Tko zapravo i kada plaća novu carinu od 3 eura na

Ja sam naručio sa alija pred par dana, pisalo je kao u cijeni proizvoda - "Price includes Duties - VAT included" pa ćemo vidjeti hoće li mi pošta dodatno naplatiti, po ovome ne bi trebali ako sam platio i carinu i PDV u cijeni.

@ihush ima više teksta tu nego u cijelom novom pravilniku o carini.

 -ovisi, sto ljudi.. i realnost, potreba.. možeš kupiti smeće, možeš nešto potrebno..

-u čemu je problem? npr moj posljednji primjer, stari osigurači (oni okrugli..) i stanje, nema ih više, nema automatskih, posljednja firma (poljska) i ponuda-katalog iz 2016. zatvoreno, nema.. jedino kina ima i proizvodi, sve, tj može se još tu nabaviti 16a.. ali ne 6a i 10a..

-cijena.. ono što se tu može nabaviti, komad 12-20€.. + nema izbora .. tj morao bi mijenjati kutiju (i to je bilo jedno od riješnja, nova kutija-fidovke-automatski..) no za to trebaš električara i trošak..

-nabaviti 6a u eu je nemoguće, nema.. ponekad 10a, 16-20-25a ima..

-kina ima sve, jeftino.. trebam po par komada, na kraju sam uzeo po 6kom svaki.. manja cifra nego da sam tu kupio par + nema 6a-10a.. ovako imam sve, tj da je bilo za kupiti tu, kupio bi tu, mogao sam kupiti i manje komada, no računajući bolje da imam i bacim nego da ponovo tražim.. pogotovo uz najavu ovih troškova deklaracije.. i eto, sad ih imam :)

-smeće? ovisi.. kad nešto trebam ili želim, potreba ili hobi-gušt.. tad to nabavim, dok je izbor-ponuda kao i cijena stvar o kojoj svatko odlučuje za sebe po raznim kriterijima, ovisno o situaciji..

-kina ima, proizvodi tisuće artikala, neovisno o ovom nametu 3€.. koje u eu nemaš, nema uvoznika jer to traži komercijalnu isplativost-količinu.. čak kad kupim 'smeće' ili nešto što ne trebam neog naletim.. npr komplet lemilica sa svime, lem-pasta-stalak-krokodilke.. 5€ akcija inače 8-12.. s dostavom-free.. trebam li? hukers :) .. i da, nakupi se i smeća, tj nešto što nikad ne izvadim iz kutije, ne zatreba.. no to je zbog ogromnog izbora koju kinezi nude a koju u eu trgovini nemaš + cijena.. tj po čemu mi je različito kupiti lemilicu ili osigurač od domaće-eu trgovine ili kineza neovisno o ovih +3€.. nevažno za temu, važno, roba je ista, proizvedena u istoj tvornici u kini.. jedna je jeftina, druga skuplja višestruko, ... hoće li se to promijeniti u idućoj mojoj kupnji? -neće.. tj i dalje će 'domaće' biti skupo, dovoljno za pokriti razliku + ponuda, pa samo o meni ovisi koliko ću smeća ili korisnog kupovati ili kod kojeg trgovca.. onak, kao da mi je domaći bolji od švabe ili kineza? .. ok, radije da zarada i porez ide lokalno, no preduvijet za to je da eu i mi nešto proizvodimo, .. da tu nešto možemo kupiti.. osiguraće ne proizvode već desetljeće, nema.. kina ima. kriterij? kako kad.. no mora biti u ponudi da bi se kupilo ..  :)

Tu se zapravo otvara jedna puno šira priča od same pristojbe od 3 €. Ljudi često svode cijelu raspravu na "kupujete kinesko smeće", ali realnost europskog tržišta danas je puno složenija.

 Tvoj primjer s osiguračima je dobar upravo zato što pokazuje da kupnja iz Kine nije uvijek pitanje traženja najniže cijene. Nekad jednostavno nema alternative. Ako se određeni proizvod više deset ili petnaest godina ne proizvodi u Europi, ili ga nitko ne uvozi jer nema dovoljno potražnje, izbor se svodi na Kinu ili na to da mijenjaš cijeli sustav zbog jednog rezervnog dijela. To nije baš slobodan izbor.
Isto vrijedi za ogroman broj stvari koje kupuju hobisti, serviseri i ljudi koji sami popravljaju uređaje. Konektori, releji, prekidači, senzori, mikrokontroleri, specifični vijci, gumice, plastični nosači, rezervni dijelovi za stare uređaje... To nisu proizvodi koje će prosječni europski trgovac držati na skladištu jer bi mu godinama stajali na polici. Kineske platforme upravo na toj "dugoj repnoj distribuciji" zarađuju - imaju milijune artikala od kojih se svaki prodaje u malim količinama, ali globalno ipak čine ogroman promet.

