Programiranje u C-u - od svega pomalo

Prvo inicijaliziraš random generator (ovo radiš samo jednom)

srand( time(NULL) );

rand() ti vrača nasumični broj, a da bi imao broj 0 - 6 (7 oblika) radiš modulo:

oblik_ind = rand() % 7;

Imaš varijablu:

int oblik_ind; // ova varijabla predstavlja index oblika sljedećeg elementa

srand( time(NULL) ); // ovo pozoveš prije prvog korištenja rand() funkcije

oblik_ind = rand() % 7; //pomoću rand() funkcije dobiješ nasumičan broj, uzimaš ostatak dijeljenja sa 7 i spremaš u oblik_ind

dalje samo za svaki novi element ponovno pozivaš:

oblik_ind = rand() % 7;

Prvo, govoriš o tome da želiš programirati u C-u, a ovo je c++. Drugo, ako imaš više od jedne naredbe koja se izvršava ako je zadovoljen uvjet, one idu u vitičaste zagrade. Treće, ako ćeš stvarno pisati u C++ onda bi si mogao prilično olakšati stvar objektnim pristupom. Trenutno skidam Visual Studio C++, a ti si u međuvremenu barem mogao napisati što ti se dogodi kad pokreneš program ili koje greške izbaci kad kompajliraš.

Edit:

za liniju: char (*lik)[sirinaLika] = (char (*)[sirinaLika])aktivniLik; mi javlja error prilikom kompajliranja jer bi dimezije polja trebale biti poznate prilikom kompajliranja ili bi polje trebao dinamički alocirati. S obzirm da su svi elementi "jednakih dimenzija", onda možeš koristiti konstantu za dimenzije lika (nače je u tetrisu 4x4, a ne 3x3 - | ti je jednu kockicu kratak). Uz to, moraš znati za svaki element gdje mu je točka najbliža lijevoj, desnoj i donjoj stranici (u odnosu na gornji lijevi kut lika) kako bi mogao ispravno testirati da li je elemenat pao ili došao u krajnji lijevi ili desni položaj. Ako je došao, ne resetiraš mu položaj, već u tom smjeru više ne smije ići, odnosno, ako je pao dolje, ide sljedeći element. Da bi stari element zapamtio, moraš imati i spremanje svih elemenata koji su do sad pali (ali to je drugi korak).

Bilo bi dobro kad bi elemente spremao u nekakvu strukturu preko koje možeš pristupiti prethodnoj i sljedećoj rotaciji tog elementa.   To može biti 3D polje u kojem su u jednu dimenziju spremljene sve rotacije jednog lika u obliku kako ih sad spremaš u posebne varijable - ako ima 2 rotacije, spremaš 1,2,1,2 a za jednu rotaciju 1,1,1,1 kako bi imao za sve likove 4 rotacije jer nećeš morati testirati koji je lik i koliko ima rotacije kad ga budeš rotirao.

U skladu s objektnim programiranjem bi bilo napraviti interface Lik kojeg bi svi likovi implementirali, a imao bi metodu za rotaciju ulijevo, udesno, pad za jedno polje, pomak ulijevo, udesno i za dohvat podataka za prikaz. Svaki element bi sam za sebe vodio računa o tome da li je došao do lijevog zida, do desnog zida , do poda ili do drugih elemenata, a provjeru bi vršio s objektom klase Prostor. Ukoliko bi detektirao da više ne može padati, javio bi tom objektu da je završio.

Objekt klase prostor bi pohranjivao mapu palih likova, imao bi metodu za provjeru da li je polje zauzeto, te metodu kojoj bi objekt koji implementira interface Lik javio da je završio padati. Ta metoda bi izvela provjeru da li je ijedan red popunjen, ako je popunjen, izbrisala bi ga, a sve elemente iznad njega spustila za jedno mjesto, te kad završi provjeru svih redaka triggala kreiranje novog Lik-a.

Imas ne zatvorenih zagrada, ne otvorenih zagrada, na jednom mjestu nedostaje ';', koristis varijable koje nisi deklarirao i kôd ti je lose uvucen.

Eh, da, funkcija main bi trebala vracati int, a ne biti void, to je bolje... Ukratko nista strasno i nista sto ne bi i sam primjetio da si imao compiler pri ruci ;)

Osim svega nabrojanog, program ti radi, koliko sam uspio vidjeti nabrzinu.

