Tatin trbuh i tatin mozak

Nemam djece, ali očigledno sam negdje napravio barem jedno.

- "Zašto se očevi debljaju?"
- Dižu spomenik palom borcu...  

 

Nema to veze s brakom.

Brak je pravni i društveni okvir, ali nije uvjet da bi netko bio otac, niti da bi obitelj bila obitelj.

Za temu iz članka bitno je nešto drugo: je li otac prisutan, uključen i svakodnevno sudjeluje u životu djeteta.

Dakle, nije ključno je li riječ o braku, izvanbračnoj zajednici ili nekom trećem obiteljskom aranžmanu, nego funkcionira li taj čovjek kao otac uz svoje dijete.

Brak tu može statistički korelirati s očinstvom, ali uopće ne mora -- i to nije ono što se u ovom kontekstu zapravo promatralo.

 

Tvojom logikom, utjecaj čokolade na prehranu je isti kao i utjecaj jedenja govana: sâma smeđa boja nije pokazatelj količina šećera u dotičnoj namirnici  

Uživam u očinstvu. Zadovoljan sam s odnosom s djecom. Jako si želim da su mi djeca zadovoljna sa mnom.

 

U tekstu tako lijepo opisani izazovi očinstva su itekako transformativno iskustvo! Zahvaljujući ovom tekstu, a naučim puno iz svakog Vašeg teksta, naučio sam i puno novih medicinskih detalja.

 

Majkama nitko ne bi zamjerio kad bi rekle da su im djeca važnija od muža i braka. Ja si kao muško dozvoljavam isto reći, djeca su mi važnija od voljene supruge.

 

Ali, što se tiče “dad bod”...

 

Brak mi daje pristup ogromnoj količini hrane. Brak mi daje i punicu. Brak mi daje i očekivanja društvene (ne zaboravimo vjersku) zajednice. Brak mi daje nove financijske uvijete. Imam samo jedan brak, tako da nije baš neki statistički uzorak i naglašavam da je to samo subjektivno opažanje. Ali, opažanje mi je i dalje kako i bez djece to snažan vektor utjecaja, dovoljan da parafraziram:  "ulazak u brak doista može biti praćen mjerljivim promjenama tijela, hormona, mozga i životnih navika."

Kao netko tko je postao otac relativno nedavno, prije 2 godine, a isto tako ispunjava uvjet dobi o kojoj priča doc (prvo dijete tek u ranim četrdesetim) mogu staviti potpis na sve.

Ovdje bih dodao da je najveći "neprijatelj" ipak nesanica. Zašto? Pa, osim direktnih posljedica neispavanosti imamo i one neizravne - loša ishrana (kada je na meniju ponuđen i zdraviji izbor), nevoljkost za fizičkom aktivnošću čak i ako uhvatite vremena, a nikada niste bili kauč potejto, pa veća sklonost povredama ako vježbate neispavani itd... Kod mene se to zbrojilo sa već postojećim lošim spavanjem.

Mentalno sam iskusio promjene u smislu da sam obazriviji na eventualne posljedice svog ponašanja jer još jedna osoba ovisi o meni. Također, imam osjećaj da sam postao agresivniji. Ne i da imam ispade, već više kao mod u kojem štitim dijete od ostalih.

Za buduće roditelje: ako imate mogućnost baka servisa koju mi nismo imali, iskoristite je. Zajebite priče o socijalizaciji (koja socijalizacija s godinu dana starosti) i stjecanju imuniteta. Neka imunitet stječe igrom na otvorenom i kontaktu s životinjama - bilo je ovdje članaka o tome. Uštediti ćete si puno neprospavanih noći, a još bitnije - poštediti ćete dijete. Neke bolesti će doći kasnije na naplatu, ali neće biti toliko učestale. Naravno, mali dio ljudi si danas može to priuštiti...

Nadam se da je post razumljiv jer jednim okom gledam u tekst, a drugim dvogodišnjaka koji odbija popodnevni odmor.