Mislim da dosta ljudi podcjenjuje koliko je europska industrija tijekom zadnjih 30-40 godina preselila proizvodnju u Aziju. Danas više nije pitanje "kupujem li kinesko ili europsko", nego vrlo često kupuješ kineski proizvod preko europskog distributera ili direktno od kineskog proizvođača. U mnogim slučajevima razlika nije zemlja proizvodnje nego broj posrednika između tvornice i krajnjeg kupca.

S druge strane, ne bih rekao da je baš uvijek riječ o "istoj robi iz iste tvornice". To zna biti slučaj, ali nije pravilo. Kina proizvodi sve - od vrhunskih OEM proizvoda za poznate svjetske brendove do najjeftinijih mogućih kopija. Često ista tvornica radi različite klase proizvoda za različite naručitelje. Zato nije dovoljno reći da je "sve isto". Nekad jest, nekad nije.

Ono gdje vidim problem s ovim novim pravilima jest što se čini da EU pokušava administrativnim mjerama riješiti strukturni gospodarski problem. Ako Europa više ne proizvodi određeni proizvod ili ga proizvodi po višestruko većoj cijeni, dodatnih 3 € neće promijeniti odluku kupca. Ako mi dio u Kini košta 4 €, a u Europi ga ili nema ili košta 30 €, nakon nove pristojbe on će me koštati 7 ili 8 €, ali i dalje ne 30 €.

Drugim riječima, pristojba ne mijenja tržište nego samo povećava transakcijski trošak. To može imati učinak na impulzivne kupnje sitnica od jednog ili dva eura, ali neće promijeniti kupnju dijelova koje ljudi stvarno trebaju ili koje jednostavno ne mogu pronaći na europskom tržištu.

Zapravo mislim da je EU ovdje spojila nekoliko različitih ciljeva. Jedan je rasteretiti carinske službe i financirati obradu milijuna malih pošiljaka. Drugi je pokušati izjednačiti položaj europskih trgovaca i platformi poput Temua ili AliExpressa. Treći je donekle smanjiti količinu izrazito jeftinih narudžbi koje stvaraju golem administrativni posao. Ali nijedan od tih ciljeva neće vratiti proizvodnju u Europu.

Ako Europa želi da građani kupuju europske proizvode, dugoročno rješenje nije nekoliko eura pristojbe nego konkurentna proizvodnja, dostupnost rezervnih dijelova, kraći lanci opskrbe i razumna cijena. Dok toga nema, ljudi će i dalje naručivati iz Kine, ne zato što vole Kinu, nego zato što tamo jednostavno postoji ono što im treba.

I tu se vraćamo na ono što si napisao za osigurače. Da si ih mogao kupiti u lokalnoj trgovini za normalnu cijenu, vjerojatno ih ne bi naručivao iz Kine i čekao nekoliko tjedana. Većina ljudi bira najjednostavnije rješenje, a ne ideološki "istočno" ili "zapadno". Zato mislim da je pogrešno svaku kupnju iz Kine predstavljati kao lov na najjeftinije "smeće". Često se radi o proizvodima koje europsko tržište više jednostavno ne nudi ili ih nudi po cijenama koje nisu posljedica bolje kvalitete, nego manjeg tržišta, više posrednika i viših troškova poslovanja.

-hmm.. 'ekšli' eu bi piškila-kakila.. i malo carinski ratovala uz trumpekov poticaj.

-tj što je želja-namjera i što će od tog ostvariti, ništa, tj da tih +3€ dođe u džep dostave, tad bi taj dio priče imao nekog smisla jer je time i započelo, problem nedostatka ljudi-distributera i trošak distribucije (dok je kinezima lako slati kontejnere robe, problem je sortirati i dostaviti na adresu kupcu, kina pokriva trošak, eu ne..), a problem je što se pravno-legalno-normalno ne može carina preseliti u džep dostave.. pa kemijaju, do mjere da se riječ-značenje 'roba' tumači svakako, kao porizvod-goods.. (da ne ponavljam, što znači roba u pravu i biznisu-porezu vs proizvod, druga riječ kupac i potrošač u eu..).

-u birokraciji tisuće pravnika, nije da ne znaju, ekonomisti, svašta.. godinu dana i tad kao prdac, izvrdavanje značenja prijevoda riječi roba? .. ili što je za carinu roba i deklaracija ili što je za kupca.. pri čemu za malog, kranjeg kupca, deklaracija nije potrebna, jer to nije roba za eu tržište.. tj da neki 'pravnik' to pokrene tad bi to prvi dan palo u startu.. odnosno, eu birokracija to radi namjerno, priča jedno, dok se ne izglasa, pa promjene tumačenje.. 'mi smo mislili..' .. onak, kao suspenzija-suspenzije amerikanca za nogomet.. kad trumpek traži-dobije, nađe se neki paragraf-objašnjenje-pokriće ako baš mora i ide dalje..

