Koliko bitrate doista utječe na kvalitetu glazbe?

Najbitniji su kablovi sa zlatnim konektorima 🤭

Iskreno razliku "možda" čuješ tek na dosta skupljoj opremi i ako znaš što tražit, ali to onda nije slušanje muzike jer si opsjednut ako bilo šta nije kako treba, i onda kupuješ kabele za struju od 1000 eura, nosače za kabele da ne diraju pod.... i ostale gluposti od kojih nitko nikad nije čuo ikakve koristi, i na kraju dana najmanje u biti uživaš u slušanju muzike.

A glupost oko ploča nezam dali ima smisla komentirat jer je zvuk na svemu snimljenom u zadnjih 30 godina doslovno isti kao i na CD-u jer je mastering rađen digitalno a ne analogno. Jedino što priznam kod ploča je cijelo to iskustvo stavljanja ploče, slušanja cijelog albuma i fokusiranosti na uživanje u muzici, pošto to kod streaming medija i cd-ova ne postoji - prvih 20 sekundi zvuči dosadno, ajmo dalje i onda u sat vremena poslušaš 25 komada po 35 sekundi.

U mojem slučaju je isto tko u pitanju 50+ godina, i moram kazati, rijetko kada sam se zamarao sa kvalitetom zvuka, čisto iz razloga, nisam imao pristup stvarno kvalitetnim komponentama. 
Osobno imam poveliku kompilaciju CDa, od kojih je 99% skinuto na MAC, pa onda na iPhone i iPad kabelom, sinkronizacijom glazbene medijateke. 

Ono što mogu kazati, napisati da na MACu ipak čujem razliku, kada slušam preko zvučnika na njemu ili kroz sliušalice povezano kabelom! Moram se i nadovezati komentarom, kada je jedan kolega nedavno postavio upit kako ne može slušati muziku sa laptopa via BT, gdje je evidentno razvidno, NEMA APLIKACIJE - NEMA SLUŠANJA. Samo žica. U članku se spominje jazz i klasika, ali i u nekim slučajevima kada je snimka ono jebeno kvalitetna, čujem razliku preko slušalica i BT vezom na iPhoneu, zvučnika na MACu ali svakako još najbolju kvalitetu kada spojim slušalice žicom, a često slušam tako AC/DC Live in Donnington 1991, čuje se posebno razlika u ”pimplanju” trzalicom po žicama u uvodu pjesme! Ali nije samo rock kod mene zastupljen, jazza nemam, ali imam bluesa, klasike, soula, ...! 

Utvaram si da ću jednog dana slušati kvalitetno u kombinaciji komponenti, žičnih slušalica koje su ciljano učinjene za takvo nešto, ali postavljam si pitanje, koliko će moj sluh čuti, tim više ako i onda budem primjećivao iste razlike na nižem kvalitativnom rangu ?!?! 

-volim-slušam glazbu.. volim i dobru opremu, kao i jak auto, sport, sve što vole mladi i pravi mačomeni :) .. pa eto me!

-kvaliteta? svaki lossy format gubi dio podataka, rekli bi time i dio kvalitete.. pogrešno, jer dio podatka koji se može odbaciti nije kvalitetno mjerljiv dio, naprotiv, odbacuje se dio koji je izvan čujnog spektra ili nečujan-maskiran.. ne samo za audio nego i za video.

-problem nije u lossy dijelu nego u neznanju, postavkama, amaterima-kliknexterima, pri čemu je rezultat neovisan o materiji, npr glazba ili ručak, nije klik-next po nekom receptu ono što će znalac i amater dobiti kao rezultat.. kuhar-kuharica će naprosto napraviti ukusnije jelo, glazbeni znalac će kvalitetnije obraditi.. kao što jednako možemo reći za bilo koju drugu djelatnost-profesiju, klesar, kovač, pekar, nogometaš.. što god da osoba radi, bolje-kvalitetnije radi ono što je napravila tisuću puta, dok iz prve može biti samo slučajnost pandan jackpotu na lotu..

-na istoj opremi, materijalu, postavkama-ograničenjima, neovisno koji format odredimo, profesionalac će dobiti isti ili bolji rezultat od amatera.. amater tek slučajno-ponekad i to vrijedi za sve poslove-djelatnosti-robe-usluge.. hranu-glazbu itd..

-kako nešto radi?

-sluh je problematičan kao kriterij, jer nikad nismo sigurni tko što čuje.. ili misli da čuje, pogotovo s glazbom koju smo čuli tisuću puta i znamo koji dio želimo čuti, fokusirati se.. uz ljudsku sposobnost fokusiranja, pa možemo čuti nešto što inače u gužvi ne čujemo, .. znate ono kad u buci načulimo uho i čujemo... čujemo dovoljno da znamo, izoliramo, kao što je zalihost-smisao u slovima pa ako koje fali mozak ga doda-ubaci i razumijemo poruku mada možda pola slova fali.. dok neke stvari možda čujemo u sjećanju, kao i razlika kad nekog stvarno slušamo pa čujemo što govori ili kao kinac na satu samo bleji u zid i ne čuje što profesor govori.. ne zbog akustike nego ga ne zanima itd. jer mozak i fokusiranost imaju utjecaja.

