Stare i nove igre

Čitao sam vas na ovoj temi i imam za reći da me jednostavno više igre ne mogu

zabavit i zadržat u toj mjeri kao prije.Istina je,da sam oduševljen nekim novijim naslovima,

ali više volim stare.E,sad...pošto je na ovim novim strojevima sa novim OS-a skoro pa

nemoguće odigrati neku stariju igru(nekompatibilnost harware-a i software-a)...

tako sam nabavio par starih igara u novom ruhu,to jest remasteriranih koje hoće

raditi čak i na Windows 7 RC-u bez problema.Imam 1. Quake sa 2 addona:

Scourge of Armagon & Dissolution of Eternity,Unreal s nastavkom: Return To Na Pali,

Quake 2 s addonovima,Blood2...sve to radi bez problema.Od novijih,baš sam noćas

zaigrao Clive Barkers Jericho,da bi vidio malo kako se ponaša nova grafička na

jednoj takvoj igri,no odmahsam se sjetio i Clive Barkers Undyinga i usporedba je

jednostavno bila neizbježna.Novo VS Staro? Novo ima sve tehnološke prednosti,ali

stare igre imaju dušu.Nikad neću zaboravit kad je izašao prvi Quake.Frend je na poslu

imao P133,4 Mb Rama,Hdd 800 Mb i Voodoo1 GPU 2Mb.Nisi mogao doći na red da bi se

malo zaigrao.Jednom sam ostao sam za njegovim računalom i 14 sati igrao taj Quake...

poslje sam još dobra 3 sata iz glave igrao na High resolution...bez računala...hahahahaha.

Kao gamer koji je odrastao na igrama sa kraja 80-ih i sredine 90-ih, smatram da su ipak starije igre

bile nešto igrivije. Tih godina su uglavnom prevladavale avanture, tako da su mi one i danas najdraže,iako ih nema

u toj količini. Ali čini mi se da su onda programeri ipak ulagali više truda. Kada npr. pogledate rukom crtane avanture Lucasartsa ili Sierrre.

Tada su se igre igrale po nekoliko mjeseci, nije blio neta pa da si mogao pronaći prohod, a i nije se tako veliki novac vrtio u igraćoj industriji.

Moram priznati da već jako dugo nisam vidio igru koja bi me tako oduševila. Ne vjerujem da je to zbog toga što sam odrastao jel svejedno kada

danas pokrenem neku od tih starih igara vrati mi se onaj osjećaj koji sam imao kao dijete.

ni ja ga nisam prošao...

stao sam na onom dijelu kao pakla s križarima...(pred kraj toga)

To ti ja velim,Armor...Quake,Đuka,Hexen,Blood,

Redneck Rampage,Heretic,Doom...

ne nužno tim redosljedom...no,to su bile igre.

Da,nostalgija i mene puca,zato se i zaigram

češće s ovim starijim igrama nego s novijima.

uzmi npr Heroes Of Might And Magic

znam da trojka je svima urezana u srce (SAMO iz razloga jer ste proveli skoro cijelu mladost pred njom)

petica

tribes of the east

izvrsna igra

sve 5

od izgleda do gameplaya

al je PROKLETO DOSADNA ako je igraš sam

dok je još netko u sobi pa nabaciš hot seat...onda su to heroesi...bez kolega za komp s tobom heroesi gube smisao

velika je razlika u igrama jer se današnje više orijentiraju na on-line igranje pa se manje pažnje daje single playu, kampanjama i priči u igri opčenito... jebeš to kad se zaletiš pa prođeš SP za 8 sati, a igra je vrhunska u grafici i igrivosti... iznimke su neki novi RPG-ovi. (isčekuje se Dragon Age )

al ću najveće uspomene na stare igre imat iz Grim Fandanga i Monkey Island serijala... nenadjebivo, neponovljivo

Sam sebe

Igram FPS igre

Nezanimaju me ostale, osim F1 2009 :)

Tak i meni,udem u igru izadem,i wow mi je vise dosadio udem 1 kill i izadem.....Toliko sam se radovo bio Empire total war a nemrem ga igrat duze od 45 min neznam zas

Iscekivo sam dawn of war 2 al me razocaro

Sad cekam Starcraft 2,Diablo 3 to ce me zadrzat za kompom nadam se

Jbte. Meni je Wizard of War i danas zakon.

Može pitanje? Imam igru BIAHH. Na GeForce-u radi normalno dok je na Radeon-u ekran dijagonalno pola čist pola mutan.

Ima li kakva zakrpa za Radeon-e?

HOMM3 je odličan. HOMM2 još bolji. HOMM5 - lijepo, lijepo, ali glupavo.

Da, novim naslovima nedostaje dodatak mašte koji smo morali uključivat u starijim naslovima čisto jer je grafika bila kakva je bila (što ne znači da za to vrijeme nije bila 'ultra i turbo') - recimo na C64 i Spectrumu, a djelomično i na Amigi, te Atariju.

Upravo ta komponenta da igra nema 'dušu' je vjerujem usko povezana sa time da uz današnju skoro foto-realističnu grafiku nemamo što 'dodavati' niti zamišljati uz ono što nam serviraju na monitor.

Ne treba ni govoriti da kada se 90% resursa nekog tima fokusira na grafičku reprezentaciju, ne ostane puno resursa za A.I., priču i sl. što se onda odražava u nedovoljnoj razini igrivosti novih naslova.

Važan faktor su i spomenute godine, te razina očekivanja koja se podiže svakim novim hitom koji vrijedi odigrati do kraja i koji označava novi 'milestone' u svom žanru.