-problem.. tko treba deklaraciju? treba dostava, dok prevozi tu robu kroz eu do isporuke kupcu.. tj treba neki papir kao što treba teretni list.. i želja je bila da kao špediter dobije taj dio troška, no po pogrešnoj osnovi, jer carina je jedno, carinska deklaracija drugo.. a naplata plaćenog paketa je nedozvoljena, kao što bi u wto uvođenje carine od npr 50% bilo jednako nedozvoljeno (osim za trumpeka, no mi nismo trump.. ili jesmo?, kako kad..?) ..

-pa sad uvode da će dostava-špediter za to biti zadužen, no time dostavi po toj osnovi neće ništa ostati u džepu, dok će eu dobiti taj dio novca ekšli bez troška, tj bilo bi 'pošteno' (kao fix) da tad eu-država nadoknadi trošak i posao distributeru-špediteru koji je za njih obavio carinske poslove i privremeno podnio taj trošak.. jer opet, kvaka-22, kronologija.. roba dok putuje kroz eu, mora imati deklaraciju na paketu.. ne može deklaracija biti napravljena tek kad stigne do kupca ako bi tad bilo primopredajno naplaćeno, tj to se odnosi na slučaj kad se plaća pouzećem.. i do tad bi ta roba bila bez deklaracije a tad je opet nepotrebna, tj ako prije to obavi špediter tad on to nadoknadi od kupca, no pošto to sad radi u ime države, tad on ima pravo tražiti naplatu od države, jer svatko tko radi neki posao može i mora za to dobiti plaću-naplatu, ne samo trošak.. jer posao je posao...

-no kad je roba kroz ioss tad to nema smisla, jer opet je sve već plaćeno i roba tad u ulaznom skladištu dobija etiketu-deklaraciju, no i taj posao nekto mora obaviti.. ako to ne radi država-carina, ako to outsorceaju špediteru-skladištaru-prijevozniku.. tad ta firma može to naplatiti.. tj ako je to uređen pravni odnos, zašto ne bi bio uredno naplaćen, obračunat.. hoće li to raditi djelatnik carine ili dostave, mora biti uređeno-ugovoreno.. tj dok nije do tad nitko osim carine nema to pravo.. i opet, u sortirnici rade carinici.. ne rade carinski posao poštari, nisu ovlašteni.. a ako ih se za to ovlasti, tad će oni naplaćivati svoj posao, tj umjesto carine-države bi tad teoreski njima išla ta naknada i tad bi priča bila zatvorena, no pravno dok se to tako ne uredi, ne može... ili smo pravna država-eu ili divlji zapad..

-problem 'deklaracija' na robama.. npr domaći lokalni primjeri kako se to radi.. formalno distributer-uvzonik je taj koji osigurava sve za robu na tržištu, prijevod, upute, jamstvo-servis.. i deklaraciju.

-roba u maloprodaji, na polici trgovine, mora imati deklaraciju.. ne mora u veleprodaji-skladištu.. i praksa, kako se to rutinski radi, umjesto da distributer to naljepi u skladištu, dogovore se šefovi na ručku.. pa maloprodajni dućan dobije shemu u wordu za ispis deklaracija.. kad dobije robu, poljepi deklaracije i stavi na policu.. to je zgodno-praktično, npr ako dođe do greške ispravi se, isprinta i ponovo naljepi.. i efikasno, jer ne mora to raditi veliki nego to radi mali od susjeda :) .. i tako tom rutinom ako je netko radio u maloprodaji, uvjeren je da to radi maloprodaja.. tj osoba može biti i susjed, pravno to radi distributer a već može biti na tvorničkoj-originalnoj ambalaži za konkretno tržište.. tad je to 'prava' roba.. no dio robe je ovako, praktično.. i moguće su razne igre ili tumačenja, npr šverc i jamstva..

-sad iz te priče, može li distributer-dostavljač-špediter lijepiti deklaraciju na pakete? -može fizički, može bilo koja osoba, radno sposobna pa i s invaliditetom i skraćenim radnim vremenom.. no pravno?