-no teško je biti objektivan, teško je biti prosječan, pri čemu prosječan juzer recimo računala jednako nije neka konkretna katergorija pa opet ne znamo ništa o juzeru kad kažemo da je prosječan.. tako ni za sluh ili sluša li nas uopće, zanima li ga ili ne..

-lakše ili objektivnije je lossy promatrati u grafičkim rezultatima.. gaming-gpu i optimizacija drivera, tj upravo prema tipu aplikacije moguć rezultat, direktno 'lossy' .. maskiran dio, ono što se ne može čuti, za grafiku, što se ne može vidjeti, pri čemu je za grafiku to konkretnije, projekcija vidnog polja, matematički konkretno kao lom svjetlosti itd. pa tako objekt u slici koji se nalazi iza zida u tom kadru-slici nije vidljiv gledatelju kao što i udaljenost-fokus može odbaciti detalje kao mušica u letu na 100m .. gaming optimizacija može odbaciti takav 'nevidljiv' dio podatka i time dobiti brzinu (zapravo smanjiti količinu posla-tereta).. dok za zvuk to nije tako matematički jasno, osim npr granice 20-20khz.. pri čemu znamo da iznad 16khz već osoba mora biti šišmiš-batman itd..

-razlika, ovisi o apps, nije isto igra ili npr acad.. nije isto što ekšli računamo.. u gamingu ili fps-u želimo brzinu, manje podataka-brzina, ne točnost, .. u acad i sl. fizikalnim mjerenjima, testu, opterećenju, želimo suprotno, želimo točno opterećenje sila, neovisno vidimo li neki dio, npr šaraf u tijelu kotača auta.. želimo izračunati hoće li izdržati sile opterećenja koji ga može slomiti ili će kotač vibrirati itd.. želimo sasvim drugi rezultat i tad gledamo sasvim drugačijim očima tj kriterijem.. tad nema skrivanja nevidljivog dijela slike.

-no time je možda laicima lakše razumjeti razlike onog što objektivno možemo odbaciti-zanemariti i onog dijela kojeg ne možemo odbaciti tj ovisi što ekšli želimo raditi, testirati itd.. dok je sa zvukom sve subjektivno, skoro nemoguće imati objektivan kriterij.. a to sve uključuje fraunhoferova formula odnosno to je psihoakustika..

-tako se matematički dobije mogućnost npr pozicioniranja zvuka, kao sorround efekt, koji možemo ako imamo sve parametre kreirati i s manjim brojem zvučnika, teoretski i s jednim.. onaj feeling da možete pozicionirati violinu u drugi red.. i to je dio kodeka, formule, mogućnosti pimplanja ili određivanja parametara kvalitete kompresije, što se može izgubiti itd.. dok isti podatak možemo izgubiti i na negubitnim metodama kao stereo-cd koji neće zadržati kvalitetni dio koji omogućuje pozicioniranje po dubini prostora tj matematički dozvoljava samo lijevo-desno, ne po z-osi.. itd

-pa do tog da sam BT koji se često korsiti za slušalice nije isti, tj stari-novi, verzija + kompresori-standardi.. pa recimo novo može više-kvalitetnije, no ovisi o obje strane komunikacije, kao i wlan itd..

-kvaliteta? meni je ok obična audio kaseta, ne tražim pucketanje vinila ili miris.. :) .. važnije mi je što slušam, a tad ponekad na čemu-kvaliteta, kad 'želim' sound efekt.. pri čemu je u jednom slučaju to možda preciznost-točnost zvuka i čuti struganje žice gitare a u drugom čista snaga pojačala koja trese iznutrice i vraća sjećanja u doba kad si preko zida išao na ... :)

-nisam audiofil, .. samo jedna usputna sitnica u životu, no sitnice su ono važno, 'sol' života, mali guštevi..

-dok me proljev stisne na prisjećanje SD hifi kartice.. :)) .. no i to se reklamira, prodaje.. čuju ljudi razliku, znaju.. čak kad istu mp3 copypasteaju na tu hifi sd karticu ili kad je na običnoj, na hdd-u.. ne možeš im objasniti da hifi s tim nema veze, tj ima, reklama-cijena-novac. .. ali, tad se prisjetim i placeba, kao i to da je ključna riječ psihoakustika.. -ljudi, ono što želimo-mislimo-volimo.. to vidimo, osjećamo.. ne nužno činjenice, nego mozak.. pa tad ipak može postojati razlika, dovoljno da na mediju piše hifi i čovjek kojem je to važno je već sretniji, bolje čuje, čuje kvalitetu.. i ima pravo.