Zagreb protresla 5,3 stupnja po Richteru

 Koja je uopće poenta čekanja ispred zgrade nakon potresa?

Da opišem konkretnu situaciju, napravit ću mali uvod. Potres pri svom nastanku stvori nekoliko vrsta udarnih valova. Jedni se šire površinski i oni uzrokuju ljuljanje. Drugi idu dubinski i oni izazivaju podrhtavanja, trešnju i poskakivanje tla, ujedno i objekata. Frekvencija i amplituda tih valova ovisi o dosta faktora, od dubine epicentra, vrste tla, udaljenosti od mjesta epicentra itd. Ono kako će netko osjetiti potres ovisi o tome koja je frekvencija ljuljanja, snaga podrhtavanja i samom objektu u kojem se netko nalazi. Dakle, poklapanjem frekvencije ljuljanja tla s frekvencijom ljuljanja zgrade/kuće/objekta dobivano sve jače i jače ljuljanje objekta kako potres traje. Neke zgrade se niti ne zaljuljaju više od par centimetara (ono kad vrh zgrade napravi odmak od svog normalnog položaja) a neke se ljuljaju kao lude. U kombinaciji s poskakivanjem tla dolazi do većih ili manjih oštećenja. Preklapanjem (interferencijom) valova ljuljanja i valova podrhtavanja dešavaju se grde stvari. Zbog toga netko u jednoj zgradi na jednoj lokaciji ima samo zaljuljane slike na zidu a netko malo dalje ima popucale zidove, srušene dimnjake i crijepove itd. Razlika može biti doslovno ulica-dvije, kao što je to bilo i u Zagrebu.

Ja stanujem u "najsigurnijoj" zgradi, Mamutici i moram s vama podijeliti opis. Dakle, 17. kat, u dječjoj sobi spavam kraj djeteta (8 godina, imalo je nedavno gripu pa mu se počepi nos i noću ga sređujemo ako treba) probudi me lagano lupkanje vratiju ormara i zgrada se malo ljuljajući tresla. Nakon nekih 3-4 sekundi dojuri moja supruga (već je bila budna) i kaže da je potres i da odemu u dnevni boravak da ne padnu stvari s ormara na nas. Ja pokušavam ustati ali se zgrada sve jače i jače ljuljala, bilo je nadrealno, na maksimumu su oscilacije bile vjerojatno oko 40 cm lijevo-desno, uz ljuljanje i poskakujemo, pokušavam ustati ali ne ide, supruga pokušava dohvatiti dijete ali ni ona klečeći ne može uhvatiti dijete jer je gubila ravnotežu, iz ormara ispadaju stvari, vrata se otvaraju i zatvaraju. Na kraju je zgrada još i poskočila. Tek tada smo uspjeli svi ustati i otići u dnevni boravak. Uglavnom, tih nekih 12-15 sekundi bila je grmljavina u zgradi kao da pretpani kamion juri pored vas i osjećate se kao bubamara u kutiji šibica, nemoćni da bilo što napravite.

Drugi jaki potres nismo niti osjetili a na treći smo se malo zaljuljali. Nadrealno, da mi je netko opisivao takvo nešto ne bih mu vjerovao jer je bilo nevjerojatno da se zgrada može toliko ljuljati i poskakivati. Blagi opis bi bio kao da se u autobusu vozite po oranici. Mamutica se dobrano raspucala, meni su se raspucali svi pregradni zidovi, odmaknuli se od stropa nekih 2 mm, ormar je na jednom mjestu udarao u pregradu od knaufa i ugao ormara je slomio knauf ploču na tom mjestu. Stvari popadale s polica (koje sam išao brzo pokupiti da klinca ne ulovi panika), čaše se isprevrtale u ormarima.

Od potresa me pere vrtoglavica cijelo vrijeme, ja spavam toliko loše da sam ne vjerujem da mi se to dešava.

Za sam osjećaj ljuljanja, uzmite stolac na kotačiće, izmjerite 40 cm i neka vas netko gura lijevo-desno tih 40 cm onako snažno i odrešito, bit će vam jasno zašto su neki bježali iz Zagreba. Kažem, jasno mi je ali i ne opradvam odlazak zbog epidemije. Ja sam sa ženom i klincem otišao autom do polja u predgrađu gdje smo ostali oko sat vremena, nismo imali ni vode niti struje par sati nakon potresa.

Sad kad ovo pišem, još mi uvijek izgleda nevjerojatan opis jer morate u isto vrijeme ukomponirati u glavi ljuljanje, poskakivanje, buku, padanje stvari iz ormara, nemoć da uopće ustanete iz kreveta.

