Avengers: Infinity War

 Sorry ak ispadam ko douche napadajući ti kritike al ono, to je i moja strast pa volim kritizirati. 

Ali moram spomenuti sad još jednu nedosljednost. Na mjestu tišine si napisao "Mjesto tišine uzeo bih kao najnoviji primjer slučaja gdje ni uspjeh ni kritika ne odgovaraju kvaliteti 'zabave' koja se nudi." dok ovdje kao argument čovjeku nudiš ocjene kritike i publike.

(jebga, vidiš da sam pročitao sve pažljivo, to ti je isto dovoljna pohvala :))

 
Nema potrebe za suzdržavanjem jer nemam problema s time. Hvala ti :) Primjeti u jednom komentaru da sam rekao "Sad bih ga sam podrezao gdje treba". Zašto nisam odma? Prvi je razlog jer mu je metascore kritičara bio nizak (68) i jer su ocjene usera stigle tek 27.4, tri dana nakon što sam ga gledao (24.4).

Drugi je iz praktičnih razloga. Radije nego kilometarski tekst o svakoj stavci, mislim da je osobito u ovakvim slučajevima (očekivano protiv struje) bilo bitno dati do znanja da film kao cjelina zaslužuje sveukupno pozitivan dojam. Zato sam tek spomenuo da ima mana umjesto da sam pisao o svakoj posebnoj, što bi opet bio problem zbog spojlera koje nastojim izbjegavati. Tehnički, pri drugom gledanju primjetniji su ti rezovi između svakog akta, ali je neobično kako humor nimalo ne slabi. Stvarno su ga odlično napisali.

Naravno, osim tog osobnog izbora, faktor je i osobni ukus. Što je možda najizraženije bilo u tekstu sporne Odiseje. Teško je voljeti "beživotnu i hladnu" srž jedne Odiseje ako ti je filmska škola Tarkovskog ta koja ti je po mjeri (Solaris kao anti-teza Odiseji). 

http://www.openculture.com/2015/07/andrei-tarkovsky-calls-kubricks-2001-a-space-odyssey-a-phony-film-with-only-pretensions-to-truth.html

http://www.indiewire.com/2015/08/watch-video-essay-details-how-andrei-tarkovskys-solaris-is-a-response-to-stanley-kubricks-2001-a-space-odyssey-260934/

 
Stvar percepcije nakon što se sve uzme u obzir. Zvuči kao cop-out jer tražiš odgovor zašto točno, ali nije.

Olako odbacuješ metacritic s obzirom da mi igra bitnu ulogu u odgovoru na tvoje pitanje. Jer kao što sam rekao cilj mi je bio prikazati IW u zasluženom pozitivnom svjetlu (uvjeriti nekoga tko ga inače ne bi gledao da mu pruži šansu), što je uvelike potaknuto mlakim ocjenama tih prvih kritičara. Potaknuto je i percipiranom averzijom bugovaca prema žanru superheroja (s izuzetkom Deadpoola) još od članka najave SF filmova u 2018; ili jer odbijaju praviti distinkciju između hard i soft SFa i njegovih podžanrova, ili jer nisu upoznati s njom. Također, anketa je dala do znanja da hypea oko IW-a nema. 

Slažem se da se manipulacije ocjena događaju (eksterno zbog pritiska, ili interno zbog osjećaja duga koji želiš vratiti), ali možeš i sam pretpostaviti zašto to s IW-om očigledno nije slučaj. 

Što reći o ocjenama kao argumentu. To što se nekad slažemo, a nekad ne slažemo je neizbježno, zar nije? Izgleda proizvoljno, ali ne bi li bilo gore da nije ni spomenuto da je uniformno priznat od kritike i odma tjerat po svome? I osobni pragovi su drugačiji ovisno o kojem se žanru radi. Nema smisla istim očima gledat horor s pretenzijama i MCU koji strastveno pali dalje po svome. Uvijek mi je namjera prepoznati kvalitete (give credit where credit is due), primjerice gluma u Mjestu tišine ili tehnički aspekt Odiseje, ali neke kvalitete nisu objektivne. Kako doživjeti strah koji drugi doživljavaju? Naravno, možeš naprimjer reći da osobno nisi doživio thrill, ali da je bez obzira na to Mjesto tišine dobro napisan. Ali nije.

Bitno je obrazložiti, ali imati i neku glavnu ideju teksta. Tako je cilj bio ozbrazložiti zašto Mjestu tišine bez obzira na uspjeh ne bi trebalo dati priliku da uhvati korijen (postane pozitivna referenca/kultni film). S druge strane, neke misli stignu tek kao odgovor na kritiku (osim ako ne misliš dva dana razbijati glavu), pa sam tako zaključio tek s komentarom da je šteta ideje jer zaslužuje bolji film. Nepovoljne kritike nazivaju cijelu stvar kao gimmick, s čime se slažem jer smatram da bi bolji režiseri i scenaristi više izvukli iz te ideje o tišini. Ideja jest nova, ali sadržaj je same old čudovište iz ormara. Strah mi predstavljaju neki sasvim drugi sadržaji. Na pamet mi prvi pada Shiki (2010), inače anime koji nije nešto, ali na samom kraju uspije izazvat strah (i bijes) od toga koliko čovjek može biti veće čudovište od samog čudovišta.