Novi materijal - drvo čvrsto kao čelik

Kolko je to drvo tesko u odnosu na recimo kevlar? Ide ko u biznis izrade pancirki od drva ili kaciga od drva?

Ili u odnosu na grafen koji se takoder razmatra za slicnu upotrebu.

Prvog aprila sam procitao da bi se taj isti materijal mogao dodatno obraditi te postati transparentan, sto bi mu prosirilo primjenu na razno razne staklene povrsine (navodno bi imao bolja svojstva od Gorilla glassa) - sala ili ne, jos uvijek nisam siguran.

 Je sam kaj grafen kosta ko zlato a ovo ko iverica. Da imam lovu odma sad danas ili jos ranije bi investiral u biznis sa pancirkama i kacigama od ovog presanog drva. Napravis strojeve, prese i presas u formu nato kacige. Kacige idu od 100 dolara do 1000 dolara ovisno o modelu. Ako to drvo nije teze ili je osjetno lakse od kevlara onda bi se dalo zaradit milijune. Ono ratova nikad ne fali i potraznja za takvom robom sigurno postoji.

čisto drvo gori, ali zato se mogu nanijeti premazi od kojih ne gori ili teže gori. Ja sam imao požar u kuhinji koja je napravljena od iverala na način da je iz lonca s uljem sukljao plamen po donjoj strani kuhinjskih elemenata. Iveral je onako sramežljivo gorio i lako se ugasio i valjda da nije imao stalnu potporu vatre od zapaljenog ulja, vjerojatno bi se sam ugasio zbog dima

Hmmm, vrlo zanimljivo i poučno, kao i uvijek uostalom!

Pogotovo ovih zadnjih par "suptilnih" rečenica.

Zbilja, čovjek se zapita, bil' to bilo moguće primjeniti u praksi, bar za vlastite potrebe?

Ono, ideš raditi kuću, uzmeš grede, lijepo ih bućneš u priloženu smjesu, stlačiš i voila, dobiješ fantastičan drvni materijal.

Opet, svaka čast i naklon do poda gosp. Raos!

P.S.

Ako pogledate, potkrala se greška u opisu autora. Naime, pri kraju, a gdje piše boldano da je upravo ..."izlišla još jedna kjniga"...

Koliko vidim iz originalnog članka, test iz priloženog videa nije ekvivalent ispaljenom metku, zapravo daleko od toga:

"To test the toughness of the material, the team fired pellets at it from a ballistic air gun normally used to test the impact resistance of military vehicles. Five layers of the material laminated together — just 3 millimetres thick in total — was able to halt a 46-gram steel projectile travelling at roughly 30 metres per second.

That’s much slower than the several hundred metres per second at which a bullet travels, says Hu, but it is comparable to the speed at which a car might be moving before a collision, making the material possibly suitable for use in vehicles."

Također, drugi istraživači kažu da 7-satno kuhanje u otopini nije jeftino, a pretpostavljam da niti prešanje na 100 °C nije također baš toliko jednostavno i jeftino koliko se da naslutiti iz članka g. Raosa.

Svejedno, jako interesantno, taman da upotreba ostane samo na namještaju i plovilima.

 Da, mislim da se dijelom to može drvu dogoditi i prirodnim putem. Znam da mi je stari pokazivao na nekadašnjoj rijeci dravi(prije izgradnje akumulacijskih jezera), hrastova pocrnjela debla koja su utonula u mulj i tako bila nekoliko stotina godina... dakle isto je tonulo u vodi, teško kao željezo, a probaš li mlatiti sjekirom, potrgaćeš si zglobove jer se oštrica odbija kao od metala. I pila za drvo nema mnogo šanse prije nego se istupi. Seljaci su to naravno znali i koristili takva debla za posebne namjene nosača, osovina i slično. Realno, mislim da takvo drvo nije pogodno za većinu namjena koje imaju metali: Nije vjerujem elastično na način kao metali i tako lako za ukalupiti, nije rezno kao čelik, teže je od legura i nisam siguran baš da svako drvo postaje isto otvrdnjelo drvo nakon kemijskog tretiranja kuhanja i prešanja. Vlakna u drvu se itekako razlikuju o dvrste do vrste. Što će reći svaki drvodjelja, modelar i graditelj namještaja, instrumenata, ornamenata... No članak je zanimljiv. Negdje bi vjerujem ovo drvo moglo naći idealnu primjenu. Moguće da bi mu prednost mogla biti nevodljivost, i nemagnetičnost. Iako danas su tu razni plastični polimeri carevi, a kad se usavrši proizvodnja grafena (ako već i nije, samo se drži po strani), bit će ovo samo jedan zgodan kuriozitet. 

