Dragocjeni reliquiae reliquiarum Vjesnika

Ja sam radio na prijelomu u Vjesniku 90tih, dok se nije išlo na studiranje ili front. Uglavnom, gledajući u zgarište nebodera, osjećam se kao da mi je umro neki poznanik. 
Ali da kad sam davao otkaz, sjećam se da mi je tadašnji urednik redakcije također rekao "pametno, želim ti sve najbolje jer ovdje nema budućnosti". 

Nekome tragedija drugome poslovna prilika. Srušiš neboder i napraviš stambenu zgradu. Kupaca za stan u Zagrebu će uvijek biti.

 Neboder je svima nama najuočljiviji i povijesno predstavlja simbol onoga što je nekada tu bilo, ali i cijelog kompleksa.

No, neboder, sa svim svojim kvadratima čini tek 20% površine koju imaju svi objekti na toj lokaciji (a cijela parcela ima površinu od 32.435 m2), pa je potencijal za izgradnju nekih novih sadržaja ogroman (ostao neboder ili ne).

Zgrada zadovoljava ono što je trebala imati 70-ih godina, zakon i pravilnici se odnose na nove i obnovljene zgrade.

I ja radio tamo kratko 90-ih (kad je već odavno bila samo derutan prostor u odnosu na druge poslovne zgrade), ali to je u cjelini jedna od najnefunkcionalnijih poslovnih zgrada u Zagrebu. Od stanja do parkinga.

 Nema potencijala za gradnju na okolnim površinama jer treba mijenjati GUP vjerovatno, a i kreće priča kako bi nove zgrade narušile vizuru oko vijesnika, pa bi te zgrade zaklonile pogled, sunce... Stvorio bi problem sa parkingom, povečan promet na već opterećenu infrastrukturu... Ali priča srušimo neboder i povečajmo broj stanova što će smanjit cijene stanova u Zagrebu (možeš mislit) može proći kod stanovništva. Ako bude otpora kod stanovištva onda ide zovi jokera ''tu su zgradu radili komunisti''. Nema toga što tema ustaša, četnika i partizana ne može riješiti u službi kapitala.

sumnjam da si mi znao starog, radio je u ekspeditu pocetkom 80ih, pa prijelom nakon toga i onda otisao u sportske novosti (citav radni vijek do penzije nedavno).

ko malog me hrpu puta vodio u vjesnik, proveo sam nebrojene sate kod njega u redakciji "na kompjuterima" (u podnevnoj/nocnoj smjeni je svaki drugi komp bio free pa sam isao igrat DOS igre i Fifu 94/6/8).

ta susjedna zgrada di su bile nekoc sportske (prije preseljenja u koturasku) mi je bas bila vrh, solidno moderna za ono vrijeme i uvijek sam volio ici tamo, da ne pricam o menzi u podrumu i sendvicu od zimske salame lol

posto je radio u grafickoj redakciji jos uvijek imam doma hrpu njegovih rucnih skica (prije vremena instant fotografija za vecernje izdanje), situacije sa utakmice koje bi komentator izgovorio preko radija i onda je on to odmah skicirao za novine., i to se doma cuva u posebnim fasciklama.

tu je i hrpa materijala iz Vjesnika.

i sad jedna osobna anegdota - kod dede i bake na selu imamo staru kucu od blata na dvoristu (tocnije stari mlin).

posto je taj mlin vec uzeo zub vremena stari je negdje krajem 80ih iz tiska dofurao stotinjak offset ploca za tisak (metalne ploce oko 1x1m ako me dobro sjecanje sluzi) i oblozio cijelu gradjevinu da se blato ne raspadne skroz.

i sad na dvoristu od dede i bake stoji cijela jedna kuca oblozena hrpom printeva od Vjesnika.

ako se dosta priblizis mozes doslovno citat novinske clanke na "fasadi" starog mlina lol.

dakle ko bi reko da cu ikad o tome pisat na bug forumu 😅

istina.

bila je hrpa ljudi u redakciji koja je radila posao preko one stvari i uglavnom si komotno mogo zamijenit 5 prosjecnih alkosa sa jednom prosjecno motiviranom osobom, al sistem je bio drukciji pa se moglo kako se htjelo.

kolicina alkohola je ogromna, izmedju ostalog, par metara od starog je sjedio pokojni Židak..

bilo mi je zalosno za cuti kad je stari reko da je tiraza sportskih novosti iz vrhunca od 60ak tisuca dnevno (ako se dobro sjecam) i vecernjim izdanjem za zg regiju palo na ispod 5k i to su kupci uglavnom birtije, kladionice i slicni..

nekad su kombiji kasno navecer isli u sve krajeve hrvatske (i preko granice) do je danas sve spalo na jedno veliko nista.

kaj se tice same tiskare, dole sam sredinom 2000-ih isao na srednjoskolsku praksu.

proveo sam 2 tjedna sa likom koji je odrzavao tiskarske strojeve, elektro-mehanika, zapravo poprilicno kompleksan sustav ako nesto krene krivo a print ide van..

naravno, kolicina alkohola je bila usporediva sa graficarima u sportskima, ako ne i veca.

bas pravi duh vremena - podrumi i zabaceni kutci u prizemlju, svi nose plave kute, stara garda ljudi sa pripadajucim mentalitetom (bivsi sistem), domaci alkohol, drzavna firma, produktivnost nikakva, health&safety je afterthought..

al eto, i to je trebalo iskusit i zapravo mi je bas drago

 kad smo vec u digresiji da nastavim..

moj stari si je bio jako dobar sa Židakom, on me je cak i uspio "preko veze" ugurat u dinamo al to "preko veze" je trajalo samo godinu i pol jer sam bio dobar za nogomet u osnovnoj skoli, al ne i polu-profesionalno 😅

stari mu je i cesto radio neke kalendare i prospekte u fusu (razlog zakaj smo i kupili prvi PC, zbog corel draw i photoshopa) tako da je bio i kod nas doma nemali broj puta.

u to doba (kasne 90-te) si je Židak bio ok sa dinamom a onda su dosla nova vremena i svakakva politikanstva dosta narusila odnose novina i sporta. sjeti se samo odnosa mamica i medija generalno, pa su usrali cibonu, klupski rukomet postao sjena onog iz 90ih, itd..

kad je sve funkcioniralo onda smo imali besplatne karte za skoro sve sportske dogadjaje u zagrebu. bio sam valjda na svakoj domacoj europskoj tekmi cibone i mladosti, dinamo nesto rijedje jer je to ipak drukcija vrsta eventa od prva dva (pitomija publika i slicno).

da ne pricam da su sportske tada dobivale besplatne karte za skoro svaki sportski dogadjaj u zagrebu (kosarka, rukomet, nogomet).

volio sam citat njegove kolumne "iz maksimirske sume", bas je bio kronicar dinama a i malo sireg konteksta u nogometnim odnosima grada, drzave i samog sporta.

bas me zanima njegova kolumna da je kojim slucajem ostao ziv i svjedocio tom prezimljavanju, vjerojatno bi tekli i potoci omiljenog pica, sasvim zasluzeno.. 😁