Pogačarov aerobni motor: koliko je slovenski bicik

Stvarno fenomen!

I zaključak taman po mjeri, fascinantno je svjedočiti postojanju osobe koja svoje prirodne predispozicije ostvari do kraja (za razliku id norvežanina).

No pitanje vezano na onu pretpostavljenu učinkovitost od 23 posto i 1.600 vata koje treba odvesti u obliku topline...

Je li moguća situacija da je njegova efikasnost zapravo puno viša, da manje energije odlazi u otpadnu toplinu zahvaljujući kakvim god njegovim internim mehanizmima?

Ima nešto krasno u cestovnom biciklizmu ako si dovoljno poremećen. Ta samoća (ako voziš sam, naravno), nešto što te tjera dalje bez obzira koliko teško bilo (u skladu s onom: nikad nije lakše, samo ideš brže) i izlaziš na vožnje po kakvom god vremenu (u skladu s onom: biciklist ne gleda vani vremenske prilike da vidi hoće li voziti nego po kakvom vremenu će voziti).

Osobno sam najdulje vozio 300 km u jednom danu, ZG-Drniš, prije cca. 10-tak godina. Trajalo je 18 sati (od 7 ujutro do 1 ujutro), dakle cca. 16.67 km/h (istina uključujući sve pauze pauze po putu). Sjećam se vožnje ZG-Karlovac od sat i pol, dakle 40 km/h prosjek na 60 km dugoj ruti. Bajk je imao ~13 kg, s prtljagom 42 ili 43 kg (ne sjećam se sada točno) što je uz mojih 90-tak kg mase davalo respektabilnu ukupnu brojku...

Uglavnom brutalan eksperiment!

Garmin mi je bio dao podatke o (ako se dobro sjećam) 7000+ m nadmorske visine i 13000 kalorija potrošenih.

No cilj mi je bio Kaštela, ne Drniš, pa sam nakon tog dana morao opet sjesti na bajk i izgurati još nekih 60-tak km do cilja. Mislim da mi je to bila najteža vožnja u životu, teža i od ovih 300 dan ranije :D

 

Uglavnom, da skratim...

5000 kalorija iz teksta mi se čini kao ništa naspram onoga što oni zaista potroše (doduše istina je da su oni i puno efikasniji od rekreativaca).

Da, biciklizam je baš mučenje i svaki od tih natjecatelja je stroj, a ne čovjek. Pogačar pogotovo.

Sjećam se da je prije imao problema kad bude jako vruće i tada ga je bilo moguće slomiti , a kada je grozno vrijeme kiša , hladno tada je zvijer. Na Touru de France (TDF) je jako vruće do 35, ali očito je napredovao i tu, te vidimo neke nove trikove na tom području poljevanje vodom non stop , led za vrat ove godine ne stavljaju 🤔 , a Tadej je u pripremi za TT utrku imao nagurane zavoje u nosu, dali da se rašire nosnice ili da diše na usta pa da se bolje hladi ili je led u nosu 😅

I sam garmin bilježi pripreme na visoke temperature , bit je što više treniraš na visokom temp. to si spremniji za te uvjete.

Tadej je mršav i ne mišićav tako da njegovih ponekad i 6000 kalorija potrošenih na utrci je... vozio sam i intenzivne ture sa ekipom na trkaćim biciklima preko 100km te nikad nisam potrošio preko 2000 kalorija, premda uz svu vodu koju sam pio, dehidrirao sam i izgubio preko 2 kg mase (vode). I treba mi dosta da se oporavim od tog tjelesnog stresa.
Ne mogu ni zamisliti kakave su to mašine da u tri tjedna utrkuju se na 20 etapa. Ove godine kraljevska etapa je bila preko 5000m uspona.

Svaka ćas doture na štivu , užitak pročitati!
Sjećate li se kad je glupi komentator Tadeja nazivao Tadeđ Pogakar 🙄
Te čovjek još uvijek zove Vinjegorda Vingegard, koliko je teško pitati nekog Danica ili Slovenca za info.

To je tipična bahatost i nemar svih kojima je engleski prvi jezik. Baš ih briga za sve druge.

Jedva su naučili ispravno reći Modrić i Đoković. Svi ostali moraju trpiti njihove "prijevode" imena. 

