Najavljena nova pravila za električne romobile

 Nedavno je bilo suđenje za prometnu nesreću u centru grada s dva mrtva pješaka. Pitanje vještaku prometne struke bilo je da li je pritisak na to dugme na semaforu moglo utjecati na pojavu crvenog svjetla na semaforu. Odgovor je bio NE. (Lik je autom projurio oko 100 km/h kroz najuži centar grada (noću) i pomeo 2 čovjeka koji sj prelazili cestu)

A ja najviše mrzim bahate i neodgojene ljude u prometu (ne mislim na vas dvojicu), nebitno jesu li u autu, na biciklu, romobilu ili pješice. Prvenstveno tu mislim na one licemjere koji bi glumili policajce. Šta nekome smeta to što prelazim pješački na biciklu ako ga time ne ugrožavam. I onda me budala ide zgazit jer ja eto, po zakonu, moram sići s bicikla. A da ja njemu zabijem ciglu u šajbu kad vozi 55 tamo gdje je ograničenje 50? Ili biciklistička stoka koja se namjerno zabija u tebe ako si malo ugazio u biciklističku stazu. Da ja njega oborim s bicikla kad ga vidim van te staze? Zakoni u prometu (da ljudi nisu debili zakoni ne bi trebali ni postojati nego samo pravila) i ljudi bi ih se trebali pridržavati kako ne bi ugrožavali sebe i druge a ne kako bi frustriranim ljudima davali alibi za psovanje i fizičke obračune. Svi mi koji sudjelujemo u prometu na bilo koji način svakodnevno činimo jako puno prekršaja i umjesto da poradimo na sebi mi pljujemo po drugima kad rade to isto. Niti ću kao pješak paziti da ne ugazim na biciklističku stazu ili šetati 100m do pješačkog ako na cesti nema žive duše, niti ću kao biciklist silaziti s bicikla na pješačkom ili nositi prsluk (imam svjetla i bljeskalicu koja se vidi iz svemira), niti ću usporavati promet autima jer svi voze 60 a ograničenje je 50 ili voziti 30 kad neki bauštelac ostavi znak preko vikenda.
U 30 godina vožnje auta i motora, 40 godina bicikliranja, 25 godina vožnje glisera i jet-skija nikad nisam izazvao nikakvu pizdariju u prometu osim jednog mrtvog psa kojeg mi je žao ali sam je kriv. Zadnju opomenu u autu dobio sam 2007 (za preparkirati 30m nisam vezao pojas). Ne poštujem slijepo prometna pravila. Nekad gdje je ograničenje 50 vozim 65 a nekad ne preko 40, sve ovisi o trenutnom stanju u prometu.

Poanta ovog mog piskaranja je da smo u prometu svi zajedno i da moramo poštovati jedni druge a ne trubiti o svojim pravima zanemarujući svoje obveze. Redovito se vozim s ljudima koji kad vide da biciklist nije uz sam rub ceste psuju mu mater i oca i trube, a ako je biciklist slučajno uz rub kolnika onda ga pretiču gdje stignu, čak i ako s druge strane dolazi auto. Isto tako kad sam ja na biciklu ako je pregledan pravac pomaknut ću se uz rub ali ako nije neću, jer sam puno puta doživio da me budala u autu zamalo ubije.