Programiranje u C-u - od svega pomalo

E hvala uspio sam!

Inače unsigned long long int je:"%llu"

Aaaa to tebe muci. Onaj file pointer koji moras slati funkcijama koje rade s datotekama je zapravo struktura sa podatcima o otvorenoj datoteci, i jedna od informacija koja je u njoj spremljena je lokacija u datoteci na kojoj se trenutno nalazis.

Recimo ovako, otvoris datoteku sa fopen, tvoja lokacija je trenutno nula (znaci prvi bajt u datoteci). Recimo da pozoves nakon toga tri puta funkciju fgetc koja cita samo jedan bajt, i tada ti je pozicija na trecem bajtu u datoteci. Tada pozoves funkciju fread, i naredis joj da procita 4 bajta, trenutna pozicija se uveca za 4 itd, itd...

Znaci C za tebe broji gdje si stao u datoteci i samo nastavlja odatle, a ako zelis utjecati na svoju poziciju u datoteci bez citanja, za to imas funkcije fseek i fsetpos.

#include <stdio.h>
#include <stdlib.h>
#include <string.h>

int main () {

    char bssid[20];
    char essid[20];
    char channel[10];
    char interface[10];

   
    //ukucavanje podataka
    printf (" Molim ukucajte BSSID: ");
    scanf ("%s",bssid);

    printf ("\n Molim ukucajte ESSID: ");
    scanf ("%s",essid);

    printf ("\n Molim ukucajte CHANNEL: ");
    scanf ("%s",channel);
   
    printf ("\n Molim ukucajte interface: ");
    scanf  ("%s",interface);

   
    //pocetak
    system ("airmon-ng start %s",interface);
    system ("airodump-ng -c %s -w zeko --bssid %s %s", channel, bssid, interface);

    return 0;
}

Izbaci grešku da je previše argumenata u boldanim dijelovima programa.

Any ideas?

Hvala! 

System nije printf pa da mu mozes proslijedivati komande za formatiranje kao i printf-u, nego je veoma jednostavna naredba koja kao input prima samo jedan obican string koji proslijedi konzoli iliti terminalu.

Prvo koristi sprintf da u buffer u memoriji isprintas formatirani string, i onda taj buffer proslijedi funkciji system.

ovako:

char buffer[300];

sprintf(buffer, "airmon-ng start %s", interface);
system (buffer);

sprintf(buffer, "airodump-ng -c %s -w zeko --bssid %s %s", channel, bssid, interface);
system (buffer);

makni zvijezdicu iz char *buffer[300]

treba ici char buffer[300]

omaklo mi se... sorkac :p

Pa da, u biti sam napravio polje od 300 pokazivaca na char, umjesto polje od 300 charova xD

Najjednostavniji nacin ti je napisati dva programa, svaki bi onda pisao po vlastitom prozoru terminala (bar to tako na winsima radi), zasto moraju biti 2 prozora? Kozmeticki razlog ili se programi bas moraju izvrsavati svaki u svom terminalu da bi mogli normalno funkcionirati?

U tom slucaju, ovo sam iskopao:

http://stackoverflow.com/questions/5426598/opening-a-new-terminal-window-executing-a-command

http://www.linuxquestions.org/questions/linux-desktop-74/open-a-command-in-new-terminal-603919/

http://www.unix.com/programming/38080-terminal-device-control-through-c-c-program.html

Jel onda ovako? Ako uzmemo u obzir ovaj tekst "Ovo je\nneki tekst\nsa tri linije teksta"

Znaci imam 3 stringa koji svaki zauzima po 100 bajtova. Normalno sam ih unio sa funkcijom gets.
Znaci ovi stringovi su ovako poredani (ovo je ujedno i pitanje)

01001111(O)|01110110(v)|01101111(o)|00100000(SPACE)|01101010(j)|01100101(e)|00001101(CR)|00001010(LF) - 8B
01101110(n)|01100101(e)|01101011(k)|01101001(i)|00100000(SPACE)|

|01110100(t)|01100101(e)|01101011(k)|01110011(s)|01110100(t)|00001101(CR)|00001010(LF) - 12B
01110011(s)|01100001(a)|00100000(SPACE)|01110100(t)|01110010(r)|01101001(i)|00100000(SPACE)|

|01101100(l)|01101001(i)|01101110(n)|01101001(i)|01101010(j)|01100101(e)|00100000(SPACE)|

|01110100(t)|01100101(e)|01101011(k)|01110011(s)|01110100(t)|01100001(a) - 22B

Naravno bez ovih pregrada '|' i sve je u jednom redu. Kada je pregrada na pocetku to znaci da bi trebalo biti zajedno sa proslim redom, ali ne stane na bug toliko siroki tekst. Znaci svaki znak je 1B iliti 8b. E sad pitanja.

