Autor Oculus Rifta predstavio vojni dron s umjetno

lepe igračke .. a nama prodaju DJI dronove . pjuc

Upravo me zapanjuje neznanje SuperJunaka. Tako mora i biti kad danas čovjek o vojnim stvarima zna samo ono što vidi na američkom filmu (Bum, bum, ti si mrtav! Rambo i sl.) te surfanjem po internetu. Mi koji smo služili armiju osjetili smo vojsku na svojoj koži (i svojim leđima). Dakle, za svako borbeno sredstvo bitne su dvije stvari:

1.) koliko poslužitelja zahtijeva,

2.) kako se transportira (pješice, ljudskom ili strojnom vučom, vlakom, džipom, na kamionu, tenkom, helikoperom, avionom (padobranom) i dr.).

Jasno je, borbeno sredstvo treba imati što manje poslužitelja i mora se što lakše transportirati. 

Za rukovanje rečenim dronom treba jedan vojnik, koji usto služi kao "transportno sredstvo". Pritom je sasvim svejedno kako on nosio svoj dron, u ruksaku, na remenu ili na leđima. Primjerice, cijev minobacača od 82 mm, ima 150 cm duljine, ima masu 25 kg, pa opet je nosi jedan vojnik - na leđima (minobacač ima 4 poslužitelja: trojica nose dijelove minobacača, a četvrti municiju). Minobacač manjeg kalibra (60 mm)  nosi jedan vojnik, a ima dvočlanu posadu (drugi vojnik nosi mine). Ručni (raketni) bacač može iimati jednog poslužitelja (ako je za jednokratnu upotrebu) ili dva (ako je za višekratnu). Veliki napredak u mitraljezima ostvarili su Nijemci prije 2. svjetskog rata kad su napravili mitraljez ("šarac") s izmjenjivom cijevi. Takav mitraljez nije morao imati hladnjak za vodu, pa je bio mnogo lakši, a zahtijevao je i manje poslužitelja - dva umjesto tri, jer treći se brinuo za rashladnu vodu. Ima takvih primjera koliko hoćete, no mislim da su i ova četiri dovoljna da čitatelj svhati o čemu se radi. 

Ako se moze sklopiti, sto se moze, ali mislio sam ruksak kao ruksak, a ne ovo:

hard case: https://prnt.sc/ugembj

ili: https://prnt.sc/ugemnh

I govore hard case OR expeditionary bag.