevesti u zakon očuvanja energije, a drugi i treći zakoni u sliku vjerojatnosti sustava da poprimi "neuređenija", odnosno "uređenija" stanja.

(*) Pojam "zakona" veliki je problem u filozofiji znanosti (a time i u znanosti samoj) jer čovjek ne može a priori znati nikakve "prirode zakone" - oni nam nisu šapnuti na uho od strane prirode (ili boga), već smo ih sami konstruirali, a time su oni nužno ljudski, a ne prirodni i kao takvi podložni nedorečenosti, nesavršenosti i konačnosti. Zazivanje zakona u znanosti je isto kao zazivanje boga - teleološki princip koji nema veze s prirodom samom. Stoga ako se želi pobjeći od zamke religije, nužno je pobjeći i od ljudskih "prirodnih zakona". Kad kažeš:

Nije moguće ostvariti proces, čiji bi jedini učinak bio da uzima toplinu iz jednog spremnika topline i pretvara tu toplinu u cijelosti u rad.

To je slično da kažeš bog je rekao da nema drugih bogova pored njega. Samo što ovo nije rekao Mojsije nego neki drugi "proroci". Ako nekog vrijeđa takva usporedba, dovoljno se sjetiti da je postojao i zakon da se Zemlja nalazi u središtu Svemira. Zato na svaki "zakon" treba postaviti pitanje "zašto?" i ako postoji odgovor, onda taj zakon više nije relevantan i pitanje "zašto?" treba postaviti na fundamentalnijoj razini, a to je recimo u statističkoj mehanici, koja ponavljam objašnjava termodinamiku, npr. pitanje ergodske hipoteze.

To je upravo ono što sam pisao u drugom dijelu svog prvog komentara: znanost ima veliku moć spoznaje (možda je za to i najbolja alatka naše civilizacije), ali nema odgovore na sva pitanja, pogotovo ne ona fundamentalna - pa tako nema ni sigurnost da se priroda ponaša po nekakvim "zakonima", već je i to pretpostavka. Bahato nastupanje s oltara znanosti da nešto je ili nije po "zakonima prirode" je isto što i religije rade - samo malo suptilnije - bez nekog dede s bradom. Nema "prirodnih zakona", nema nikakve garancije da ćemo ikad doći do "konačne" spoznaje, ali može postojati konstantna kritika i intelektualna žeđ koja će produbljivati postojaće znanje dovodeći ga na novu, višu razinu.

Sve što ima početak, ima i kraj, ono što nema početak, nema ni kraj. Iz čega, od koga je stvoren početak, ako je početka uopće bilo. Ja sam bliže tezi, da početka nije bilo, pa tako ni kraja nikad neće biti, sve ovo je nešto više od beskonačnosti, koje nama ljudima nije shvatljivo.