#include <stdio.h>

int main()
{
    float s,t,v,f,m,a;
    int b;
   
    printf("Izaberite što želite izračunati");
    printf("\n 1:brzina \n 2:put \n 3:vrijeme \n 4:akceleracija_vt \n 5:akceleracija_fm \n 6:sila \n 7:masa\n");
    printf("Izbor: ");
    scanf("%d", &b);
   
    switch (b)
    {
    case 1: printf("Unesi duljinu puta u metrima: ");
            scanf("%f", &s);
   
            printf("Unesi vrijeme u sekundama: ");
            scanf("%f", &t);
   
            printf("Brzina iznosi: %.2f m/s", s/t);break;
   
    case 2: printf("Unesi brzinu u m/s: ");
            scanf("%f", &v);
   
            printf("Unesi vrijeme u sekundama: ");
            scanf("%f", &t);
   
            printf("Duljina puta iznosi: %.2f m", v*t);break;
   
    case 3: printf("Unesi duljinu puta u metrima: ");
            scanf("%f", &s);
   
            printf("Unesi brzinu u m/s: ");
            scanf("%f", &v);
   
            printf("Vrijeme iznosi: %.2f s", s/v);break;
   
    case 4: printf("Unesi brzinu u m/s: ");
            scanf("%f", &v);
      
            printf("Unesi vrijeme u sekundama: ");
            scanf("%f", &t);
   
            printf("Akceleracija iznosi: %.2f m/s2", v/t);break;
   
    case 5: printf("Unesi silu u njutnima: ");
            scanf("%f", &f);
        
            printf("Unesi masu u kilogramima; ");
            scanf("%f", &m);
       
            printf("Akceleracija iznosi %.2f m/s2", f/m);break;
   
    case 6: printf("Unesi akceleraciju u m/s2: ");
            scanf("%f", &a);
   
            printf("Unesi masu u kilogramima: ");
            scanf("%f", &m);
   
            printf("Sila iznosi %.2f N", a*m);break;
   
    case 7: printf("Unesi silu njutnima: ");
            scanf("%f", &f);
   
            printf("Unesi akceleraciju u m/s2: ");
            scanf("%f", &a);
   
            printf("Masa iznosi %.2f kg", f/a);break;
   
    default: printf("\n Izabrali se pogrješan broj!");break;
    }
   
    return 0;
}

Prepravljena verzija ^

Pa je, dobro je. Vjezbom do savrsenstva :P

Ovo je hrvatski jezik? LOL

Varijabla char je veličine jednog bajta i može se na nju gledati kao na cijeli broj ili kao na jedan ASCII znak (slovo, broj, posebni znakovi...). Ako se gleda kao na broj, onda dolazi u dva okusa: signed char (to je defaultni okus), koji ima vrijednost od -128 do 127, ili unsigned char, koji ima vrijednost od 0 do 255. Znači, char može, ovisno o okusu, držati cijeli broj u navedenom rasponu.

Ako se na char gleda kao ASCII znak: http://en.wikipedia.org/wiki/ASCII_characters

Recimo slovo 'G' ima brojčanu vrijednost 71, a slovo 'g' ima brojčanu vrijednost 103.

Na polje charova se u pravilu gleda kao na niz znakova. Više o tome imaš ovdje: http://www.cplusplus.com/doc/tutorial/ntcs/

    int b;
    ...
   scanf("%d", &b);

Ono što korisnik upiše, ide u varijablu tipa int. Stoga ne vidim kamo bi korisnik imao za upisati riječ brzina, kad od korisnika tražiš da upiše cijeli broj.

korisnicki input prihvati kao string (niz charova - char polje)

Kada unosiš char polje, onda u scanf-u nema adresnog operatora.

Evo ispravan kod:

char[30] recenica;
    ...
   scanf("%s", recenica);

valjda je to to, bitno je da b primis kao string :)

U krivu si, switch ne moze usporedivati stringove niti mozes koristiti string kao case. Vidim da je Cerberus sada napisao nesto takvo, radi li to!? :S

U C-u zapravo uopce ne mozes usporedivati stringove pomocu znaka jednakosti '=', za to ti treba posebna funkcija (strcmp i slicne).

mozes mi onda navest neki primjer koji je ispravan? :D

znaci nis od tog sa slovima? :P

mozda ovako

#include <stdio.h>
#include <stdlib.h>

int main()
{
    char b[10];
  
    scanf("%s", b);
  
    if (strcmp(b, "brzina")==0)
         {  printf("Unesi duljinu puta u metrima: ");
            scanf("%f", &s);
  
            printf("Unesi vrijeme u sekundama: ");
            scanf("%f", &t);
  
            printf("Brzina iznosi: %.2f m/s", s/t);
         }
return 0;
}

LOL! Nije ispravan. Znaš zašto? Treba ići char recenica[30];

Eto, ostao sam malo u Pascalu, gdje se varijale deklariraju u stilu recenica: array[30] of char;

Jesi 100% siguran? Možda se to tako inače govori, ali je li zaista riječ o pointeru? Naime, ako je u pitanju pointer, onda bi vrijednost dodjeljivao ovako:

*recenica = "abcd";

A to ne ide. Ali zato:

recenica = "abcd";

ide bez problema; Baš kao da varijabli pristupamo "preko reference". Ili pak - pointer možeš preusmjeriti. Ali rečenicu u ovom slučaju ne možeš.

    char recenica1[30];
    char recenica2[30];
    char *recenica3;

    recenica2 = recenica1;  // ne prolazi
    recenica3 = recenica1;  // OK

Možda se doduše varam...