Otkriven je prvi sustav u kojem su obje zvijezde z

Evo što o tom kaže Gemini:

Zvijezde u ovom binarnom sustavu zapravo nisu bile tako daleko dok je sustav bio stabilan. Prvotno su kružile vrlo blizu jedna drugoj – na udaljenosti koja je iznosila tek nekoliko udaljenosti između Zemlje i Sunca. [1, 2]

Do današnje velike udaljenosti od 30 do 50 svjetlosnih godina između centara njihovih eksplozija došlo je zbog dramatičnog slijeda događaja nakon prve eksplozije: [1, 2]

• Uništenje gravitacijske veze: Kada je prva, masivnija zvijezda eksplodirala kao supernova (stvorivši stariji ostatak G189.6+3.3), izbačaj ogromne količine mase i sama silina eksplozije trenutačno su raskinuli gravitacijsku silu koja je držala zvijezde na okupu. [1, 2]
• Efekt praćke ("runaway star"): Preživjela zvijezda suputnica izgubila je svoju orbitu i dobila masivan gravitacijski potisak. Lansirana je u svemir velikom brzinom, nastavivši letjeti sama kroz međuzvjezdani prostor. [1, 2]
• Vrijeme za putovanje: Između prve i druge eksplozije prošlo je između 20 000 i 110.000 godina. To dugotrajno razdoblje omogućilo je preživjeloj zvijezdi da, jureći kroz svemir, prevali desetke svjetlosnih godina prije nego što je i sama stigla do kraja svog životnog vijeka. [1, 2, 3]
• Druga eksplozija: Kada je preživjela zvijezda konačno potrošila svoje nuklearno gorivo, eksplodirala je na novoj lokaciji i stvorila maglicu Meduza (IC 443). [1, 2]

Znanstvene računalne simulacije pokazale su da bliski binarni sustavi masivnih zvijezda vrlo često evoluiraju upravo na ovaj način – prva eksplozija doslovno "ispali" svoju sestru duboko u svemir. [1, 2]