 I potresu u Skoplju 1963...

 Tocno to sam htio napisat. Moja zgrada je iz tog vremena. Ja sam u KZu, cca 40km zracne linije od epicentra. Potres me ulovio na spavanju ( prvi ). U sobi imam ormar od 3m koji je letio ko perce sim-tam. Adrenalin koji me oprao u tom momentu je tesko opisat. 

Zgradi nista, niti napuknutog zida nema. Dok su starije zgrade u centru dobile najvise po dimnjacima. 

Katastrofa, baš sam se pitao kak je bilo ljudima u neboderima preko 15og kata, užas

U Dubravi je bome treslo sve u 16, mene je na prvom katu skoro bacilo iz kreveta, prvo sam mislio da me netko iz zajebancije drma u snu, dok sam se razbudio i ustao iz kreveta već je prestalo

Uz to sam baš sad u fazi preseljenja u stan na 5. kat, i da budem iskren ide mi se preko one stvari, na svu sreću sve je čitavo ovak na prvu, nije još namješten pa nikaj od stvari nije fasovalo, tu i tamo koja pukotina kreča, stara socijalistička zgrada

Jel istina da je Jacques Houdek 22.03.2020. u jutarnjim satima oko 6:22 pao s bicikla?

odmeda i mlijeka

Nebi se putanja promjenila, Zakova masa bi ostala i dalje ista, tako da bi gravitacijski zemlju i dalje privlacio jednakom silom.

Mora da je... zaronio!

*YEAAAAAAAAAAAAAAHHH*

Upravo bio combo x2 

Bas gledam na last quake, pise 3,7.

Drzite se u Zagrebu, nije vam lako.

 Je teta na HRT 4 se malo ukakila kad je počelo drmat, gledala sam i ja. 

Ovo o potresima valjda ovisi o tome koliko si naviknut na njih. Na mene apsolutno nemaju nikakav utjecaj. Ja sam oba potresa od 5 čekala da prođu ko kad stojiš i čekaš da prođe vlak. Prije bi rekla da me živciraju jer "kaj se sad to mora drmat a ja bi spavala". Tu nas često trese, ako nije sa Sljemena onda je iz Samobora, a bome i Janezland nam malo malo pa pošalje koji, masu puta Zg ni ne osjeti a nas zdrma tak da mi je to postao sastavni dio života i na to ni nemam neku burnu reakciju a i kuća nam ima armature ko da smo vlasnici željezare Sisak pa me nije strah. 

Mene užasavaju oluje. Imam doslovno fobiju od njih. Pogotovo kad nam dođe iz Babinog kuta(ravnica na potezu Krško-Brežice pa prema granici). Ako dođe od bilo koje druge strane nije strašno jer su okolo brda i mi smo na brdu pa se isprazni do nas, ali ako se probije kroz tu rupu svaki puta nas ubije. Dođe takvom brzinom da jednostavno ne stigneš reagirati ni uz rain alarm koji mi je stalno aktivan. Svaki puta nas pomlati. Pijavice, stotine munja, tuča, ogrone količine kiše koje rade klizišta uvijek sve dođe odande a ne prođe ni jedna godina da nas bar jednom ne drmne. Kad vidim da se taj čošak crni uz onako crvenkasto presijavanje na nebu doslovno mi pozli. Više ništa ne stoji vani što može odletit, sve je privezano ili zavareno, sve utičnice u kući smo prilagodili da su mi u razini ruke i da ih mogu dohvatit i brzo iskopčavat uređaje, krovovi su nam višestruko zabijeni, zavareni, zatiplani i opet malo malo pa neki u selu odleti, prozori imaju zaštitne mreže, drvenina oko prozora je puna rupa od tuče i tak. Kaj je najgore za gospodu iz dhmz-a ne postojimo a imamo svoju izraženu mikroklimu i niko nas ne ferma ni 5% tak da nikad ne dobijemo nikakvo upozorenje. Pratimo Slovenske prognoze i njihov sustav upozorenja pa onda kad daju upozorenje za područje oko Krškog sve se gasi, zatvara i pobjegnemo unutra i čekamo da nas drmne. Tak da mijenjam oluju za potres svaki dan. 

Da li sam ja jedini koji čuje potres sekundu-dvije prije nego što se počne tresti?

Čuje se kao podmukla grmljavina.

Dovoljno vremena za pripremiti se na psihičkoj bazi.

 Ja sam u Gajnicama,i u nedjelju sam ih nabrojao 12.Od tih 12 sam čuo 8 njih baš kao da grmi.I ovaj večeras sam prvo čuo i rekao bratu i mami da ga čujem i dok sam to izgovorio se počelo tresti.