Davnih dana čitah u SF pričama u Siriusu o molekularnom lancu (ime sam zaboravio), koji služi kao oružje. Namotan na kolut od dijamanta, jedinog materijala koji ga može izdržati a da ga lanac ne prereže, toliko tanak da se jedva vidi, lanac je bio upleten u tkaninu, a krajevi na gornje i donje dugme od košulje. U slučaju frke, dugmad bi se povukla i u ruci si imao praktički nevidljivu nit koja je mogla prerezati bilo što, od vrata čovjeka do komada čelika. To je vjerovatno bila nit napravljena od bor-karbida, pomenutog u tekstu, ili nečeg sličnog. A usput, pade mi na pamet da bi tako čvrst molekularni lanac mogao jako dobro poslužiti za izgradnju svemirskog lifta, zbog svoje ogromne čvrstoće. Jedino je pitanje, kako ga napraviti u dovoljnoj količini i dovoljno jeftino da bude pristupačan.