Zasto kada deklariram string od 100B mogu upisati 100 znakova? Gdje se svrste onda 'LF' i 'CR'?
Kada otvorim neki datoteku sa 'fopen' i posaljem prvi string[100] koji ima 6B znakova + 2B(CR i LF) (i NULL je znak al' pretpostavit cemo da nije) i posaljem ga sa fputs, da li sada u datoteci su zauzeta 100B ili 8B? (to me zanima zbog brojanja bitova, a i zbog toga sto mozda u programu imam string kojem cu vise puta mjenjati vrijednosti znakova, pa bi onda jednom imao 8B a drugi put 88B, pa bi onda na disku ili bilo prvih 8B na onom mjestu gdje su bili, a drugih 80B poslije ovog treceg stringa ili se ovih 8B brišu koja su bila na prvom mjestu pa se trazi neka druga lokacija pa ce opet svi znakovi biti po redu u memoriji?)
Da li je onda taj file pointer onaj koji broji i koji ima neku trenutnu memoriju za brojač?
Da li on na pocetku prije nego sto je prenio i jedan znak ima vrijednost 0, a kada zavrsi prijenos prve linije teksta ima vrijednost 8?
Da li on onda kada ima vrijednost 8 opet odbroji tih 8B i krene na 9B (slovo 'n' u drugoj liniji)?

Za ono prvo pitanje sam ja malo zabrijo, i \n red je znak, tak je to kad razmisljam. Al' evo sada probam u C-u deklarirat string od 10B i prilikom testiranja programa unesem 14 znakova i sa printf ispisujem string[13] i ispise ga normalno, kao da je produzio taj niz. Pak upisem 20 znakova, idem ispisati string[18], opet ga normalno ispise, ali prilikom zatvaranja programa izbaci windows onu gresku send/don't send.

Ok, znaci \n zauzima 2B, to sam naucio i sa File pointerom, koju jos namjenu ima.Sad znam. :) Hvala sto si izostavio sat - dva za ovo!

Samo da se nadovežem na mbaksu iako nisam pratio prethodnih par postova.

Osvrnut ću se na temu delimitera.

Kada znate da je rečenica gotova? Kada dođete do točke, uskličnika, upitnika. U tom kontekstu točka, uskličnik i upitnik su delimiteri. Isto tako u implementaciji funkcija u C-u se također koriste delimiteri. E sad od sustava do sustava se koriste različiti. Zato mbaksa govori o razlici između new line charactera Windowsa i Linuxa, konkretno Windows koristi dva bajta kao new line delimiter (0x13 i 0x10) dok Linux koristi samo (0x10).

Poanta moje priče je samo ta da te specijalne karaktere tipa (\n , \0 ...) ne gledate kao takve već kao bajtove koji služe da bi neka funkcija znala kada joj je kraj ili neki poseban događaj (novi red). Isto kao što EOF (koji je btw. macro) znači da je funkcija lupila o kraj file-a dok u stvarnosti to samo znači da je došla do bajta -1 tj. svih jedinica u binarnom obliku. Tako vi možete napisati svoju funkciju koja će za delimiter koristit slovo I. Ne postoje ograničenja. Zato samo želim da \n \0 EOF ne gledate kao neku logiku već samo kao jedan bajt kojega je lako handlat. Imam osjećaj da početnici mistificiraju te karaktere. :)

Nadam se da je itko uspio išta izvuć iz ovoga :)

Evo ti drugi, a prvi rijesi sâm (hint: moras doslovce promijeniti samo tri znaka)

#include <stdlib.h>
#include <stdio.h>

int main()
{
    int broj, n=1, zbroj=0;
    scanf("%d", &broj);
   
    while (n<broj)
    {
          zbroj+=n;
          n+=4;
    }
   
    return 0;
}

Ajme lijenosti.

umjesto n+=4 kucaj n++

Pa izmjeni while u do-while. A ako for petlju ne znas napisati...

Sto vi ucite po cijele dane?

Koliko sam shvatio zadatak mislim da treba u while petlji biti uvjet "while(n!=broj)" jer korisnik unosi sve brojeve koji su različiti od broja kojeg je uneso na početku,a ne manji!