Prije dosta vremena gledao sam neku dokumentarnu emisiju o kanabisu. Kanabis ima (tako kažu u emisiji) najduža vlakna, od gotovo 100% čiste celuloze. Ford je bio napravio probni model automobila od materijala koji je napravljen od te celuloze, slično kao ovo sa kuhanim i kompaktiranim drvom. Rezultati su bili sjajni, ali metalska industrija se jako pobunila protiv toga (da mi je znati zašto), tako da automobili od celuloze nikada nisu ušli u masovnu proizvodnju. Tko zna dokle bi do danas dogurala ta tehnologija da se počela koristiti tamo 20-ih godina prošlog stoljeća. Osim toga, za vrijeme rata je bilo problema sa nedovoljnim količinama metala, a ti problemi bi bili značajno manji da se moglo korisititi ovako preparirano drvo (Mosquitosi - lovci bombarderi iz WW2 su bili značajnim dijelom pravljeni baš od kuhanog prešanog drva).

Nažalost :D sam kroz obrazovanje učio o tome (drvu, kompozitima, papiru, kartonu, ljepenkama...) više nego li sam želio.

Ekološki su ovdje (i dalje) supsektne dvije stvari:

postupak "eko" reciklaže je sve samo ne eko, a suspektnost raste s potrebom viših koncentracija za razgradnju. Danas se više ne koriste (u tolikoj mjeri) hidroksidne lužine, sulfitna kiselina itd ali postupak (odn. nusprodukt) je i dalje "gadljiv". Ovdje, doduše, u postupku reciklaže ne bi trebalo biti toliko neupotrebljivog/toksičnog otpada (razna punila, oplemenjivači, olovo iz graf. boja i sl).

Drugi dio je bio-obnova (ponovni zasad). Dok to Kanada ima odavno riješeno (ugrubo, za jedno posiječeno drvo zasadi skoro 2 nova), u Brazilu i po npr Aziji se i dalje vrši globalni ekocid. Razni Googleovi se npr hvale "recikliranom" strujom, dok u stvarnosti kupuju kvote struje iz obnovljivih izvora. Analogno, moderno "riješenje" problema industrijskog onečišćenja danas je u tzv kvotama dopuštenog zagađenja, pa je razvijeno tržište prodaje kvota, primarno unosnije i razvijenije od ulaganja u ekologiju. Otpor Kyotu dovoljno govori o globalnom stupnju s(a)vijesti. Naglo (i očekivano nekontrolirano) masovno prihvaćanje ove tehnologije bi bar ispočetka donijelo novi problem, točnije potenciralo trenutačni.

Međutim, celuloza (ovdje je prvenstveno riječ o celulozi, drvo je tek preduvjet) je zanimljiva "biljka": osim za npr proizvodnju eksploziva, čini mi se da je daleko neiskorištena (osim bazično: slama, pamuk, papir, vata itd). Gradivni je element svega biljnog, u stvari tek "šećer" (polisaharid), a neka mehanička, kemijska, fizikalna i industrijski namjenska svojstva su izuzetna (netopivost u vodi i org. otapalima; jednostavno raznoliko "oplemenjivanje", prešanje, kalupljenje itd). Naša civilizacija se neraskidivo zasniva na sintetskim polimerima (plastici). Mislim da čak nije problem u dostignutoj razini znanosti i tehnologije, već prije svega pomaku u glavi: primjer globalnog zagađenja "ekološkim i razgradivim" pvc vrećicama je valjda svakome poznat, a to je tek vrh ledenog brijega.