 

"minutnom volumenu srca"
doktore dali je to povezano sa srčanim otkucajima u mirovanju? Skužio sam da kad sam fit iznosi i 44 otkucaja u minuti , a kad ne treniram kuca iznad 50.
Naime naletio sam da je nekadašnji najbolji biciklist i pobjednik TDF isto pet puta kao i Pogačar, Indurain imao znatno veće srce od prosječnog čovjeka (fotografija) , te je imao u mirovanju 28 otkucaja u minuti. On sam je pričao da se budio tijekom noći i malo prošetao da bi srce brže kucalo.

Fascinira i taj njihov brzi oporavak da se dan za danom mogu utrkivati, većina njih ima jako dubok san i da brzo zaspu i dobro spavaju, da je to odlika šampiona. A mi insomnijaci nemamo sreće. Plus njihov boravak na visokim nadmorskim visinama gdje se krv puni kisikom i osvježava, (Armstrong sedam puta pobjednik TDF se tako dopingirao , svoju "svježu krv s planina" si je držao u hladnjaku te ju mijenjao sa umornom i kiselom nakon utrka, ali mu je oduzeta sve što je ostvario).

Valjalo bi navesti koliki je prosječni VO2max, čisto za usporedbu , imam 50 u formi, a najniži od kad pratim bio 43, to je kad sam kauč ratnik bez kardio treninga dva mjeseca.
Prijatelj biciklist ima 55 i nevjerojatna je razlika u jačini između nas, razlika kao muška i ženska kategorija, a sad zamislite Tadej sa 95 naspram fotelja warriora s 35 maxVO2!

"Nakon takvih napora svatko bi brzo zaspao. Mnogi spavaju već u autobusu koji ih vozi do hotela".

Hmmm dobro , to tako šljaka kod šampiona, no nakon velikih napora srce udara brže i jače do 12 sati nakon aktivnosti, vremenska dužina šoka ovisio o intenzitetu utrke, tada se organizam oporavlja od napora i troši više i kisika i energije. Mnogi, mnogi ne mogu zaspati u tom stanju , legneš i osjetiš kako udara te ne možeš niti smireno disati a kamo li zaspati nekoliko sati nakon utrke ili ekstremnih aktivnosti (bio sam tamo).

 Srce udara, ali ti spavaš. Jednostavno je cijeli organizam tako uvježban. Utreniranom sportašu je i oporavak puno brži nego prosječnom čovjeku s ulice. Onaj tko ne može spavati ne može niti završiti trotjednu utrku. Umor se akumulira i raspon pulsa se znatno promijeni, pa tako ima slučajeva gdje onaj tko je u prvoj etapi imao anaerobni prag na 168 otkucaja, u 20. etapi ga ima na 142 (izmišljene brojke). Mladi vozači koji prvi put voze grand tour često trebaju i preko pola godine dok im se tijelo vrati u normalno stanje. Kod onih koji voze prvi grand tour katabolizam se vidi golim okom.

VO2max je u velikoj mjeri genetski predeterminiran. Za solidnog sportaša izdržljivosti na nacionalnoj razini to je oko 70, što može postići otprilike 1 od 4 iz opće populacije. Brojke kakve ima Pogi vjerojatno može postići jedino on u Sloveniji pa i šire. Pojavnost takvog talenta je izuzetno mala (ne znam sad točno ali sigurno znatno manje od 1:100000). Čak i ako stavimo na stranu ustroj i kvalitetu rada u Sloveniji, fenomen je što su oni istovremeno imali Pogija i Roglu (kojem je svojevremeno također zabilježen VO2 max najviši ikad izmjeren u Sloveniji). Moguće da pojedini Slovenci imaju određenu prednost zbog generacija predaka koji su bili aktivni u planinskim krajevima (lov, stočarstvo itd). Usput, za te stvari je broj 1 na ovim prostorima dr. Milić koji vodi lab sportske medicine na FZŠ Ljubljana.

Naravno da stanje pripremljenosti pada, u svemu je najvažniji kontinuitet i ustrajnost. No puno toga i ostaje. Jako puno je u glavi i to stanje uma ostaje trajno prisutno. Sposobnost da izvučeš maksimum iz svog tijela. Ono što brzo pada se vjerojatno uz pravu motivaciju može brzo i podići (kako ovo dvosmisleno zvuči! :-) )
Tako brza adaptacija na trening je također dio genetskog potencijala. Uvijek je početni napredak najveći, ne samo u fiziološkim stvarima.