-kao i to može li plaćati carinski trošak i kome.. carini? koja nije ni vidjela paket ili isprintala deklaraciju? za što? .. može, kao posao, tj plati me da ti nešto obavim i ja naplatim svoju uslugu.. tad dostava postane špediter s ugovorom prema državi za koju radi taj posao i uredno ga naplaćuje.. ali ne kupcu, jer on carinu i carinske troškove plaća državi, tj već je platio kroz ioss sve i pdv.. pa tad jedino ostaje da država plati špediteru posao za koji ga je angažirala-ovlastila, .. jedino što u toj priči taj dio priče nije obavljen, tj država-eu nije angažirala špeditera.. i ne prenosi ovlasti države kao carinski posao na treće strane.. kao što je u poštanskoj sortirnici djelatnik carine koji to radi i ima pečat.. tj ako to država ne želi outsoruceati, tad bi npr mogla postaviti carinika kod svakog distributera-špeditera.. no dostava nije špedicija, što znači da bi taj carinski djelatnik morao biti u ulaznom carinskom skladištu, koje čak ima i odgovarajući naziv, pa da tamo obavi taj posao prije nego ga dostavljač paketa utovari u šleper.. tj pitanje je na kraju zašto država-eu ne radi svoj carinski posao ako već postoje carinska skladišta i logistika za utovar robe u šlepere koji razvoze robu po eu.. zaboravili-previd? nešto treće?.. želja da to nekako dođe u džep dostave, što je čak (po meni) ok.. no pravno? vrtimo se u krug :)..

edit

no naravno, čapt razumije i eto odgovora: :)

Tu dolazimo do vaše "Kvake 22". Država uzima čistih 3 eura po stavci za svoj proračun. Dostavne službe (Hrvatska pošta, DHL, DPD) zapravo postaju besplatni carinski izvršitelji. Država im ne daje dio tih 3 eura. Zato su kurirske službe izborile ono što se najavljuje za kraj godine: "naknadu za carinsko rukovanje" (handling fee).

-dakle, u tom grmu je zec.. prebacivanje iz jednog džepa u drugi.. i uvođenje naknade za carinsko rukovanje.. za kraj godine. .. a što se govorilo godinu unazad? no da, 'znalo se' da će biti nešto ovakvo..

detaljniji dio:

Pravno gledano, mali kupac nije uvoznik koji stavlja robu na tržište EU-a; on je krajnji korisnik. Kako bi to opravdala, EU birokracija je u novoj reformi uvela pojam "prividnog uvoznika" (deemed importer). To su platforme poput Temu-a ili AliExpressa. Pravno su prebacili odgovornost: platforma se sada smatra tom "trgovinom na veliko" koja uvozi robu u EU, a fiksna pristojba od 3 eura po stavci je zapravo administrativni trošak te pojednostavljene deklaracije. To je pravni trik da se zaobiđu pravila WTO-a o zabrani uvođenja novih klasičnih carina (procentualnih) na male vrijednosti.

2. Tko zapravo puni džepove: Država ili dostava?

Uočili ste ključni paradoks: Ako posao odrađuje dostava, zašto novac ide državi, a dostava i dalje grca u troškovima sortiranja?

EU je to zamislila kroz nadogradnju IOSS sustava (Import One-Stop Shop):U teoriji: Kineska platforma (Temu) prilikom kupnje naplati artikl + PDV + 3 € carinske pristojbe. Temu taj novac šalje izravno poreznim i carinskim upravama država članica EU-a.

U praksi (problem logistike): Kada taj paket stigne u sortirnicu u Mađarsku, Hrvatsku ili Njemačku, netko (dostavljač/kurirska služba) mora skenirati taj paket, provjeriti je li IOSS broj ispravan i upariti ga s digitalnom deklaracijom.

Tu dolazimo do vaše "Kvake 22". Država uzima čistih 3 eura po stavci za svoj proračun. Dostavne službe (Hrvatska pošta, DHL, DPD) zapravo postaju besplatni carinski izvršitelji. Država im ne daje dio tih 3 eura. Zato su kurirske službe izborile ono što se najavljuje za kraj godine: "naknadu za carinsko rukovanje" (handling fee). To je onaj pravni mehanizam gdje će dostava naplatiti svoj rad (tiskanje naljepnica, sortiranje) izravno od kupca ili kroz ugovore s platformama, jer im država neće dati ni centa od ubranih 3 eura.

- i zato se uvodi naknada za carinsko rukovanje, kako bi dostava dobila dio bez kršenja wto pravila o trgovini.. kemijanje, no sad je barem jasno što-zašto-cilj..

- dok ostaje pitanje (ne)sposobnosti u hp-u (za ostale ne znamo) da se u roku pripreme za normalan rad, kao naplata prilikom dostave keš vs kartično, mada će vjerojanto to biti većinom riješeno kroz ioss, no vremena su imali.. previd?

 tokenćić vamotamo.. zabrinjava samo ako je onaj (neimenovani), ode nam sekjuriti na godišnji do rebalansa.. srećom neće sad hakeri, vruće im i gledaju nogomet.. :)

Ne. Ako ti webshop naplati tih 3eur po tipu proizvoda, ništa više kao krajnji kupac ne bi trebao platiti.

Mislim da će u praksi veliki igrači sve imati uvezeno u evropska skladišta po klasičnoj carinskoj tarifi i tako izbjeći ovaj harač.

