Još par informacija o Apple II:
- Apple II je Wozzniakova beba 99%
- Jobsu su dali da se bavi kučištem, jer je to komad metala i ne može ništa zajebati. Jer manje više nije imao pojima baš o ničem drugom, osim kaligrafiji i LSD-u. I najvažnije, na taj način nije smetao ostalima. Regis Mckenna (interview, Computer History Muesum) je pokazao da je i to kučište "posuđeno" najblaže rečeno. 
Naravno, to je bilo najbolje, najelegantnije, najlijepše kučište ikad (po Jobs-u). IMHO Radio Schack TRS-80 je bio dizajnom daleko ispred svog vremena i puno bolji od Jobsovog super duper naj-kučišta. Jobs je oduvijek bio super hvalisavac, između ostalog.
- IMHO Mike Markula je najzaslužniji za uspjeh Apple II i Apple opcenito. Em je napisao poslovni plan, jer Jobs to nije htio, bez obzira na nekoliko pokušaja da ga motivira da to napravi. Em je doveo Michael Scota, operativnog direktora iz National Semiconductora (tada najjaće firme za proizvodnju elektronike u USA pa i svijeta) da vodi proizvodnju Apple II, em je imao iskustva u marketingu (došao iz Intela, gdje se "klao" sa Andyem Grove-om (tadašnji operativni direktor Intela), jer Andy nije mogao isporučiti čipove koji su bili naručeni i plaćeni, pa mu je Markula bio trn u oku sa svojim zahtjevima da isporući obećano). Markula je imao viziju osobnog računala već tamo negdje 1972, jer si je doma instalirao terminal i njega koristio kao kvazi "PC" + modemska veza na mainframe-u gdje je napisao par aplikacija za svoje potrebe. To je koštalo nekih desetak tisuća USD, išlo je na račun firme Intel), ali je svejedno razmišljao da je preskupo i da bi bilo super kad bi imao neko svoje osobno računalo. Naravno, preduvijet za to je bio CPU i memorija. CPU u varijanti da je izveden na jednom čipu je tad bio 4004, četverobitni. Nedovoljno. Sa memorijama je stadij bio da su bile od 64 bita do 512 byte. Čekao se prelaz sa magnetoferitskih na tranzistorske. Tako da je treblo proći nekoliko godina dok se ne poklope planeti u fazi da je CPU jeftin i dostupan, a memorije isto jeftine i sa kapacitetom od 4 do 16 Kb. I 1975 se dogodio bingo. CPU 6502 i dostupnih memorija. I onda dva hipija (Steve & Woz) koji "pokazuju" svoju mašinu na Homebrew Computer Club okupljanju. Ni Scot ni Markula (kao iskusnjare i veterani), ne žele pozornost reflektora, oba su direktori i uspješn, svoju slavu i potvrdu već imaju. Pa Woz i Steve, s obzirom da su mladi i željni slave, budu idealni za "legendu" o garaži i publicitet koji je potreban mladoj firmi i izloženost medijima. American dream, i tako to. Inaće, hobista kao što su bili Woz i Steve, je bilo na kile u to vrijeme. Da je Markula odabrao neku drugu dvojcu, rezultat bi vjerojatno bio isti.
- Chuk Peddle, arhitekt 6502 CPU-a, je isto zaslužan za početni uspjeh. Wozzniak ga jako "ne voli", barem po interview-ima, pitanje je zašto, vjerojatno je u pitanju ego trip. Uglavnom, dečki (Steve & Woz) nisu baš imali uspjeha sa slaganjem ploče i da slože da 6502 radi. Pa su zamolili jednog od voditelja marketinga iz Commodore-a (tada vlasnik MOS technologies) koji je bio na roadshow turneji u San Francisku za pomoć. Ovaj pak pita Chucka, da li je voljan pomoći dvojci klinaca da slože ploču, na što Chuck pristaje, jer ionako promovira novi CPU, pa pomaže gdje god stigne u cilju promocije prodaje. I onda završi u famoznoj apple graži i pomogne im složiti Apple I. Woz je do tada radio na kalkulatorima u HP-u i nešto malo na crnjaka u Atarju (umjesto Jobsa), i nije mu CPU kao čip do tada skroz sjeo, pogotovo interupt pin i tri clock pina. Chuck je inace imao dosta veliki ego trip, valjda je mislio da je direktor svemira radi 6502 i to je vjerojanto smetalo Wozu.
- Iduća vrlo važna stvar za uspjeh Apple II je VisiCalc. Prvi tablicni kalkulator. Napisan na Apple II. To je katapultiralo prodaju Appple II (kaže Woz i Markula). Računovođe su dolazili u trgovinu kupiti tablični kalkulator, pa su onda pitali : a sad mi dajte računalo koje će to vrtjeti.
