Paranormalno

Nesmijem ti reci sta mislim ali ako je bilo oblacno kao sto vidim sve mi je jasno. 

Da ima Boga, ne bi bilo ateista

Obrazloži svoju tvrdnju.

Zar nije očito? Jednostavno je, da Bog postoji sumnjam da bi dopustio da itko to dovodi u pitanje.

Da napomenem, nemam namjeru nikoga uvrijediti, poštujem vaša uvjerenja ali iznosim svoje stavove.

  Argmentiraj ili ćuti. Čvrsto stojim iza rečenoga, a vidim da tebi psihologija i psihoanalaiza nije jača strana. Isto tako sam na temelju vlastitog iskustva uvjeren da u 99% slučajeva paranormalno ne postoji, što ne znači da ne vjerujem u paranormalno. Kolega, izvodiš krive zaključke.

I kod mene se puno puta događaju paranormalne stvari,znači sjedimo frend i ja u mojoj sobi I PRAZNA KUĆA i motamo i cijelo vrijeme se čuju neki zvukovi kao da netko priča provjerim dali je tko u kući nema nikog,nestali su nakon 10tak minuta muke i zapalimo i opet neki zvukovi cijelo vrijeme kao da netko prića u prostoriji do dnevnog isto tako prije dan-2 nam se dogodilo to da sjedimo u sobi i isto radimo što smo i radili tad kad su se zvuko vi čuli i odjednom nekakav vjetrić bio u sobi znači sjedimo i rugamo se i odjednom kao nekakav vjetrić sve zatvoreno sam odjednom kao da je nešto bilo u sobi to mi je neshvatljivo,isto tako i za novu godinu kad smo bili kod mene uslikam legu i odjednom se pojavila točkica na slici (kao nekakav duh) i napravim istu sliku bez da sam obrisao kameru i nestala je ta točkica,bili smo i napušeni i pijani i stvarno smo se iznenadili.Evo tih slika.On budala se pomaknuo nije shvatio o čem se radi dok nije vidio sliku.

Neznam jel ovo spada pod paranormalno al imam 2 slike sa mogucim UFO-om.Slikano sa Xperia S (9mpx)

Slika 1: Na moru pitam ja staru kaj je ono ,veli stara neznam ,a u medjuvremenu jos dva ogromna blijeska sa lijeve strane (nisu avionini,nego vise kao zvijezda koja pojaca svijetlost max. pa se ugasi).Obijekt slike pod zumom je bio statican i jako je blijesto

Slika 2 :Na jarunu u pretproslu subotu bio na kafi sa frendom,oso on na wc a ja sliko panoramu jezera (lijevo,desno,sredina),slike nisam gledao tada jer se frend vratio sa wc-a,uglavnom kad sam dosao doma gledam ja slike i na ovoj srednjoj(otok) crna tockica.Prvo kaj sam pomislio je da sam skurio display od mobitela sa zarom od cigarete te sam panicno isao zumirat sliku na mobu da vidim da nisam sjb. displej.Uglavnom to sto sam uslikao nije bilo vidljivo tokom slikanja...

Eto vam 2 slike sa zumom pa sami procijenite sta moze biti....

Edit:slika 2 bi mogla bit muha ("mogla")

Koliko se sjecam,u temi slike vaseg hardvera na novu godinu,stavio si slike jointa...

Možda ti je pokvaren mp3 xD

Ma je vraga! 

Nije to samo na mobitelu,bude to i kad sam na kompjuteru! 

Pa kazem navodno, nisam nikad bio u kući toj nego samo ispred nje, ovak predvečer, oko 9 i pol.. I ponavljam, navodno ;)

Da i ja napišem svoju priču.

Da počnem s jednime likom koji se motao oko toga mjesta. Starac, cca 70-ak godina, u zelenome, nosio je kišobran u ruksaku i izgledao je kao karabin kako je virio. Nazvašmo ga Partizan.

Uvijek se motao oko kuće o kojoj će se pričati. Ali, nikada nije ušao unutra.

Jedan dan, 11. mjesec, idemo doma, a pada kiša. Išli smo tim putem jer je kraće 20-ak minuta. Silazimo s mosta, kiša neumoljivo pada i mi odlučimo potražiti zaklon u kući uz most/prugu.

Inače, kuća je napuštena, a izgrađena je nekada, a ogromna je, 4 kata. Privatna kuća.

Obitelj je, kako se priča, ubijena unutra bez razloga. Ili je dijete umrlo, tako nešto. Uglavnom, mi uđemo i popnemo se na kat i idemo viditi šta ima. Ipak naši smartfoni imaju bljeskalicu. Pametnjakovići.

Sve je mokro, prljavo, razbijeno, išarano raznim Nacističkim natpisima i tak'. K'o svaka stara kuća.

A unutra puše, hladno je i vjetar fućka i atmosfera je zastrašujuća. Ali, ili strah ili upala pluća. Tako ja ulazim u sobicu i prvo što vidim je dječiji krevet i medvjedića i govno mi se stisne u gaćama. Zovnem drugog idiota, on dođe i ostane zaprepašten. Ne bi mi bili mi da nismo ušli u sobu i gledali što ima. Zidovi tapicirani crvenkasto s raznoraznim životinjicama. Zastrašujuće as fuck.

Uto, valjda prozor stari ili nešto lupi negdje u kući i mi se skamenimo. Ne možeš van iz sobe od straha, ne možeš ostati. Tada, valjda zbog vjetra, čujemo tihi cvilež. Opet udarac. Poput pucnja palo je nešto.

Mislimo da pretjerujemo, duboko udišemo i krenemo van iz sobe. Na 3. katu, frend drekne da je vidio nešto, ja pogledam, ništa. Munja opikari po nebu, nekakva sjena se ukaže. Valjda prozor ili vrata, ali u takvoj atmosferi - da umreš.

Krećemo prema stepenicama, vjetar fućka kao jecanje,   munje bacaju svjetlost na tijela tvoreći raznorazne obilike, a mi umiremo od straha.

Dođošmo do stepenica i trči dolje, a kako smo trčali po teracu, cipela mi je proizvela zvuk vriska kada sam išao s jednog stepeništa na drugo. Još sam u tome trenu pogledao u mrak kuće i prividilo mi se sve strašno.

Ja gotov, ne mogu disati od straha, prijatelj isto.

Istrčašmo van, a vani Partizan u zelenoj kabanici, s kišobranom u ruksaku me pogleda, munja bljesne, vidim mu zastrašujuće staro lice djelomično prekriveno sjenom njegova šešira.

Uto, pokaza rukom ka meni i počne se smijati kao blesav.

Mi trčimo i dalje, penjemo se na most za doma, a on se dolje smije.

Ne mogu vam opisati kako je to bilo zastrašujuće.

Trčimo u mrak, a njegov smijeh prelazi u jecanje. Tako mi se činilo.

Par dana kasnije prolazimo kraj Partizana, a on nas ni ne pogleda, samo se nasmijao, istim smijehom.

Ne morate mi vjerovati, ali kažem vam, goli strah..

Ja nisam ima takvo iskustvo,nemam para nit sam normalan......

Ili to ili je prolupao.

Bilo bi zanimljivije kad bi znao nesto.