 -ne, ako je u ioss-u, bit će uredno naplaćeno prilikom kupnje + pdv.. i to je to, nema duple carine, postupak prolazi samo ako nije u iossu ..

 -možda nisi vidio dodatak-edit.. do kraja godine ide naknada za carinsko rukovanje..

-roba u ioss-u, eu je to uredio jednako kao pdv, glavni dio posla uredna deklaracija na paketu je na strani pošiljatelja-kine, tj smisao iossa.. a sad su dodali i taj dio carinske deklaracije, pri čemu se ništa ne mijenja, barkod-text-sadržaj deklaracije na papiru, dok uz robu putuje digitalni podatak o sadržaju i plaćenim troškovima, porezima-carinama.. blagodati tehnologije vs fizičkog papira i štambilja-plombe.. :)

-ovo je zaobilaznica pravila wto i poštanske unije, carine i poštarine.. malo kemijanja kako bi to pravno bilo ok, mada nisi uvjeren, provjeri.. :)

-ioss, da, kad je već plaćeno, kao što je do sad bila rutina-praksa za pdv, i novac je doznačen državi, koja zbog digitalizacije nema ekšli posao fizičkog izdavanja deklaracije, komada papira za robu, sve je riješeno već u startu-spanju odgovarajućim standardima u označavanju paketa .. tj smisao posojanja iossa i unaprijeđenja usluga prometa roba (i usluga).. nismo u kamenom dobu, evolucija... kao što više nije potreban klasičan pečat-potpis i sve zamjenjuje digitalni certifikat.. evolucija.

- a jedini koji radi neki posao je posrednik-dostava, nazovimo ga špediter, jer radi taj posao, koji za svoj rad-trošak nije plaćen, tj kupac plaća kroz ioss sve, kinez-trgovac prosljedi eu-državi carinu-carinski trošak-pdv i to je to, država je dobila novac za posao koji nije radila, a taj novac želi dostava-špediter, koji ga bez ovog kemijanja ne može naplatiti jer su takvi međunarodni ugovori-pravila igre.. no država je dobila tih 3€+pdv, koje će tad recimo prosljediti kao neku naknadu špediteru-dostavi, što će matematički rezultirati happyendom za sve.. tj u toj slagalici još samo fali jesen-ostatak godine, vjerojanto nakon ferja, da se i to finišira-progura tj nekako se mora pravno pokriti da država plaća uslugu, a zbog digitalizacije tj ioss sustava ekšli ne mora prenositi neko dodatno pravo kao carine na špediciju, jer kroz ioss špediter tj bilo koji dio logističkog lanca jednostavno skenira sadržaj etikete-deklaracije na paketu i to je to, ima sve potrebne podatke ako je u iossu..

-ako nije u iossu.. tad je to potrebno razdvojiti, skrenuti u klasični carinski prolaz, usporedba kao naplata cestarine na enc-keš rampi.. ok? i tad opet ne mora prenositi neko pravo carine na špeditera jer će tad pretpostavka u zanemarivo malom postotku biti takvih pošiljaka, neće zatrpati carinski terminal.. tj može ići kroz našu poštansku sortirnicu s carinarnicom za primjer hr.. i tad će dostava vjerojatno biti hp-pošta.. tj manje je za očekivati da će ostale dostave nedovoljno velike imati odgovarajuće skladište-terminal-objekt u kojem bi bili i djelatnici carine kao što je to s vg-sortirnicom.. ok?

-matematički je sve ok, ljudski.. ostaje još samo ta pravna sitnica finiširanja priče.. ono kako će država platiti tih 3€špediter-dostavljaču, pri čemu je važno, sve već postoji i funkcionira, ioss .. a roba koja nije u iossu .. vidjet ćemo, tj to čak 'iskupljuje' kritiku šlamperaja naše pošte da za sad može jedino keš.. tj da nisu spremni, mada su imali dovoljan rok-najavu.. jer realno se očekuje da će većina biti kroz ioss i da tad nema ni potrebe za naplatom neovisno o keš-kartici.. a pošto je ovo dostava iz kine, tad je isključivo plaćanje košarice prilikom kupnje, ne po pouzeću, pa tog problema nema.. ok?

-samo još pravno formalizirati naknadu..

edit: .. i kao btw, za riječ 'roba', vidi citat:

Pravno gledano, mali kupac nije uvoznik koji stavlja robu na tržište EU-a; on je krajnji korisnik. Kako bi to opravdala, EU birokracija je u novoj reformi uvela pojam "prividnog uvoznika" (deemed importer).

-ne moje riječi, čapt-google.. tj pitanje je samo izvora i kvalitete podataka-informacija .. do jeseni-zime kad će to biti finiširano.. pazi termine kao prividni uvoznik, upravo iz takvih pravnih-formalnih i važnih značenja riječi kao roba, potrošač itd..

