Svaki programer u jednom trenu naiđe na problem praćenja razvoja i održavanja kôda svog programa. Rješenje prije ili kasnije nađe u sustavima za kontrolu verzija. Sustavi za kontrolu verzija, osim što rješavaju već navedene probleme, omogućuju i jednostavnu kolaboraciju više ljudi na istom kôdu uz pomoć kojeg se lako može vidjeti tko je napisao koju liniju kôda u kojem trenutku.
Osim za potrebe razvoja kôda, sustavi za kontrolu verzija mogu se koristiti i u druge svrhe. Npr. web aplikacija MediaWiki, koja pogoni Wikipediju i sestrinske stranice, funkcionira upravo na principu praćenja revizija čime se mogu uklanjati loše promjene na tekstu čime se lako održava kvaliteta članaka unatoč prirodi Wikipedije da je svatko može uređivati.
Administratori pak koriste sustave kontrole verzija kako bi držali pod nadzorom konfiguracijski direktorij /etc prilikom stalnih ažuriranja sustava.
Sustava kontrole verzije ima mnogo, a najčešće se dijele na one centralizirane i one distributivne. Primjer centraliziranih sustava je Subversion (SVN), dok je primjer distributivnih – Git najpoznatiji po tome što ga je napisao Linus za potrebe razvoja Linuxa (kernela). Git je u svijetu slobodnog softvera sveprisutan upravo zbog svoje distributivne naravi i velike brzine.
Razlog ovog kratkog uvoda u sustave kontrole verzija predstavljanje je knjige o Gitu “Uvod u Git” domaćeg autora Tome Krajine.