Čisto za vašu informaciju igrica ne prati putanju nego prato točnost smjera, u stvari koliko je igrač zapamtio mapu u odnosu na situaciju u igri. Naime same kontrole upravljanja su takve da se vrlo lako spetljati, lupiti u obalu pa se treba okrenuti i kad bi se ti podaci na takav način prikupljali svi igrači bi se mogli dijagnosticirati kao dementni. Jako upitan element koji se uzima je vrijeme za riješenje zadatka koji je problematičan zbog nespretnih kontrola. Ima još jedan element koji čitavu stvar postavlja znanstveno na klimave noge, a što me je upozorio jedan neurolog u jednom neobaveznom razgovoru kad sam ga pitao što misli o tome, a to je da oni koji su učestali igrači će imati bolje rezultate od onih koji to nisu čisto zato što su mozgu uspostavljene neuronske veze koji oni koji ne igraju igrice imaju u manjem obimu. Ovo pišem samo zato da se ljudi kojima nejde igrica ne uplaše i ne misle da su otišli na kvasinu, a da ne kažem da ima ljudi koji su manje talentirani za orjentaciju.
Pravi muškarac nikada ne pita za smjer. 