-imamo li sve informacije? kao i onaj dio kad 'mediji' pogrešno kažu carina umjesto carinski trošak, pri čemu primjeti 'sitnicu' da ih nitko ne ispravlja.. nitko novinarima ne kaže da to nije carina? novinari pali s kruške pa ne znaju razliku ili googlati? .. itd. odnosno, pošto sad mislim da imam sve dijelove slagalice, ako su ove info barem polutočne, tad je sve ekšli ok, još samo treba to formalizirati u obliku zakona-uredbe.. sitnicu kojom se trošak manipulacije nadoknađuje posredniku, ne na račun države jer plaća kupac, no pravno na račun države, jer .. onak, kompromis i ekšli ok.. :)

 A OK, meni je puno praktičnije i brže nešto naći na Amazonu, Aliexpresu ili Temu i za par dana imam ovdje i to za puno manju cijenu, nego ovdje zujti itražitit di bi baš to mogao kupit... baš istu stvar koju je netko prije kupio u kini pa ti preprodao ovdje x5..  

Mislim da se i dalje vrtimo u krug jer ti polaziš od vlastite konstrukcije kako bi sustav "trebao" funkcionirati, pa onda iz toga zaključuješ da će se zakon na kraju sigurno tako napisati. To jednostavno nije argument.

Više puta pišeš "vidjet ćeš na jesen", "sigurno će država to formalizirati", "vjerojatno će biti ovako", "još samo treba riješiti pravni dio"... Upravo je u tome problem. To nisu činjenice nego pretpostavke. Iz njih onda izvodiš zaključak da je sadašnje stanje nekakav pravni trik ili zaobilaženje međunarodnih pravila.

S druge strane, za dosta tvrdnji koristiš izraz "logično je". Ali pravo vrlo često nije uređeno prema tome što je nama intuitivno logično, nego prema tome što piše u propisu. Zato sam te nekoliko puta pitao za konkretnu odredbu Carinskog zakonika, provedbenih uredbi ili prijedloga reforme koja potvrđuje ono što tvrdiš. Umjesto toga dobivam "matematički štima", "svatko vidi", "kemijanje", "logika". To nije isto.

I oko WTO-a ostaje isti problem. Nekoliko puta napišeš da je riječ o zaobilaženju pravila, ali nigdje ne navodiš koje se pravilo zapravo zaobilazi. Ako smatraš da je neka uredba nespojiva s međunarodnim sporazumima, to bi trebalo biti moguće potkrijepiti konkretnim člankom ili barem pravnim obrazloženjem. Inače to ostaje samo osobna procjena.

IOSS također promatraš kao da mu je jedina svrha naplata novca. Nije. Njegova svrha je pojednostaviti oporezivanje i obradu pošiljaka. To što je PDV unaprijed plaćen ne znači da više nema evidencije, kontrole, razmjene podataka i puštanja robe u slobodni promet. Plaćanje i provedba postupka nisu ista stvar i zato nije kontradikcija da paket i dalje prolazi kroz određeni administrativni proces.

Na kraju ispada da se zapravo u jednoj stvari slažemo – ako dostavne službe imaju dodatni posao, normalno je da žele naknadu za taj posao. Razlikujemo se samo u tome što ti unaprijed zaključuješ da postojeći pravni okvir to ne može riješiti bez nekakvog "kemijanja", dok ja za takav zaključak zasad ne vidim uporište u propisima.

Zato bih ipak pričekao konačne tekstove uredbi i način njihove provedbe. Puno je korisnije raspravljati o onome što stvarno piše u propisima nego o tome što mislimo da će zakonodavac možda napraviti za nekoliko mjeseci.

 Jeli tko ovo pročitao 

 - internet, google, čapt.. po dostupnim podatcima, na jesen.. ako su te info točne, vjerojatno jesu jer logika i kauzalnost to traže..

 -wto, tržišna pravila, ugovori, npr carine i suprotan primjer trumpek.. kao i razlika što on kao šerif-supersila može ostali ne baš.. npr uvoditi carine od npr 50%.. treba vadilti-tražiti dokaze da to wto ugovori brane?