Zanimljiv primjer je da je odavno moguć sasvim prihvatljiv namještaj (!) od prešanog kartona; no za razvoj samo takve tehnologije je prvenstveno nužan pomak u glavi konzumenata: osim za (eko)hipstere, većini je odbojna sama pomisao na takvo što. Realno, želite li baš sav namještaj od svoje prabake, s trajnošću od 30+ godina? To pitanje već sada možete postaviti vlastitim praunucima (koji to neće naslijediti od slavonskog hrasta već mediapana).

Građevinski aspekt je odavno (čak civilizacijski) poznat, no danas ga, umjesto npr arhitekata, prvenstveno promoviraju trošitelji THCa i proizvođači ekstraprofitabilne "panaceje" konopljinog ulja, kojima je to balast (proizvodni otpad). 

Direktna usporedba drva sa željezom/čelikom je promašena - makar nam je u percepciji gotovo pa ultimativna: drvo (celuloza) je daleko više od toga a ne tek supstitut metala (legura). Elastičnost, neke atipična mehanička itd svojstva idu itekako u prilog ovoj tehnologiji. Ekološki aspekt valjda ne treba dodatno naglašavati. I ono najbitnije - moguće je (i u stvari nužno) takvu tehnologiju kombinirati s postojećima - daleko od toga da su isključive. Kad npr u dovoljnoj mjeri ovladamo nanotehnologijom (-grafen?), zašto se ne bi kombinirala sa nekim novim (neotrovnijim) "celuloidima"?

Armirano drvo je budućnost. :D

 Ne kanabis. Konoplja. Što misliš, zašto se u dijelu naših krajeva za špagu/uže kaže konop? Jer je eto napravljen od konoplje :) Ništa nije stalo. I danas se užad radi od konoplje. Dakle  tisućama godina se zna da su ta vlakna izuzetno korisna.

 Naravno - primjer je legirani čelik sa odvojenim postupcima hlađenja u abrazivnim alatima: zubci pile su kruti i krhki, ostali dijeloovi elastičniji - sve riješeno odvojenim postupcima hlađenja, pa i doziranjem ugljika.
A savijanje drva vodenom parom... pa bačve su starije od 19. stoljeća, ne? :) Apsolutno se slažem da je usporedba bilo kojeg proizvoda drva sa čelikom suvišna. Mogu se nadopunjivati i sklapati. 
Što se tiče 3d printanja; tu mi se čini problem prekratkih vlakana, koja su i najbitniji elemenat pravog drva u komadu. Pogotovo u ovom iz članka, gdje samo vlakna i preostaju. Ako je piljevina prefilana punilom u 3d printeru, onda to više ni nije drvo, osim kozmetički, jel. Jedino što mi pada na pamet je da se umjesto sadržaja, pravi isprint kalupa za koji bi postojale preše da od svega naprave prešanu ivericu. naravno takav kalup bi vjerojatno trebalo ojačavati i ispunjavati da uđe unutar nekog jačeg standardiziranog kalupa kojeg bi preša mogla koristiti.
p.s. joj čovječe, daj makni ovog gnoma iz profilne, stalno imam dojam da razgovaram s idiotom na kokainu, pa mi nikako ne paše tekst i slika 

Da odgovorim Zachaiji, ono o recikliranju. Prešano drvo o kojem je riječ ne može se uspoređivati s papirom. Ono je čista celuloza, dok papir uz celulozu sadrži punila i ljepila.

I još nešto. Svaka celuloza nije ista. Celuloza je polimer glukoze, no celuloza iz nekih biljaka ima duže, a iz drugih kraće molekule. Zato se može raditi pređa iz pamuka (duge molekule), a ne iz slame (kratke molekule). Budući da je prešano drvo čista celuloza, moglo bi se prerađivati u papir. To bi se moglo postići dodavanjem kemikalija koje kidaju

vodikove veze. Takva je kemikalija recimo mokračevina (ekološki dosta neutralna, služi kao gnojivo - urea), no to opet ne znači da bi sve tako jednostavno funkcioniralo.

Treba razviti tehnologiju.