-kao i dodatnu naplatu paketa za koji je plaćena dostava? poštanska unija? .. konkretno prije par godina je hpošta naplaćivala dodatnih 4,5kn dok im je hakom to dozvoljavao-tumačio.. mada su bili upozoravani, dok je na kraju poštanska unija rekla da to ne može tako.. zabranjeno, ugovori koji postoje stotinu godina i sustav funkcionira... tj funkcionira do današnjeg primjera online šopinga koji je 'jednosmjeran', za razliku od ostalog poštanskog prometa koji je barem djelomično dvosmjeran pa se jedan dio kompenzira naplatom tj zato postoji markica na pismu.. i razlika, ako pišeš npr djedmrazu na sjeverni pol, on kao rođak pošalje odgovor.. time se naplata-promet kompenziraju, dok šoping iz kine ide jednosmjerno, pa kinez naplati slanje od čega eu-država-pošta-dostava kupca nema ništa, tj nema obrnutog slanja-šopinga prema kini koji bi to kompenzirao tržišno poštanskim uslugama.. + a još gore, sa strane pošiljatelja je lakši-jednostavniji posao, automatika koja robu trpa u kontejnere, dok se na dostavi mora sortirati i treba više ljudi za dostavu a radna snaga je skuplja.. i eu je svjesna toga, tj da nema šopinga-jednosmjernog, da je klasičan promet pošte do daljnjeg bi sustav ostao isti.. no ovako će ga ipak mijenjati, dok smisle model, da su vuk sit i ovce na broju.. kemijanje i renejmanje naziva naplate po potrebi da ne krši pravila igre, pa nije dostava nego manipulativni trošak obrade ili carinsko rukovanje.. kompletno novi termin-riječ-značenje, opet kao primjer-usporedba što znači pravno riječ potrošač vs kupac.. itd..

- kao da se ne razumijemo? neobično .. npr kao da karikiraš da je bankovna kartica samo zbog naplate..  naravno da je trgovini svrha naplata iznosa-cijene robe i zarada, naravno da je iossu svrha upravo promet-novac-transakcija u svrhu prometa roba i usluga.. da tog nema, ne bi ni bio 'izmišljen' ioss.. kao peti kotač, ili .. da mu je svrha pojednostaviti oporezivanje i obradu pošiljaka.. onak, pa da, svrha kotača je da se vrti, no nije mu svrha naplata novca nego tehnologija i razvoj-evolucija, kao što je sam internet spojio svijet, digitalizacija-globalizacija.. vs materijalne-fizičke trgovine i klasičnog računa, porezne kontrole ili fiskalizacije koju mi imamo, nastala je potreba za odgovarajućim sustavom koji će to olakšati, ne otežati.. ne da je svrha naplata, nego sustav-internet-promet.. naravno lakše, jer bagerom je lakše kopati nego lopatom, evolucija.. ne iz razloga da je sam za sebe ioss neki smisao, nego ono što tehnologija omogućuje pa i traži, kao što auto mora imati kočnice jer osim vožnje mora i stati i pri tome je logično da auto ima sic tj mjesto za putnike jer bez tog nema smisla da se prazan auto vozika.. pa tako ni ioss, .. sustav.. i pošto već postoji, radi.. za ove potrebe eu je samo proširio-dodao i taj dio, na teret pošiljatelja koji mora uredno ispuniti deklaraciju na paketu uz naplatu poreza i carine kao i dostave.. tj porez i carinu uredno prosljeđuje u eu, državi kupca.. a kemijanje u tome je po kojoj osnovi ili ne kršeći pravila wto-upu to eu može izvesti, naplatom carinske deklaracije kao fiksnog troška, pri čemu to može naplatiti država-carina, ne privatna firma kao dostava, koja ne može naplatiti dostavu dodatno .. a tih 3€ će ovim kemijanjem, država kao naknadu prosljediti dostavljaču i sve matematički-pravno štima, osim što je kemijanje i potrebno uskladiti s propisima, pravno pokriti, što se najavljuje na jesen.. barem tako kažu dostupne info, i po svemu što mogu zaključiti, to će tako i biti, logika, pravo.. sustav.

+btw.. paket 'jučer-sutra' prolazi isti proces, od pakiranja u kini do dostave na prag kupca.. ista deklaracija na paketu, ista pravila, isti ioss, ... + 3€ carinske naknade + pdv na taj iznos = 3,75€.. sve već uredno radi, jer ioss već uredno postoji i posluje a ovo je samo dodatak fromuli, karikirano, kao još jedna stavka kupljene robe na računu.. :) sve već radi i postoji, naravno ako je trgovac u iossu, ako nije tad na žganjce-ručno, no to je zanemarivo mali dio.. to dok ne smisle kako, može i dalje kroz posotjeći sustav carine koja te tad kao kupca kontaktira i moraš riješiti trošak prije nego oni propuste pošiljku dalje pa i osobno preuzimanje i sl. no opet, to je vrlo mali dio robe izvan iossa.. 

+edit: ..

Pravno gledano, mali kupac nije uvoznik koji stavlja robu na tržište EU-a; on je krajnji korisnik. Kako bi to opravdala, EU birokracija je u novoj reformi uvela pojam "prividnog uvoznika" (deemed importer).

kao i ovo:

možda nisi vidio dodatak-edit.. do kraja godine ide naknada za carinsko rukovanje..

-a sve to kroz postojeći ioss, automatikom, tj bez kemijanja ne može direktno, no šortstory je to, dostavljač dobije taj iznos kroz sustav, a formalno pravno samo moraju zadovoljiti međunarodne ugovore-pravila kao wto-upu tj ne naplatiti ono što je zabranjeno.. dok je kroz postojeći ioss to idealno, nema dodatne naplate na vratima i sve je uredno-provedeno, porezi itd.. jedini problem je što dostava ne može nešto naplatiti a država može i to riješavaju carinskim troškom, pa će to proći za wto-upu.. ili se barem tako svi nadaju, matematika i logika su ok, sve je super .. osim što će kupac plaćati +3€ x .. ovisno o artiklima-deklaracijama..

1. Kako se distributeru isplaćuje trošak rada?

Kada platforma (kao deemed importer) preuzme ulogu uvoznika, ona podatke o pošiljci šalje unaprijed. Kurirska služba (npr. Hrvatska pošta, DHL, DPD) obavlja "fizički i administrativni rad" – provjeru, skeniranje i digitalno podnošenje carinske objave.

Budući da se sve odvija preko IOSS sustava (Import One-Stop Shop), ta naknada za rukovanje (handling fee) automatski se obračunava i isplaćuje distributeru izravno s računa platforme u trenutku kada paket prođe elektroničku kontrolu.

-barem tako kažu dostupni podatci, google+ai.. i to ima smisla, funkcionira.. no mora biti malo kemijanja pravila da bi bilo pravno ok.

Opet si napisao jako puno teksta, ali i dalje izbjegavaš odgovoriti na ono što te cijelo vrijeme pitam.

Problem nije u tome što ti pokušavaš složiti logično objašnjenje kako bi sustav mogao funkcionirati. Problem je što to predstavljaš kao da je već pravno odlučeno.

U gotovo svakom odlomku koristiš izraze poput "vjerojatno", "na jesen", "tako kažu dostupne informacije", "logično je", "matematika štima", "mora biti tako", "kemijanje". To jasno pokazuje da opisuješ vlastitu rekonstrukciju mogućeg budućeg rješenja, a ne postojeće propise.

To nije isto.

Primjerice, nekoliko puta tvrdiš da će država naplatiti naknadu pa je proslijediti dostavljaču preko IOSS-a. Možeš li navesti jedan službeni dokument Europske komisije, prijedlog uredbe ili tekst reforme koji to kaže? Ne ono što je zaključio Google ili AI, nego konkretan pravni tekst.

Isto vrijedi za tvrdnju da je uveden "deemed importer" upravo zato što mali kupac nije uvoznik. Pojam "deemed importer" postoji u zakonodavstvu, ali iz toga automatski ne proizlazi sve ostalo što si napisao o načinu financiranja dostavljača. Tu si napravio logički skok koji nije potkrijepljen izvorom.

Što se WTO-a tiče, opet ostaje isto pitanje. Pišeš da se "mora kemijati" kako se ne bi kršila pravila WTO-a ili UPU-a, ali još uvijek nisi naveo koje se točno pravilo krši. Nije dovoljno napisati "logično je", "Trump uvodi carine", "poštanska unija" ili "tržišna pravila". Ako tvrdiš da bi nešto bilo protivno međunarodnim sporazumima, onda bi trebalo biti moguće navesti konkretan članak ili barem pravno obrazloženje.

Jednako tako, usporedba s onih 4,5 kuna Hrvatske pošte zapravo ne dokazuje tvoju tezu. To što je u jednom slučaju regulator ili međunarodna organizacija zauzela određeno stajalište ne znači da će svaka buduća naknada automatski biti ista pravna situacija. Svaki model treba gledati prema konkretnom propisu kojim je uređen.

IOSS također cijelo vrijeme svodiš gotovo isključivo na naplatu novca. Da, kroz njega se obračunava PDV, ali njegova svrha nije samo prijenos novca nego i elektronička identifikacija pošiljke, razmjena podataka, pojednostavljena prijava i ubrzano puštanje robe u slobodni promet. Zato nije kontradikcija da određeni administrativni postupci postoje i kada je PDV već plaćen.

Na kraju se zapravo vraćamo na isto pitanje koje postavljam od početka.

Ako kažeš:

• mislim da će reforma završiti ovako" – to je sasvim legitimno mišljenje;
• po meni bi to bilo najlogičnije rješenje" – također je legitimno;
• sigurno će biti tako jer matematika i logika to traže" – to više nije argument nego pretpostavka.

Zato i dalje razlikujem činjenice od prognoza.

Kada bude objavljen konačni tekst reforme i bude izričito pisalo kako se obračunava naknada, tko ju naplaćuje, kome se isplaćuje i po kojoj pravnoj osnovi, tada ćemo imati o čemu raspravljati na temelju propisa.

Do tada je sasvim u redu iznositi pretpostavke, ali ih ne treba predstavljati kao da su već potvrđene činjenice.